MANS izražava ozbiljnu zabrinutost povodom najnovije presude Upravnog suda kojom je odbijena tužba MANS-a protiv odluke Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) u predmetu koji se odnosi na imovinu Mila Đukanovića u Kočanima. Smatramo da je ovom odlukom potvrđena praksa koja kontrolu imovine javnih funkcionera svodi na puku formalnost i administrativno prepisivanje podataka iz evidencija, umjesto na provjeru stvarnog stanja, istinitosti prijava i porijekla uvećanja imovine.
U ovom postupku ni ASK ni Sud nijesu se suštinski bavili činjenicama koje su bile od presudnog značaja za javni interes: šta se realno nalazi na imanju, koliko objekata postoji, kada su nastali ili rekonstruisani, kolika je njihova vrijednost i da li su ranije prijave bile netačne ili nepotpune. Umjesto da se provjeri sadržina prijava i utvrdi činjenično stanje, sve je svedeno na usko formalističko pitanje trenutka upisa u katastar, čime se šalje poruka da imovina može godinama ostati “nevidljiva” dok se ne uknjiži.
Takav pristup obesmišljava institut imovinskih kartona i otvara prostor da se kontrola lako izbjegne kroz odlaganje upisa, prikazivanje imovine na način koji umanjuje njenu stvarnu vrijednost ili prikrivanje stvarnog raspolaganja. MANS će nastaviti da koristi sva raspoloživa pravna sredstva i javno djelovanje kako bi se obezbijedilo da se zakoni primjenjuju u skladu sa svojom svrhom – da obezbijede transparentnost i odgovornost, a ne formalno “pokriće” bez provjere.
Upravni sud je ovim stavio znak jednakosti između imovinskog kartona i katastra – a suština zakona je da funkcioner mora prijaviti stvarnu imovinu i stvarno uvećanje, ne samo ono što je formalno upisano.
Predmet koji je u SDT-u formiran na osnovu istraživačke priče MANS-a o offshore poslovima pod nazivom ‘Pandora papiri‘ nalazi u fazi izviđaja, pa imajući u vidu fazu postupka u kojoj se ovaj predmet nalazi radi zaštite interesa istog nije moguće saopštiti više detalja o preduzetim radnjama i rezultatima istih”, saopštila je specijalna tužiteljka Sanja Jovićević u odgvoru na upit MANS-a.
Uprkos tome što je Specijalno državno tužilaštvo formiralo prije više od četiri godine predmet povodom saopštenja MANS-a da su bivši predsjednik države Milo Đukanović i njegov sin Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju njihovom imovinom, do danas nema odluke tužilaštva u tom slučaju.
U “Pandora papirima” se navodi da su Milo i Blažo Đukanović 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju njihovom imovinom skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih djevičanskih ostrva, Paname i Gibraltara.
Prema tim navodima, koji su objavljeni na jesen 2021. godine, sin ranijeg predsjednika Crne Gore je iskoristio tu strukturu da formira i dvije skrivene kompanije sa ćerkama firmama u Londonu i Crnoj Gori.
Do tih podataka došao je Istraživački centar MANS-a kroz globalnu istragu o offshore poslovima pod nazivom “Pandora papiri” (Pandora Papers) koju je vodio Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) sa partnerima iz 117 zemalja.
Prema onome što se moglo saznati, Blažo Đukanović je saslušan, dok je bivši šef države poslao “pisano izjašnjenje”.
Inače, “Pandora papire “čini skoro 12 miliona procurjelih dokumenata koji otkrivaju sakrivena bogatstva, izbegavanje poreza i u nekim slučajevima, pranje novca nekih od najmoćnijih i najbogatijih ljudi na svijetu.
Uz to, “Pandorini papiri” su treće veliko curenje finansijskih podataka koji pokazuju postojanje tajnih bogatstava i poslovanja dijela svjetskih lidera. Prethodno su to bili “Panama Papers” 2016. godine i “Paradise Papers” iz 2017. godine.
Milo Đukanović je u prvoj reakciji potvrdio da je osnovao jednu od pomenutih firmi, Victoria Trust, ali da nije imao nikakvih poslovnih transakcija niti otvorenih bankarskih računa i da je vrlo brzo vlasništvo nad Victoria Trust prenio na sina jer se 2012. godine vratio na funkciju premijera.
“U 2012. godini, u vrijeme kada nisam bio na javnoj funkciji u državi i nisam obavljao ni jednu državnu dužnost, radio sam na organizaciji poslovne infrastrukture gledajući da započnem poslovne aktivnosti sa mojim sinom. U to vrijeme ja sam uspostavio Victoria Trust za koji me pitate”, rekao je Đukanović MANS-u prije nego su “Pandorini papiri” objavljeni.
“Nijesam uradio ništa nezakonito, ne samo ovim povodom, nego tokom svih ovih godina u kojima se bavim javnim poslovima u Crnoj Gori”, kazao je tada Đukanović.
Bez obzira na aktuelne sudske postupke koje je pokrenuo protiv Agencije za sprečavanje korupcije, bivši predsjednik države Milo Đukanović će na kraju ipak morati da dokazuje porijeklo svoje imovine, ocijenio je za Portal RTCG Dejan Milovac iz MANS-a.
Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Podgorici odbijen je kao preuranjen tužbeni zahtjev Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije, kojim je bivši predsjednik tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000 eura zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva.
Milovac je komentarisao da li će Đukanović ipak, bez obzira na aktuelne predmete koji su pokrenuti po njegovoj inicijativi, pred sudovima morati da dokazuje porijeklo imovine i istakao je da je važno napraviti jasnu razliku između postupaka koje vodi ASK i pitanja stvarnog porijekla imovine bivšeg predsjednika države.
“Postupci koje ASK vodi protiv Đukanovića, a koji su predmet njegovih tužbi i privatnih tužbi, ne tiču se dokazivanja porijekla njegove imovine. Riječ je o tome da Đukanović određenu imovinu nije prijavio u trenutku kada je bio u obavezi da to učini Agenciji za sprečavanje korupcije, odnosno ranije Komisiji za sprečavanje sukoba interesa“, naveo je Milovac.
Kako dodaje, to je isključivo administrativno pitanje, dok bi ključnu ulogu moralo da ima državno tužilaštvo.
“Ono što bi trebalo da uslijedi, prema našim saznanjima, jeste postupanje tužilaštva, koje je u pojedinim slučajevima i samo saopštilo da je otvorilo određene predmete kada je u pitanju porijeklo njegove imovine. Bez obzira na to da li je imovina prijavljena ili nije, tužilaštvo bi konačno trebalo da ispita odakle ona potiče“, kazao je Milovac.
Upozorava da važeći zakonski okvir u velikoj mjeri otežava takve postupke.
“Nažalost, trenutni zakonski okvir znatno otežava tužilaštvu da procesuira Đukanovića po pitanju neprijavljene ili eventualno skrivene imovine koja bi mogla biti otkrivena u budućnosti“, rekao je Milovac.
