Prema biografiji Radojke Nikolić, dostupnoj na sajtu Vrhovnog suda Crne Gore, ona se nalazi na funkciji u pravosuđu još od 1988. godine. Nakon deset godina provedenih na poziciji sudije u Opštinskom sudu u Titogradu, odnosno Osnovnom sudu u Podgorici, napredovala je u podgorički Viši sud 1998. godine.
Njenu karijeru u Višem sudu u Podgorici, makar prema Arhivi medija, obilježiće presuda koju je donijela kao predsjedavajući vijeća sudija, a kojom je Monitoru i kolumnisti Andreju Nikolaidisu naloženo da isplate 12.000 eura odštete režiseru Emiru Kusturici, a sve zbog pretrpljenih duševnih bolova i povrede časti i ugleda nastalih tekstom „Dželatov šegrt“ iz 2004. godine.
U septembru 2010. godine izabrana je za sudiju Vrhovnog suda Crne Gore. U optužnici Specijalnog državnog tužilaštva Crne Gore protiv Vesne Medenice, bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore, njenog sina Miloša i još 15 lica, a zbog sumnje u stvaranje kriminalne organizacije i niz drugih krivičnih djela, i u tom predmetu Radojka Nikolić dala je iskaz kao svjedok.
Optužnica tereti Medenicu da je, između ostalog, koristeći svoj službeni položaj posredovala da se, u predmetu Vrhovnog suda koji se ticao kompanije „Carine“, u vlasništvu Medeničinog kuma Čedomira Popovića, odbije revizija tužilaca. U tom slučaju Nikolić je bila član vijeća sudija, a povodom predmeta i ishoda istog komunicirala je s Medenicom, kako proizilazi iz optužnice.
Pored toga, ime Radojke Nikolić spominju i Vijesti pri izvještavanju o sporu između kompanija „Fab Live“ i „Gugi Commerce“, za koji tužilaštvo ima dokaze da je Miloš Medenica primio mito u vidu tri stana, i to za dogovoreni ishod revizije u predmetu u kom je Nikolić predjedavala vijećem sudija Vrhovnog suda koje je odlučivalo o reviziji.