Aleksa Bečić, nakon fudbalske karijere i probijanja kroz partijsku bazu Socijalističke narodne partije (SNP), dobija prvu funkciju na mjestu odbornika u Skupštini Glavnog grada Podgorica, u junu 2010. godine. Kada se sredinom 2012. godine dio članova SNP-a, predvođen Milanom Kneževićem i Predragom Bulatovićem, priklanja novoformiranom Demokratskom frontu (DF), Bečić ostaje vjeran partiji i izjavljuje: "Kada je propao projekat Mandića i Medojevića o utapanju SNP-a u Demokratski front pristupilo se realizaciji očigledno ranije pripremljenog dogovora sa nekom većinom pojedinaca iz SNP-a. Pri tom se pokušala obmanuti javnost da taj čin predstavlja i ulazak dijela SNP-a u front."
Nakon što se istakao kao odbornik, Bečić je bio nosilac liste SNP-a na lokalnim izborima u Podgorici, održanim 25. maja 2014. godine, i stranka tada ostvaruje zapažen rezultat. Krajem te godine bio je kandidat za predsjednika SNP-a, uz Srđana Milića i Aleksandra Damjanovića, a potom početkom 2015. godine sa dijelom članova i sam napušta SNP, a podnosi ostavku i na odborničku funkciju u Podgorici.
Već u aprilu te godine osnovana je Demokratska Crna Gora, skr. Demokrate, sa Bečićem na čelu. Na parlamentarnim izborima održanim 16. oktobra 2016. godine bio je nosilac liste svoje partije, koja je samostalno nastupivši osvojila osam mandata. Ipak, glavni utisak s tih izbora bila je afera „Državni udar, kada je objavljeno da je uhapšeno više osumnjičenih zbog planiranja nereda na dan izbora. Zbog toga što su smatrali da ta činjenica kompromituje rezultate izbora, poslanici tadašnje opozicije, uključujući i Bečića, bojkotovali su rad Skupštine Crne Gore i tražili ponavljanje, odnosno održavanje vanrednih parlamentarnih izbora.
Iako se kasnije dio tadašnje opozicije u vratio u skupštinske klupe i učestvovao u radu parlamenta, poslanici Demokrata to nisu učinili, pa su u bojkotu dočekali i sljedeće parlamentarne izbore – održane 30. avgusta 2020. godine. Na te izbore izašli su u koaliciji sa Demosom Miodraga Lekića, i osvojili 10 mandata, a Aleksa Bečić je 23. septembra 2020. godine izabran za predsjednika Skupštine Crne Gore.
Na toj funkciji bio je do februara 2022. godine, kada je razriješen, da bi potom obavljao poslaničku funkciju sve do parlamentarnih izbora 11. juna 2023. godine. U tom periodu bio je i kandidat u prvom krugu predsjedničkih izbora, da bi u drugom krugu podržao Jakova Milatovića, koji će pobijediti dotadašnjeg predsjednika Mila Đukanovića i postati predsjednik u aprilu 2023.
Na izborima u junu 2023. godine njegove Demokrate izlaze u koaliciji sa Građanskim pokretom URA Dritana Abazovića, i zajedno osvajaju 11 poslaničkih mjesta u Skupštini Crne Gore.
Od kraja oktobra 2023. godine obavlja funkciju potpredsjednika Vlade Crne Gore, koju predvodi Milojko Spajić. U julu 2024. godine Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova Hrvatske proglasilo ga je personom non grata, uz Milana Kneževića i Andriju Mandića, nakon što je Skupština Crne Gore prethodno izglasala Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu, za šta su glasali i poslanici Demokrata.
Iako se često ističe skromnošću u raspolaganju državnim resursima, imajući u vidu da ne uzima dnevnice za službena putovanja i sam plaća račun za mobilni telefon, njegovu političku stranku prate optužbe za masovno partijsko zapošljavanje u državnim institucijama i preduzećima gdje su za rukovodioce postavljeni njihovi kadrovi nakon pada DPS-a 2020. godine.