Posebno je ukazao na slučajeve poput “Pandora papira“, u vezi s kojima javnost još nema jasne informacije.
“Podsjetiću da u slučajevima poput Pandora papira još uvijek nemamo konkretne informacije iz tužilaštva dokle se stiglo sa tom, vjerujem, izuzetno komplikovanom istragom koja se vodi u više jurisdikcija. Kada se otkrije imovina za koju postoji sumnja da je Đukanović posjeduje, a čije je porijeklo teško dokazati, po važećem zakonodavstvu tužilaštvo mora da dokaže iz kog krivičnog djela su potekla sredstva za njenu nabavku i da li je ta imovina bila predmet krivičnog djela“, istakao je Milovac.
Prema njegovim riječima, to predstavlja ozbiljan problem, imajući u vidu dugogodišnju vladavinu.
“To je mnogo komplikovaniji proces, jer s obzirom na to da je Đukanović gotovo 30 godina bio na vlasti, čak i ako se dokaže neko krivično djelo, vrlo je vjerovatno da će ono biti zastarjelo. Sa druge strane, moguće je i da takvo krivično djelo u to vrijeme nije ni postojalo“, kazao je Milovac.
Dejan Milovac/MANS
Podsjeća da su određena krivična djela relativno skoro uvedena u domaće zakonodavstvo.
“Tek smo nedavno prepoznali pranje novca, kriminalno udruživanje i organizovani kriminal kao krivična djela. Zbog toga Crna Gora mora da dobije tzv. “antimafija zakon”, odnosno zakon u kojem se postupak vodi protiv imovine, a ne protiv osobe“, naglasio je Milovac.
Takav model, kako dodaje, bio bi ključan ne samo u ovom slučaju.
“U tom slučaju tužilaštvo ne bi moralo da dokazuje krivično djelo iz kojeg je imovina potekla. Imali bismo potpuno drugačiju situaciju, ne samo kada je u pitanju Đukanović, već i drugi javni funkcioneri i tzv. bezbjednosna lica koja raspolažu ogromnom imovinom čije porijeklo ne mogu da objasne“, rekao je Milovac.
Zaključuje da je Crnoj Gori potreban model kakav postoji u Italiji.
“MANS već godinama govori da je tzv. ‘italijanski model’ neophodan. Crna Gora se danas nalazi tamo gdje je Italija bila prije nekoliko decenija, na početku borbe protiv mafije. Iako je riječ o drastičnoj mjeri, ona je nužna imajući u vidu stanje pravosuđa, pritiske organizovanog kriminala i slabe kapacitete za finansijske istrage“, kazao je Milovac.
On ističe da se do tada ne mogu očekivati ozbiljni sudski epilozi.
“U tom smislu, očekujem da će Đukanović u dogledno vrijeme imati određene obaveze pred sudovima, ali bez suštinskog rješenja dok ne dođemo do modela koji omogućava da se vodi postupak protiv imovine“, zaključio je Milovac.
Agencija za sprečavanje korupcije, kojom je tada rukovodila Jelena Perović, netačno je tumačila Zakon o sprečavanju korupcije, kada je odlučila da put bivšeg premijera i aktuelnog lidera Građanskog pokreta URA Dritana Abazovića u Ujedinjene Arapske Emirate (UAE) 2021. godine nije poklon i da nije morao da ga prijavi.
To je stav Upravnog suda Crne Gore, u presudikoju su donijeli nakon što je Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) osporila takvu odluku Agencije.
Abazović je, u pratnji tadašnjeg savjetnika Filipa Adžića boravio u UAE u decembru 2021, a na društvenim mrežama je, pored ostalog, tada objavio i fotografiju sa trke Formule 1 u Abu Dabiju, zahvaljujući domaćinima što su “ispunili jedan od dječačkih snova”.
“U ponovnom postupku, tuženi organ će postupiti po primjedbama iz ove presude i donijeti novu, zakonitu odluku u ovoj upravnoj stvari”, stoji u presudi Upravnog suda.
Iz Agencije su “Vijestima” kazali da su primili tu presudu.
“Odmah po prijemu predmetne presude, javnom funkcioneru na kojeg se odnosi Vaš upit upućen je poziv da se izjasni o navodima iz inicijative i presude Upravnog suda. Nakon dostavljenog izjašnjenja javnog funkcionera, naloženo mu je da dostavi i dokaze na koje se u svom izjašnjenju pozvao. Tokom jaanuara biće nastavljen upravni postupak, a Agencija će, postupajući u skladu sa rokovima propisanim odredbama Zakona o upravnom postupku, postupiti po nalogu iz presude Upravnog suda”, odgovorili su “Vijestima” iz institucije, kojom rukovodi vršilac dužnosti direktora Dušan Drakić.
Bivši premijer je juče redakciji kratko kazao da nema “poseban komentar”.
“ASK je gori nego u vremenu Jelene Perović, vidimo se na sudu”, poručio je Abazović.
Perović tvrdila da putovanje nije poklon
U presudi se, pored ostalog, navodi da je Upravni sud ocijenio da su “razlozi dati u obrazloženju rješenja nejasni i u suprotnosti sa stanjem u spisima predmeta i ne upućuju na odluku datu u dispozitivu, da tuženi organ (Agencija) pogrešno tumači materijalno pravo, te da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno”.
“…Pogrešan je zaključak tuženog organa da Zakon jasno definiše da poklon čini novac, hartije od vrijednosti ili dragocjeni metal, kod činjenice da je članom 6 stav, 1, tačka 5 predviđeno da poklon obuhvata stvar, pravo ili uslugu stečenu, odnosno izvršenu bez naknade i svaku drugu korist koja se daje javnom funkcioneru ili povezanom licu sa javnim funkcionerom, u vezi sa vršenjem javne funkcije. Dakle, iz navedene odredbe jasno proizilazi da pomenuti Zakon definiciju poklona postavlja mnogo šire nego što to proizilazi iz tumačenja tuženog organa u osporenoj odluci, pa je samim tim rezonovanje tuženog, a koje predstavlja jedan od ključnih razloga za donošenje odluke, da se u konkretnom slučaju ne radi o poklonu u smislu predmetnog Zakona, netačno”, upozorava u presudi predsjednica Vijeća Upravnog suda Tatjana Krpović.
Prema ocjeni suda, pogrešno tumačenje materijalnog prava imalo je za posljedicu da Agencija u konkretnom slučaju nije pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje, jer se nije podrobnije bavila ispitivanjem okolnosti u vezi sa predmetnim putovanjem u UAE.
