Nakon što je 15ak godina sudila u Osnovnom sudu u Nikšiću, a jedno vrijeme bila i predsjednik tog suda, Žižić je napredovala u podgorički Viši sud sredinom 2006. godine. Od 2010. godine bila je i predsjednik krivičnog odjeljenja tog suda, a predsjedavala je vijećem koje je vodilo postupak za ratne zločine u logoru Morinj, ali i vijećem koje je vodilo slučaj drugog ratnog zločina iz 90ih godina – deportacije izbjeglica iz 1992. godine. U slučaju Morinj donešena je osuđujuća presuda i Viši sud u Podgorici proglasio je krivim i osudio šestoricu pripadnika bivše JNA za zločin protiv ratnih zarobljenika u logoru Morinj kod Kotora, početkom 1990-ih. Ipak, tu presudu je Apelacioni sud Crne Gore ukinuo krajem 2010. godine, da bi kasnije Viši sud opet donio osuđujuću presudu, ali tada samo za četvoricu pripadnika bivše JNA. U slučaju deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica, pak, donešena je oslobađajuća presuda u martu 2011. godine, koja je sljedeće godine potvrđena.
Javnost je u toku 2012. godine polemisala o odluci da Žižić sudi Igoru Raičeviću koji je lišio života svoju suprugu i Ivana Dulovića, zeta Vesne Medenice, uprkos prijateljstvu između njih dvije. Raičević je osuđen na 40 godina zatvora, što je najteža kazna po crnogorskom zakonodavstvu. Krajem 2013. godine izabrana je za sutkinju Apelacionog suda Crne Gore, gdje provodi narednih osam godina. Za vrijeme njenog mandata u Apelacionom sudu potvrđena je oslobađajuća presuda za Safeta Kalića i članove njegove porodice, koji su se teretili za pranje novca. U martu 2022. godine izabrana je za sudiju Vrhovnog suda Crne Gore na kojoj poziciji se nalazi i danas.