Nataša Bošković

Nataša Bošković, sudija Privrednog suda Crne Gore, provela je u toj instituciji čitav radni vijek, i u penziju je otišla na ljeto 2024. godine. Njenu karijeru obilježila je česta konfrontacija sa kolegama i moćnicima, pa je tako još 2007. godine javno problematizovala prodaju imovine Ski-centra Bjelasica, tvrdeći da je stečaj u firmu uveden nezakonito.

U maju 2018. godine donijela je Odluku o privremenoj mjeri zabrane kupovine akcija Rudnika uglja (RUP), koje je Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) namjeravala da preuzme. U tom trentku manjinski akcionar Rudnika uglja bio je i Aco Đukanović, brat dugogodišnjeg premijera i predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića. Ipak, njene kolege iz Privrednog suda su ubrzo usvojile prigovor EPCG-a na takvu odluku i dozvolile prodaju akcija.

U intervjuu koji je dala Nedjeljniku Monitor po odlasku u penziju, Bošković je oštro kritikovala stanje u crnogorskom sudstvu, navodeći, između ostalog, „Prvih nekoliko godina kada sam izabrana za sudiju, dobijala sam ponude i to novčane u određenim predmetima. Tako je u jednom predmetu došla moja školska drugarica koja je radila kao pravnica u jednoj firmi. Bila sam izvršni sudija, rješenje o izvršenju je bilo pravosnažno i žiro račun firme u kojoj je ona radila bio je blokiran. Ona mi je kazala – Nataša, znam kakav će biti odgovor, ali mene je direktor poslao da ti ponudim novac da nestane dostavnica iz predmeta. Kad nestane dostavnica, rješenje nije pravosnažno. Samo sam joj rekla: Kad već znaš odgovor što si ga postavila. U drugom predmetu direktor velike firme, gdje je trebalo izvršiti pravosnažnu presudu, zvao me telefonom i rekao birajte mjesto i vrijeme gdje ćemo razgovarati. Kazala sam mu: Od sedam do tri u mojoj kancelariji. Početkom ’90-ih, došao je jedan advokat, isto u jednom zanačajnom predmetu, i ponudio mi 40.000 maraka…

„Ako su meni nudili, nudili su i drugima. Sami zaključite, prema životnom stilu sudija, da li su živjeli od plate ili od nekih vanrednih prihoda.“