“…Te ko je, na koji način i zbog kojeg razloga platio troškove istog. Naime, tuženi organ svoj zaključak da je imenovani javni funkcioner na predmetno putovanje išao u svojstvu građanina, a ne javnog funkcionera, temelji na dopisu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore od 31.08.2022. godine, ne upuštajući se u ispitni postupak koji je normiran odredbama člana 36 Zakona o sprečavanju korupcije, kao i odredbom člana 107 stav 1 Zakona o upravnom postupku, kojim je propisano da se u upravnom postupku mogu koristiti sva sredstva pogodna za utvrđivanje činjeničnog stanja koja odgovaraju konkretnom slučaju, kao što su isprave, iskazi svjedoka, izjave stranaka, nalazi i mišljenja vještaka, tumača i uviđaj”, stoji u presudi.
Sud još naglašava da je Agencije tada, na čelu sa Perović, imala na raspolaganju “sva dokazna sredstva, pa se samim ‘istražna funkcija’ ne može iscrpjeti, odnosno svesti na puku provjeru evidencije odnosno registra poklona”.
“…Posebno pri činjenici da se imenovanom javnom funkcioneru tužbenim navodima upravo ‘stavlja na teret’ da nije prijavio poklon koji se odnosi na plaćene troškove pomenutog putovanja”, zaključak je Upravnog suda.
ASK: Adžić kršio zakon
Agencija je nakon sličnepresude Upravnog suda, u maju 2025. objavila da je utvrdila je Filip Adžić kršio Zakon o sprečavanju korupcije, jer je pošao na darovani put u Dubai i Abu Dabi u decembru 2021. godine, što je morao da odbije ili da stranom poklonodavcu saopšti da takav poklon ne može da primi. Adžić je u UAE putovao sa Abazovićem.
“Utvrđuje se da je javni funkcioner Filip Adžić prekršio član 18 stav 1 i član 19 stav 1 Zakona o sprečavanju korupcije jer je u vezi sa vršenjem javne funkcije primio poklon koji nije ni protokolarni ni prigodni, a koji se odnosio na plaćanje troškova puta u radnoj posjeti u Dubai i Abu Dabi (UAE) u decembru 2021. godine, a dužan je bio da isti odbije ili saopšti poklonodavcu da poklon ne može da primi”, naglašeno je u odluci ASK.
Agencija je takvu odluku donijela nakon što je Upravni sud po tužbi MANS-a utvrdio da prethodno rukovodstvo ASK-a nije pravilno utvrdilo činjenično stanje.
Perović je u odluci koja je osporena pred Upravnom sudu navela da Adžić nije kršio propise jer predmetno putovanje nije bilo u vezi sa vršenjem javne funkcije, već da je isključivo riječ o privatnoj organizaciji, te da mu je nejasno da pored toga što obavlja javnu funkciju, ne može imati svoju privatnost…”
Nakon što je Drakić potpisao odluku da je Adžić kršio Zakon, iz URA su najavili tužbu protiv Agencije i poručili da je ta institucija podlegla političkom pritisku i da se koristila neistinama.
“Nastavlja se hajka, plasiranje laži i zloupotreba institucija u svrhu obračuna sa političkim neistomišljenicima. Obaveza nam je da skrenemo pažnju na neistinite i maliciozne tvrdnje Agencije za sprečavanje korupcije(ASK) koja usljed nedostatka hrabrosti da se obračuna sa funkcionerima koji su napravili višemilionsku štetu državi jeftino konstruiše priču oko smještaja, hrane i pića potpredsjednika Građanskog pokreta URA Filipa Adžića”, poručili su tada iz URA.
Obraćamo vam se povodom amandmana na Predlog zakona o slobodnom pristupu informacijama, koji je na Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu podržan na predlog poslanika PES-a Vasilija Čarapića, a kojim se predviđa da u upravnim sporovima pokrenutim zbog “ćutanja uprave” svaka strana snosi svoje troškove.
Ovaj amandman nije tehničko “peglanje” teksta, već suštinsko derogiranje prava javnosti da dođe do informacija od javnog značaja. Slobodan pristup informacijama nije apstraktna pravna norma – to je alat bez kojeg građani ne mogu da zaštite svoja prava, mediji ne mogu da rade svoj posao, a civilno društvo ne može da kontroliše vlast. Ako se taj alat finansijski obesmisli, pravo ostaje samo na papiru, a sistemski se obesmišljava borba protiv korupcije.
Posebno je važno podsjetiti da je pravo na pristup informacijama Ustavom garantovano, kao i pravo na pravni lijek i pravično suđenje pred nezavisnim sudom. Sudska zaštita mora biti stvarna i djelotvorna, a ne formalna. Ako se postavi pravilo po kojem građanin, novinar ili organizacija i kada dokažu povredu prava moraju unaprijed računati da će plaćati svoje troškove – onda se to pravo u praksi “naplaćuje” čak i kada je država nesporno pogriješila.
Time se uvodi finansijska barijera za pristup sudu i narušava ravnopravnost stranaka, jer država nastupa kao jača strana, sa budžetom i resursima, dok se teret borbe za zakonitost prebacuje na pojedinca.
Posebno je opasno što se ovim rješenjem potpuno promašuje osnovni uzrok problema: nezakonito ponašanje institucija koje ne postupaju po zahtjevima u zakonskim rokovima.
Umjesto da zakon pojača obavezu organa da odlučuju i time spriječi opstrukcije, amandman praktično uvodi pravilo da će građanin, novinar ili NVO i kada dokažu da je organ prekršio zakon – ipak platiti cijenu tog kršenja. Time se javnosti poručuje: “Možete tužiti državu, ali ćete to i platiti.”
To posebno pogađa one najranjivije među nama – ljude koji nemaju novca da plaćaju takse, advokate i sudske troškove; porodice koje se bore za socijalna prava; osobe sa invaliditetom koje pokušavaju da ostvare usluge koje im pripadaju; građane iz manjih sredina koji traže informacije o lokalnim odlukama koje utiču na njihov život; žrtve nasilja ili diskriminacije koje pokušavaju da dođu do dokaza; kao i medije i organizacije koje rade u javnom interesu i već sada su pod velikim pritiscima. Upravo njima zakon mora najviše da služi – a ne da ih obeshrabri i natjera da odustanu.
Predlagač amandmana, poslanik Vasilije Čarapić, očigledno nije razmislio o stvarnim posljedicama ovakvog rješenja u praksi. U sistemu u kojem su “ćutanje uprave” i odugovlačenje već postali uobičajen mehanizam skrivanja informacija, ukidanje troškovne odgovornosti organa šalje pogrešan signal: institucije će imati dodatni podsticaj da ne odgovaraju, jer znaju da ih to ništa ne košta. Kad “ćutanje” nema finansijsku posljedicu, postaje najjeftiniji i najbezbjedniji način da se izbjegne odgovornost i sakriju dokumenta od javnog interesa.
Dodatno, ovakav amandman gura građane u nejednaku borbu sa državom. Organi vlasti raspolažu budžetima, pravnim službama i resursima, dok je za običnog čovjeka i mali medij svaki sudski postupak rizik. Ako unaprijed znaju da će, čak i kada dobiju spor zbog nezakonitog nerada institucije, morati da plate svoje troškove – mnogi neće ni pokušati. To je tiha, ali vrlo efikasna zabrana pristupa informacijama: ne kroz eksplicitno “ne”, već kroz finansijsko obeshrabrivanje.
