Pavličić je položila zakletvu kao sudija Osnovnog suda u Podgorici u februaru 2001. godine, i u narednim godinama postupala je kao istražni sudija tog suda. U martu 2006. godine napredovala je u Viši sud u Podgorici, a od 2008. godine postupala kao sudija Specijalnog odjeljenja za organizovani kriminal, korupciju, terorizam i ratne zločine.
Vodila je suđenje u procesu poznatom kao „Zavala“, u okviru kog se sudilo bivšim budvanskim funkcionerima Rajku Kuljači i Draganu Maroviću i drugim licima. Pavličić je u ovom predmetu izrekla osuđujuću presudu u junu 2012. godine, i Kuljaču osudila na pet, a Marovića na četiri godine zatvora, zato što su izvršili krivično djelo Zloupotreba službenog položaja i oštetili budvanski budžet za iznos od oko 822.000 eura. Ipak, ovu presudu ukinuo je Apelacioni sud Crne Gore u martu 2013. godine pod obrazloženjem "da je prvostepena presuda nerazumljiva, jer se ne zna koji je zakon primijenjen", između ostalog. Pavličić je potom, u julu 2014. godine, okrivljene osudila na istovjetnu kaznu zatvora kao i u prvostepenom postupku, međutim, krajem te godine Apelacioni sud je još jednom ukinuo presudu, a predmet je potom preuzela sudija Suzana Mugoša. Pavličić je bila dio sudskog vijeća koje je osudilo osumnjičene za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića na ukupnu kaznu zatvora od 120 godina.
U toku 2015. godine vodila je predmet „Košljun“ u kome se zbog zloupotrebe službenog položaja sudilo bivšem predsjedniku budvanske opštine Lazaru Rađenoviću, kao i Vidu Rađenoviću, Aleksandru Tičiću i Jelici Petričević. U septembru te godine osudila je Lazara Rađenovića na pet godina i deset mjeseci zatvora, a Vida Rađenovića i Jelicu Petričević na zatvorsku kaznu od po šest mjeseci, dok je Aleksandar Tičić oslobođen. Apelacioni sud je kasnije preinačio ovu presudu i smanjio kaznu Lazaru Rađenoviću na tri godine i osam mjeseci zatvora.
Neposredno nakon izricanja presude za „Košljun“ Pavličićku je Vlada izabrala za Zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. Nakon četiri godine, mandat joj je produžen u septembru 2019. godine. U februaru 2023. godine Istraživački centar MANS-a objavio je da je njen suprug, Predrag Pavličić. u periodu od 2007. do 2011. godine imao registrovanu off-shore firmu, i da je sa kompanijom „Bemax“ trampio vlasništvo nad istom u zamjenu za stan u Podgorici, što je Pavličić propustila da prijavi nadležnim organima. Kompletnu priču možete pročitati na linku.
U februaru 2024. godine Vlada Crne Gore razriješila je sa funkcije Zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, zbog čega je ona podnijela tužbu Upravnom sudu Crne Gore, koja je i usvojena nekoliko mjeseci kasnije, dok je i Ustavni sud Crne Gore razmatrao ustavnost izmjena Uredbe o zastupniku Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava, čijim uvođenjem je Pavličić razriješena.
Ipak, ona je sredinom te godine ušla u trku za poziciju predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore, na koje mjesto je i izabrana krajem novembra 2024.