Pritom, ovakvo rješenje svakako ne bi prošlo provjeru pred Ustavnim sudom – samo je pitanje zašto se predlagač uopšte odlučuje da namjerno napravi štetu pravu javnosti da zna, umjesto da se popravljaju realni problemi u primjeni zakona i jača odgovornost institucija.
U trenutku kada se od države očekuju mjerljivi rezultati u borbi protiv korupcije, poslanik Čarapić predlaže rješenje kojim upravo građanima i civilnom društvu uskraćuje mogućnost da budu aktivni dio sveukupnih napora da Crna Gora uspješno zatvori pregovaračka poglavlja 23 i 24. Uspješno zatvaranje ovih poglavlja nije moguće bez snažnih mehanizama javne kontrole, dostupnosti informacija i efikasne sudske zaštite – a ovaj amandman ide direktno suprotno tom cilju.
Zato vas pozivamo da u plenumu ne podržite ovaj amandman. Ako se već govori o sprečavanju zloupotreba, rješenje ne može biti kažnjavanje svih koji traže pravdu i informacije, već ciljane mjere koje sankcionišu očigledno zlonamjerne zahtjeve. Blanket pravilo “svako snosi svoje troškove” je pogrešno, nepravično i opasno, jer nagrađuje nezakonito ponašanje organa vlasti.
Slobodan pristup informacijama je jedan od rijetkih mehanizama kojim građani mogu da dođu do istine o tome kako se troši njihov novac, kako se donose odluke i ko snosi odgovornost. Ne dozvolite da se kroz amandman, naizgled “umjeren”, sruši suština zakona i pošalje poruka da institucije mogu nekažnjeno da ćute.
Dolje potpisane organizacije i aktivisti civilnog društva
Mreža za afirmaciju nevladinog sektora – MANS
Akcija za ljudska prava – HRA
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore CIN-CG
GREEN HOME
Fidelity Consulting
Aleksandar Dragićević, aktivista
Nvo 35mm
CEE Bankwatch Network
Milica Kankaraš Berber, aktivistkinja
Danijel Garić, aktivista
NVO Mogul
Dr Martin Schneider-Jacoby Assoc. – MSJA
NVU LBTQ žena Stana
Mladen Ivanović, reditelj i aktivista
Expeditio Kotor
Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja
NVO Prima
Inicijativa mladih za ljudska prava
Balkanska Istraživačka Mreža Crna Gora
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore – UMHCG
NVO Zora
NVO Bezbjednost žena
NVO Posejdon
NVO “Grupa građana BU2”
NVO “Udruženje Vasojevića Primorja i Boke”
Mediteran News
Vasojevićka Riječ
NVO ”Ekološki centar Delfin”
Siniša Nadaždin, CRINI
Crnogorski forum (Montenegrin forum)
NVO NADA-Herceg Novi
Centar za zaštitu i proučavanje ptica – CZIP
Organizacija KOD
Centar za razvoj nevladinih organizacija – CRNVO
RERI
Društvo mladih ekologa Nikšić
Parkovi Dinarida – mreža zaštićenih područja Dinarida
Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu odbio je juče amandmane na Predlog zakona o slobodnom pristupu informacijama kojima se javnosti omogućava pristup podacima o prihodima i imovini povezanih lica javnih funkcionera – uključujući djecu i druge članove porodice, bez obzira na to da li su formalno dio zajedničkog domaćinstva. Suština tih amandmana bila je da se unaprijedi transparentnost sistema evidentiranja imovine javnih funkcionera, ali i demotiviše praksa da se imovina “izmjesti” na djecu i rodbinu čim izađu iz domaćinstva, čime prestaje obaveza prijavljivanja i kontrola.
Ove amandmane su podnijeli poslanici Demokrata, Momčilo Leković, Duško Stijepović i Anđela Vojinović, ali je ipak većina poslanika aktuelne vlasti pokazala da im je postalo važnije da ostave mogućnost da se nastavi sa starom praksom skrivanja imovine i prihoda, nego da se zaista uspostavi sistem koji jednako važi za sve – i za bivše i za sadašnje funkcionere.
Ovakva odluka Odbora znači da će javnost i dalje biti uskraćena za ključne informacije o imovini i prihodima članova porodica današnjih funkcionera, ali i o imovini koja je godinama skrivana upravo kroz “povezana lica”. To je posebno problematično jer je, kako je MANS više puta dokumentovao, postoji značajan broj slučajeva da djeca funkcionera odmah po punoljetstvu “izađu iz domaćinstva”, a zatim postanu vlasnici vrijednih nekretnina i druge imovine, bez jasnog i provjerljivog porijekla.
Da je riječ o realnom, a ne teorijskom problemu, najbolje pokazuju konkretni primjeri iz prakse koje je MANS godinama objavljivao. U slučaju porodice bivšeg predsjednka, Mila Đukanovića, podaci o prihodima od rente koje je ostvarivao njegov sin, Blažo Đukanović, prestaju da budu javno vidljivi upravo nakon što je on “izašao iz domaćinstva”, iako je ranije evidentirano da su ti prihodi bili desetine i stotine hiljada eura godišnje, dok je već 2008. godine kupljena nekretnina (stan i garaža) za 132.000 eura. Danas Đukanović upravo prihode svoje porodice koji nigdje nisu prijavljeni navodi kao porijeklo imovine koja značajno prevazilazi njegove zvanične prihode.
Međutim, Pandora papiri su dodatno ogolili koliko su “povezana lica” ključna za razumijevanje stvarnog vlasništva i kontrole imovine. Dokumentacija koju je MANS obradio pokazala je da su Milo i Blažo Đukanović zaključivali tajne ugovore o upravljanju imovinom i uspostavljali strukture poput trustova (navodi se “Victoria Trust” i “Capecastel Trust”), uz mrežu kompanija i posrednika kroz više država i offshore jurisdikcija. Upravo takve šeme – gdje se vlasništvo i tokovi novca sakrivaju iza složenih aranžmana i povezanih subjekata – čine transparentnost o povezanim licima još važnijom, jer bez nje javnost ostaje bez mogućnosti da prati gdje završava imovina i ko njome stvarno upravlja.
Posebno ilustrativan je i slučaj Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore, Vesne Medenice, u kome je MANS otkrio luksuznu vilu na primorju vrijedne 700.000 eura čiju izgradnju Medenica nije objasnio zvaničnim prihodima. U predmetima koji se tiču porodice Vesne Medenice, MANS je ukazivao i na mehanizam “poklona” i uvećanja imovine u krugu porodice: maloljetna unuka je 2018. godine dobila na poklon parcelu u centru Kolašina, nakon čega je na tom zemljištu izgrađena luksuzna kuća. Poklon je obezbjeđen od Rada Arsića čije se ime pominje u postupku koji se vodi protiv Medenice zbog zloupotrebe službenog položaja i vršenje nezakonitog uticaja.
Svi ovi slučajevi pokazuju isto: kada se sistem nadzora i transparentnosti svede samo na ono što je formalno u domaćinstvu, ostaje ogroman prostor da se imovina i prihodi sklone od javnosti – legalno, “na papiru”, a suštinski koruptivno.
Zato je odbijanje amandmana o dostupnosti podataka o povezanim licima ozbiljan udar na ideju da će novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama ojačati borbu protiv korupcije. Bez mogućnosti da javnost vidi i provjeri imovinu koja se vodi na djecu i druge povezane osobe, država zapravo štiti najčešći mehanizam prikrivanja nezakonitog bogaćenja.
Pozivamo skupštinsku većinu da pokaže minimum odgovornosti prema obećanjima koja su davali građanima i spremnost da se zaista bore protiv korupcije – pa i u sopstvenim redovima – tako što će do plenuma preispitati ovu odluku i podržati rješenja koja sužavaju prostor za skrivanje imovine, umjesto da je podstiču.
Zaista su postali zanimljivi pokušaji različitih funkcionera DPS-a, pa evo konačno i novog šefa te partije, Danijela Živkovića da se opravda ali i da se relativizuje činjenica da je Milo Đukanović u vrijeme dok je bio na najvišim funkcijama u državi, u kontinuitetu kršio zakon kojima se uređuje obaveza prijave prihoda i imovine nadležnim državnim institucijama.
Tako se kao mogući izvor sredstava za nabavku spornih satova i skupocjenog životnog stila porodice Đukanović pominje milionski profit jedne od njegovih firmi, ali i renta koju je ostvarivao njegov sin Blažo dok je bio dio porodičnog domaćinstva.
Kao prvo, Đukanović u svojim imovinskim kartonima nikada nije prijavio bilo kakav profit neke od njegovih kompanija, a kamoli u milionskom iznosu. Niti jedan imovinski karton Đukanovića ne sadrži podatke o novcu na žiro računu ili gotovini za koji se može zaključiti da potiče od profita kompanija u kojima je Đukanović imao vlasništvo.
Kada je u pitanju renta od poslovnog prostora koji je Blažo Đukanović dobio na poklon od svog strica, Aca Đukanovića, podaci iz imovinskih kartona pokazuju da je prihod po tom osnovu iznosio 77.000 Eura, 2008. godine 132.000 Eura, a 2009. godine 113,632 Eura. Već naredne godine mlađi Đukanović je izašao iz domaćinstva a Milo Đukanović prestao da prijavljuje prihode od te rente.
Ono što funkcioneri DPS-a ne saopštavaju jeste da ta renta nije mogla biti korišćena za finansiranje satova, puteva u Dubai ili drugih oblika luksuznog životnog stila Đukanovića. Ovo iz razloga što je gotovo polovina potrošena već 2008. godine kada je Blažo Đukanović na Žabljaku od kompanije „Razvršje“ kupio stan i garažu, za šta je platio 132.000 EURa.
Prihod od 2009. godine je takođe ostao nepotrošen jer je u imovinskom kartonu naveden kao „depozit u Prvoj banci“ u iznosu od još 113.000 eura.
Bez obzira na to iz kojih sredstava je Đukanović finansirao nabavku sporne imovine, postojala je zakonska obaveza da se ta imovina uredno prijavi nadležnoj državnoj instituciji, što on nije učinio. To su činjenice koje su sasvim dobro poznate i funkcionerima DPS-a i koje se ne mogu sporiti.
Đukanović nije imao problem da godinama prijavljuje ostalu imovinu koju posjeduje, pa ostaje nejasno zašto je danas problem da se javnosti i nadležnim institucijama objasni porijeklo imovine koja nije prijavljena, a za koju smo svi mogli da vidimo da postoji.
Umjesto njega, to za sada pokušavaju da urade članovi partije čiji je on počasni predsjednik, i to na način koji otvara dodatan prostor za sumnju da je sporna imovina stečena nezakonito.
Podsjećam da su iz DPSa prvo tvrdili da su fotografije montirane, da vodi specijalni rat protiv Đukanovića i njihove partije, pa onda da su i drugi imali obavezu da prijave satove i zašto se targetira samo Đukanović, da su satovi možda poklonjeni ili pozajmljeni, pa sve do posljednih konstrukcija da Đukanović za 30 godina na javnim funkcijama i kao uspješan biznismen imao vremena i umijeća da spornu imovinu i zaradi.
Za šta god se u DPSu odluče kao finalnu verziju, svaka od njih je podrazumijevala zakonsku obavezu da se stečena imovina prijavi.
Sve osim toga je posao za tužilaštvo koje bi trebalo da se bavi izvorima sredstava iz kojih je Đukanović mogao da priušti spornu imovinu i luksuzan životni stil.
Dejan Milovac Direktor Istraživačkog centra MANS-a
NVO MANS je na Međunarodni dan borbe protiv korupcije organizovao još jednu, 18-tu po redu Nacionalnu antikorupcijsku konferenciju sa radnim nazivom “Skrivena imovina i integritet javnih fukncionera”.
Ova konferencija već 18 godina predstavlja prostor gdje se predstavnici vlasti, institucija, međunarodne zajednice, medija i NVO sektora suoče sa činjenicama i izazovima u borbi protiv korupcije.
Nakon svečanog otvaranja, rad na konferenciji je organizovan kroz tri radna panela, a ovogodišnji događaj je održan uz podršku Evropske komisije, Ambasade Kraljevine Holandije za Srbiju i za Crnu Goru, te Njemačke fondacije za međunarodnu pravnu saradnju – IRZ.
Konferenciju su svečano otvorili ministar pravde, te ambasadori EU, Holandije, Njemačke, Velike Britanije, Francuske i Italije, te predstavnik organizatora, NVO MANS.
Korupcija je izbor, nije sudbina i nijedna država nije imuna na nju, poručio je šef Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori Johan Satler, uz upozorenje da Crna Gora neće moći da zatvori poglavlja 23 i 24 bez jasnih, mjerljivih rezultata u slučajevima korupcije.
Nijedna zemlja, uključujući i one u Evropskoj uniji (EU), nije oslobođena borbe protiv korupcije, ali je ključna razlika u političkoj volji i institucijama koje postoje da se ta borba vodi. Korupcija nije apstraktan pojam nego svakodnevna realnost sa direktnim posljedicama – narušava demokratiju, remeti tržište i urušava povjerenje građana. Iskustva iz svijeta pokazuju da i najbogatije zemlje mogu postati loše upravljane ili propale ukoliko korupcija upravlja institucijama”, rekao je Satler.
On je kazao da je u prošlosti crnogorsko pravosuđe, poput onog u regionalnim državama, “išlo za malim ribama”, ali da se sada vide slučajevi koji se tiču srednjeg i visokog nivoa, što je važno i za partnere u EU.
Ocijenio je da je posljednji izvještaj Evropske komisije bio dobar i da je napredak posebno vidljiv u poglavljima 23 i 24.
“Očekivanje EU, jeste da Crna Gora nastavi da gradi rezultate i da se ide dalje od istraga – ka optužnicama i pravosnažnim presudama. Bez takvog učinka poglavlja 23 i 24 ne mogu biti zatvorena i proces pristupanja ne može biti završen. U posljednje dvije godine ostvaren je dobar napredak i Crna Gora ima snažnu podršku brojnih evropskih institucija i država”, kazao je Satler.
Podsjetio je i na tradiciju borbe za pravdu i jednakost u Crnoj Gori, navodeći primjere iz prošlosti i ističući važnost nastavka te tradicije.
Ambasador Holandije u Srbiji i Crnoj Gori Martijn Elgersma kazao je da su zemlje zapadnog Balkana potrebne kao dio EU, a Crna Gora je na tom putu.
“I to je nešto zbog čega smo srećni. Crna Gora je sebi postavila veoma ambiciozan vremenski raspored i to je dobro, jer vas tjera da radite. Ocjene su da je Crna Gora umjereno spremna kad je u pitanju antikorupcijski zakonodavni okvir, što znači da predstoji još mnogo posla u relativno kratkom peridu”, kazao je Elgersma.
Prema njegovim riječima, da bi Crna Gora zatvorila poglavlja 23 i 24, trebaće vremena da se ostvare mjerljivi rezultati.
Poručio je da je otvorenost (transparentnost) “najveći neprijatelj korupciji”.
“Jako je važno da sada, kada je Vlada pod pritiskom agende, zadrži svoju posvećenost transparentnim procesima. Pritisak da se reaguje i organizuje brže biće ogroman, a transparetnost je ključ”, poručio je.
Elgersma je naglasio da Vlada mora voditi brobu protiv korupcije, ali to ne može sama.
“To je pitanje cijelog društva. Ipak, u rukama je vlasti da okupi cijelo društvo oko tog cilja”, zaključio je i sugerisao vlastima da se ne odriču otvorenosti i saradnje sa cijelim društvom.
Kazao je i da ulazak u EU nije kraj, već da se i nakon toga mora raditi kad je u pitanju borba protiv korupcije.
Peter Felten, ambasador Njemačke u Crnoj Gori je kazao da korupcija nikada nije dio folklora bilo koje zemlje, a svakako ne ovog regiona. “Što takođe znači da to nije prihvatljivo ni kao dio folklora, takoreći, niti da se protiv toga ne može efikasno boriti. Može se. I stoga je vaš rad, a i rad ove konferencije veoma važan”, kazao je ambasador Felten.
Felten je dodao i da “kad god je reč o, rekao bih, pitanjima vezanim za ljudska prava, kvalitet i briga su važni, da se ne radi o brzim rješenjima.
“Tema konferencije je kod mene pokrenula neka pitanja jer sam kao bivši zagovornik ljudskih prava navikao da poštujem sva ljudska prava , uključujući pravo na privatnost, pravo na posedovanje imovine i osnovne principe nevinosti dok se ne dokaže krivica”, istakao je ambasador Njemačke.
Felten je podsjetio i na to da je javnost često aplaudirala sprovođenju tvrdokornih pristupa zakonu i redu sve do trenutka kada je shvatila da su njena ljudska prava iznenada ugrožena. I da ova ljudska prava, koja štite pojedinca od proizvoljnih državnih akcija, zaista imaju svoj razlog postojanja.
“Nepotrebno je naglašavati da, kada EU i njene države članice pozivaju na još efikasniju borbu protiv korupcije, nemamo na umu medijizovane akcije hapšenja već konačne sudske presude zasnovane na visokokvalitetnim dokazima. To je stvarna pravda koja će se još više sprovoditi” kazao je Felten.
Ambasador je čestitao crnogorskim vlastima i pravosudnom sistemu na značajnom napretku koji je postignut, o čemu svedoči i izveštaj EU o napretku u borbi protiv korupcije, kao i aktivnom doprinosu crnogorskog civilnog društva.
Don Meken, ambasadorka Velike Britanije u Crnoj Gori, ukazala je da korupcija ugrožava demokratiju, ekonomski razvoj i povjerenje građana.
Posebno je istakla fokus konferencije na imovinu javnih funkcionera i mehanizme njene provjere.
“Nepoznato bogatstvo je prvi vidljivi znak pojedinačne korupcije i dubljih sistemskih problema. Građani imaju pravo da očekuju poštene zvaničnike i robusne institucije, ali sve mora biti izvedeno na pravi način – sa provjerom integriteta i pouzdanim procesima verifikacije”, naglasila je Meken.
Ona je dodala da transparentnost i odgovornost čine temelj otpornog sistema vlasti i podsjetila da Ujedinjeno Kraljevstvo kroz Globalni anti-korupcijski program podržava istrage, oporavak imovine i civilni nadzor nad parlamentom.
“Crna Gora je ostvarila značajan napredak, ali stvarne promjene zahtijevaju vrijeme i dosljednu političku volju. Potrebni su jaki zakoni, institucije i kultura integriteta”, zaključila je ambasadorka.
An-Mari Maske, ambasadorka Francuske u Crnoj Gori, pohvalila je Crnu Goru na napretku, ali naglasila da borba protiv korupcije nije samo formalno ispunjavanje EU kriterijuma, već izbor građana i temelj demokratske uprave.
Maske je istakla važnost sveobuhvatnog pristupa uključujući civilni sektor, prevenciju sukoba interesa, zaštitu zviždača i jačanje institucionalnih kapaciteta.
Francuska trenutno podržava regionalni projekat prevencije korupcije sa fokusom na Crnu Goru, koji obuhvata resurse, jačanje ljudskih resursa, borbu protiv pranja novca i formiranje registara politički izloženih lica.
“Francuske institucije doprinose razvoju podzakonskih okvira i njihovoj efikasnoj primjeni. Borba protiv korupcije nije samo uslov za EU, već način da građani Crne Gore žive u društvu zasnovanom na vladavini prava”, rekla je Maske.
Andreina Marsela, ambasadorka Italije u Crnoj Gori, istakla je dugu istoriju Italije u borbi protiv korupcije u javnom i privatnom sektoru i administraciji.
Posebno je pohvalila institucije poput “Guardia di Finanza”, koje predstavljaju međunarodni primjer efikasne borbe protiv korupcije.
Italija je predstavila Falkone i Borselino Program, multidimenzionalnu inicijativu koja pruža tehničku pomoć u pravosuđu i bezbjednosti, uključujući jačanje institucija, obuku sudija i tužilaca, koordinirane istražne prakse i međunarodnu saradnju.
“Korupcija je rak društva i države. Uključivanje pravosudnih organa, akademije i civilnog sektora jača zakonitost, kapacitete i prekograničnu saradnju. Na taj način pomažemo Crnoj Gori da ostvari ciljeve u vladavini prava i EU integracijama”, poručila je Marsela.
Ministar pravde Bojan Božović izjavio je da je Crna Gora “na korak od ulaska u Evropsku uniju”, ocjenjujući da je taj korak najvažniji i najteži.
Poručio je da je riječ o “istorijskoj šansi” i da svaki javni funkcioner mora biti svjestan težine trenutka.
“Ministarstvo pravde dostavilo je Zakon o sprečavanju korupcije Evropskoj komisiji i ključni izazovi su smanjenje nivoa korupcije i brža, bolja i temeljnija komunikacija sa međunarodnim partnerima. Nemamo vremena da pišemo zakone koji su nepotpuni”, rekao je Božović, navodeći da se priprema novi zakon o zaštiti zviždača, poseban zakon koji će, kako smatra, imati veliki značaj.
Najavio je i zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalnom djelatnošću, uz stav da oduzimanje treba da se zasniva na pravosnažnoj presudi.
“Trenutni zakon ne definiše jasno nezakonito bogaćenje javnih funkcionera”, rekao je Božović, te najavio da će do kraja godine biti pripremljeni nacrti zakona o Specijalnom državnom tužilaštvu i Specijalnom sudu.
Dodao je da je rješavanje pitanja direktora Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) jedna od obaveza na koju ukazuje Brisel, te pozvao sve zainteresovane da se prijave na sljedeći konkurs.
Zamjenik izvršnog direktora MANS-a Dejan Milovac podsjetio je da je EK u posljednjim izvještajima notirala sporiju primjenu ključnih strategija i preporuka, ali i naglasila potrebu da se reforme s papira zaista sprovedu.
“To, prevedeno na jezik građana, znači sljedeće: i dalje nemamo dovoljno pravosnažnih presuda u predmetima visoke korupcije; i dalje nemamo uvjerljive provjere porijekla imovine najmoćnijih ljudi u državi; i dalje nemamo sistem zbog kojeg bi javni funkcioner, prije nego što zloupotrijebi položaj, dva puta razmislio šta rizikuje. Mijenjali smo ljude na funkcijama, ali nijesmo razmontirali sistem koji proizvodi korupciju. Političke partije su, gotovo bez izuzetka, i dalje vođene prije svega partijskim, a ne javnim interesom. Institucije se i dalje dijele po partijskom ključu. Ključne pozicije se i dalje doživljavaju kao plijen, a ne kao odgovornost”, poručio je Milovac.
On je naglasio da je pravosuđe godinama u fokusu reformi, ali suštinski i dalje zavisi od političkih dogovora iza zatvorenih vrata.
“Vidjeli smo blokade izbora u pravosuđu, vidjeli smo ubrzana ‘dogovorena rješenja’. Ono što mnogo manje vidimo jesu stabilne, nezavisne institucije koje imaju snagu da pokrenu predmete protiv onih koji sjede na vrhu političke i ekonomske moći – bez obzira na to kojoj partiji pripadaju danas”, rekao je Milovac.
Prema njegovim riječima, u oblasti borbe protiv visoke korupcije “realnost je surova”.
“Broj predmeta koji završavaju pravosnažnim presudama je i dalje skroman. Istrage u osjetljivim slučajevima traju godinama ili zavise od toga ko je trenutno na vlasti. Građani s pravom imaju osjećaj da je pravda selektivna – stroga prema slabima, fleksibilna prema moćnima. Zato je tema ‘skrivene imovine’ toliko važna. Neobjašnjena imovina javnih funkcionera nije detalj u imovinskom kartonu, nego crvena zastavica za koruptivno ponašanje. Ako ne znamo ko je stvarni vlasnik, ako ne možemo da pratimo tok novca i ako nema ozbiljne saradnje poreskih, tužilačkih, policijskih i međunarodnih organa – ne govorimo o borbi protiv korupcije, nego o njenoj simulaciji”, rekao je Milovac.
On je podsjtio da je MANS godinama ukazivao na neobjašnjenu imovinu onih koji su se kasnije pojavili u Skaj prepiskama i koji su danas na optužnicama tužilaštva.
Prema njegovim riječima, to pokazuje da je skrivena imovina javnih funkcionera signal na koji institucije nijesu smjele da zažmure.
On je kazao i da se danas se korupcija rijetko vidi kao otvorena koverta.
“Ona se skriva u mreži firmi, ofšor kompanija i ‘prijatelja’ koji formalno vode poslove, a faktički rade za političku elitu. Imamo funkcionere koji na papiru imaju skromnu imovinu, a žive život koji se ne može objasniti prijavljenim prihodima – automobili na firmama, stanovi na rođacima, kuće na partnerima, računi u inostranstvu, vlasništvo razlomljeno na više nivoa da bi se sakrilo ko je stvarni korisnik”, rekao je Milovac.
Podsjetio je i da često govorimo o “vratima EU”, “završnoj fazi pregovora”, “članstvu koje je nadomak ruke”.
“Ali moramo biti pošteni. Na vratima Evropske unije nas ne čeka odmor i medalja, već početak ogromnog posla da od Crne Gore napravimo društvo u kojem je vladavina prava pravilo, a ne izuzetak. Zato moramo biti realni. Ulaskom u EU naši problemi neće nestati. Korupcija, slabosti institucija i zarobljavanje javnog sektora partijskim interesima biće sa nama i poslije formalnog članstva”, kazao je Milovac.
NVO MANS ove godine organizuje osamnaestu po redu Nacionalnu antikorupcijsku konferenciju povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv korupcije. Konferencija će se ove godine održati u utorak, 9. decembra 2025. godine, uNaučno – tehnološkom parku Crne Gore, sa početkom u 9:30 časova. (registracija učesnika i medija počinje od 9:00h).
Ovogodišnju Antikorupcijsku konferenciju MANS organizuje u sklopu projekta koji se realizuje uz podršku Evropske unije, Ambasade Kraljevine Holandije za Srbiju i Crnu Goru i Njemačke fondacije za međunarodnu pravnu saradnju (IRZ).
U okviru svečanog otvaranja u uvodnom dijelu prisutnima će se obratiti:
Bojan Božović, ministar pravde u Vladi Crne Gore
Nj.E. Johan Satler, ambasador Evropske unije u Crnoj Gorii
Nj.E. Martijn Elgersma, ambasador Kraljevine Holandije u Srbiji i Crnoj Gori
Nj.E. Peter Felten, ambasador Savezne Republike Njemačke u Crnoj Gori
Nj.E. Dawn McKen, ambasadorka Velike Britanije u Crnoj Gori
Nj.E. Anne-Marie Maskay, ambasadorka Francuske u Crnoj Gori
Nj.E. Andreina Marsella, ambasadorka Italije u Crnoj Gori
Dejan Milovac, zamjenik izvršnog direktora, MANS
Nakon svečanog otvaranja slijedi radni dio Konferencije koji je posvećen temi skrivene imovine i integriteta javnih funkcionera gdje ćemo u okviru panela čuti iskustva od domaćih kao i međunarodnih eksperata.
MANS je ove godine obezbijedio učešće experata iz Italije, Francuske, Njemačke, Slovenije, Holandije i Velike Britanije, a u radnom dijelu ćemo čuti iskustva relevantnih stručnjaka iz italijanske Guardia di Finanza, britanske Nacionalne agencije za borbu protiv kriminala (NCA), te francuske Agencije za upravljanje i povraćaj zaplijenjene i konfiskovane imovine (AGRASC).
Konferencija se održava u sali UNICORN a učesnicima koji žele da prate konferenciju online, obezbijedićemo praćenje putem našeg You tube kanala https://www.youtube.com/watch?v=2vCULI_gFgo.
Upravni sud Crne Gore usvojio je tužbu MANS-a i ponovo poništio odluku Agencije za sprječavanje korupcije kojom je utvrđeno da nekadašnji premijer Milo Đukanović nije prekršio propise putovanjem u Dubai u martu 2010. godine. Presuda znači da se predmet vraća Agenciji na ponovni postupak, ali i da je još jednom potvrđeno kako je ranije rukovodstvo ASK-a, protivno zakonu, štitilo interese najmoćnijih funkcionera u državi.
Odluke koje je Upravni sud osporio donijete su upravo u mandatu prethodnog menadžmenta Agencije, koji je uporno odbijao da ovaj slučaj tretira kao ozbiljan primjer sukoba interesa i nedozvoljenog poklona velikih razmjera.
Troškove puta tadašnjeg premijera Mila Đukanovića u Dubai, u periodu od 25. do 30. marta 2010. godine, platio je biznismen Duško Knežević preko kompanija iz Atlas grupe, čime je Đukanović prekršio odredbe zakona koje regulišu primanje poklona. Na osnovu računa koje su objavili mediji i izjava samog Kneževića, jasno se vidi da su plaćene povratne avionske karte za Mila i Lidiju Đukanović i tadašnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, u iznosu od oko 6.500 eura, kao i višednevni boravak u luksuznom hotelu „One&Only Royal Mirage“ u Dubaiju, koji je koštao više od 20.000 eura. Ukupno, riječ je o poklonjenom putovanju vrijednom blizu 30.000 eura, obezbijeđenom za premijera, njegovu suprugu i ministra od strane biznismena čije su kompanije u isto vrijeme imale značajne interese pred Vladom Crne Gore.
I pored takvih činjenica, ranije rukovodstvo ASK-a godinama je insistiralo na stavu da Đukanović nije prekršio zakon. To je pravdano tvrdnjom da plaćeno putovanje i hotelski smještaj nijesu „poklon“ u smislu tada važećih propisa, kao i pozivanjem na to da se sporni događaj odigrao prije formalnog osnivanja Agencije. Umjesto da provjeri ko je i iz kog razloga finansirao luksuzni aranžman za najviše državne funkcionere, Agencija se zadovoljila dopisima državnih organa i izjašnjenjem samog funkcionera, čime je praktično preuzela ulogu zaštitnika, a ne kontrolora njegovih interesa.
Upravni sud je u više navrata, odlučujući po tužbama MANS-a, ovakav pristup ocijenio kao nezakonit i nelogičan. Sud je jasno ukazao da se poklonom ne mogu smatrati samo novac i dragocjenosti, već i usluge, uključujući plaćene troškove putovanja i hotelskog smještaja, kao i svaka druga korist iznad zakonskog limita. Takođe je naglašeno da se odgovornost javnog funkcionera cijeni prema propisima koji su važili u trenutku kada je poklon primljen, bez obzira na to što je kasnije formirana nova institucija, poput ASK-a. Posebno je važno što je sud konstatovao da Agencija nije pravilno ni potpuno utvrdila činjenično stanje, jer se oslonila na formalne dopise i izjave, umjesto da do kraja istraži ko je, kada, kako i s kojim motivom platio put i boravak u Dubaiju.
Ova presuda potvrđuje kako se u slučaju puta u Dubai ne radi o tehničkoj grešci, već o svjesnoj odluci ranijeg menadžmenta ASK-a da slučaj poklonjenog luksuznog putovanja praktično skloni sa dnevnog reda. Riječ je o klasičnom primjeru poklona ogromne vrijednosti, plaćenog od strane čovjeka koji je godinama bio u bliskim poslovnim i političkim vezama sa vrhom vlasti, i koji je istovremeno imao konkretne poslove sa državom. Uprkos tome, odluke Agencije išle su isključivo u pravcu relativizacije i zatvaranja ovog predmeta.
Slučaj puta u Dubai uklapa se u širu sliku postupanja prethodnog rukovodstva ASK-a, koje je više puta dolazilo pod udar sudova upravo zbog toga što nije željelo da se ozbiljno bavi imovinom i poklonima najviših funkcionera. U predmetu skupocjene kolekcije ručnih satova Mila Đukanovića, Upravni sud je naložio Agenciji da sprovede potpuni ispitni postupak i utvrdi porijeklo i prijavljivanje te imovine, nakon što je MANS-ova inicijativa bila praktično zaboravljena od strane prethodnog menadžmenta. Tek nakon višegodišnjeg odugovlačenja i sudskih presuda utvrđeno je da satovi nijesu bili prijavljeni u skladu sa zakonom. Sličan obrazac ponovio se i u slučaju puta Filipa Adžića u UAE, gdje je Upravni sud utvrdio da ASK nije utvrdila ni osnovne činjenice o tome ko je platio put i pod kojim uslovima, nakon čega je Agencija bila primorana da prizna da je došlo do kršenja Zakona o sprječavanju korupcije.
MANS naglašava da sve ove presude jasno pokazuju da je problem bio u načinu na koji je prethodni menadžment Agencije razumijevao svoju ulogu – više kao štit za moćne, nego kao nezavisnu instituciju koja kontroliše njihove interese. Zbog toga MANS traži da se, pored političke i institucionalne odgovornosti bivšeg rukovodstva, u slučaju puta u Dubai konačno donese odluka koja će biti zasnovana na činjenicama i zakonu.
Od postojeće uprave ASK-a očekuje se da bez odlaganja sprovede sve ono na šta je Upravni sud jasno ukazao, da do kraja utvrdi ko je finansirao putovanje i sa kojim motivom, i da na osnovu toga donese odluku koja će pokazati da je Agencija u stanju da radi u interesu javnosti, a ne u korist onih čije bi interese trebalo da kontroliše.
Građani imaju pravo da znaju ko plaća luksuzna putovanja njihovim funkcionerima i da li se takvi pokloni vraćaju kroz odluke Vlade i državnih organa. Posao Agencije nije da traži alibi za takve aranžmane, već da ih do kraja rasvijetli i sankcioniše. Očekujemo da sadašnje rukovodstvo ASK-a pokaže da je spremno da prekine praksu svojih prethodnika i da u ovom predmetu napokon donese odluku koja će biti u skladu sa zakonom i sudskom praksom.
