Spor protiv Perović pokrenula je država – Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa nakon inicijative Mreže za afirmaciju nevladinog sektora, krajem novembra 2022. MANS je tada apelovao na instituciju Zaštitnika da u ime države zatraži naknadu štete zbog neispunjavanja ugovorne obaveze prilikom kupovine stana na Cetinju od 87 kvadrata po povoljnoj cijeni od 31.960,30 eura, koji je Perović zatim prodala za 73.000 eura.
Izvor: Tina Popović (ND Vijesti)
Viši sud u Podgorici potvrdio je presudu Osnovnom kojom je nekadašnja šefica Agencije za sprečavanje korupcije Jelena Perović obavezana da državi isplati razliku između tržišne vrijednosti stana i iznosa koji je platila po povoljnim uslovima, jer je nekretninu prodala, a nije ostala na sudijskoj funkciji najmanje pet godina od zaključenja ugovora.
Viši sud je kao neosnovanu odbio žalbu Perović i potvrdio stav sudije Osnovnog suda Mirze Ademovića, kojom je ta bivša čelnica ASK i cetinjskog suda obavezana da državi plati 58.539,70 eura zbog neispunjavanja obaveze iz ugovora o kupovini stana pod povoljnim uslovima.
Presudu je 7. maja donijelo Vijeće sudija Višeg suda, kojim je predsjedavala sutkinja Nina Radunović, dok su članovi bili Snežana Dragojević i Dragiša Baletić.
Spor protiv Perović pokrenula je država – Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa nakon inicijative Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), krajem novembra 2022. MANS je tada apelovao na instituciju Zaštitnika da u ime države zatraži naknadu štete zbog neispunjavanja ugovorne obaveze prilikom kupovine stana od 87 kvadrata po cijeni od 31.960,30 eura, koji je Perović zatim prodala za 73.000.
Perović je nedavno prvostepenom presudom Višeg suda osuđena na dvije godine i dva mjeseca zatvora, pored ostalog i zbog toga što je novcem Agencije plaćan račun za mobilni telefon koji je koristila njena ćerka, kao i službena putovanja Nikole Lekića, koji u ASK nije bio zaposlen već angažovan po ugovoru o djelu.
Njena nekadašnja pomoćnica Nina Paović osuđena je na šest mjeseci kućnog zatvora jer je sud ocijenio da je učestvovala u pribavljanju protivpravne imovinske koristi Lekiću. Perović je i u toj presudi obavezana da državi na ime imovinsko-pravnog zahtjeva isplati 19.825,19 eura, dok Paović treba da plati 7.417,69 eura
Presuda
Sutkinja Radunović nije podržala stav Perović iz žalbe da se radilo o predugovoru kojim se “ne konstituišu prava i obaveze koje su predmet glavnog ugovora”.
“Naime, u konkretnom slučaju se radi o notarskom zapisu ugovora o prodaji nepokretnosti pod povoljnim uslovima koji sadrži sve elemente ugovora…tako da isti obavezuje ugovorne strane na ispunjenje onog što je u istom navedeno… Kako je ugovor predvidio vraćanje pogodnosti koja se ogleda u kupovini stana po povoljnim uslovima ukoliko se ne ispuni uslov – ostanak najmanje pet godina na sudijskoj funkciji od dana zaključenja ugovora, ta odredba ugovora je obavezujuća bez obzira da li se radilo o predugovoru ili ugovoru”, navodi se u presudi Radunović.
Prvostepenom presudom bilo je odlučeno da kamata teče od 17. maja 2019. godine, ali je Viši sud to preiniačio, navodeći da Perović tada nije prekršila ugovornu obavezu, već da je obaveza naknade tržišne vrijednosti stana nastala onog trenutka kada joj je prestala sudijska funkcija prije ugovorenog roka
Prema presudi, Perović je raspolagala stanom koji stekla po osnovu ugovora o prodaji nepokretnosti pod povoljnim uslovima, tako što je pravo iz tog ugovora ustupila trećem licu.
“…Tako da se ne može pozivati da ovaj ugovor ne stvara nikakvu obavezu osim za zaključenje glavnog ugovora, kada je tužilja raspolagala pravom iz tog ugovora i ostvarila korist, tako da ne može ignorisati obaveze iz takvog ugovora to jeste ostanak na sudijskoj funkciji najmanje još pet godina…”, stoji u presudi.
Perović se, smatra Radunović, u žalbi neosnovano pozvala na to da za odlučivanje u tom sporu nijesu mjerodavne odredbe Pravilnika o načinu i kriterijumu za rješavanje stambenih pitanja sudija.
“Stoji činjenica da je tužena Ugovor o prodaji nepokretnosti pod povoljnim uslovima UZZ br.05/2018 od 11. 1. 2018. godine zaključila sa Osnovnim sudom u Cetinju kao prodavcem. Međutim, tužena je ovo pravo stekla na osnovu oglasa za rješavanje stambenih potreba sudija Osnovnog suda Cetinje kupovinom stanova izgrađenih u javno-privatnom partnerstvu, koji je objavljen od strane Sudskog savjeta 29. 9. 2017. godine, a u skladu sa Pravilnikom o načinu i kriterijumima rješavanja stambenih potreba sudija”, naglasila je Radunović.
“Kako ovakvim navodima iz žalbe tužene razlozi prvostepene presude u dijelu glavnog zahtjeva ničim nijesu dovedeni u sumnju, to je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu, a prvostepenu presudu u ovom dijelu potvrditi”, zaključeno je u presudi.
Kršila zakon koji je trebalo da štiti
Zbog istog stana, Perović je kršila zakon koji je trebalo da štiti jer u zakonskom roku nije prijavila uvećanje imovine, ali ni moguće postojanje sukoba interesa, ocijenila je krajem prošle godine Agencija za sprečavanje korupcije.
Prema toj odluci, Perović je bila dužna da u roku od 30 dana prijavi promjene u imovini nastale 2019, kada je prodala stan u Cetinju površine 86,45 kvadrata i ostavu od 7,74 kvadrata za 73.000 eura.
Agencija je ocijenila da je time došlo do uvećanja pokretne imovine, a da Perović nije podnijela poseban izvještaj o prihodima i imovini kako zakon nalaže.
Agencija je, navodi se, kroz ispitni postupak došla do zaključka da je Perović povrijedila član 25, stav 3 i član 10 Zakona o sprečavanju korupcije – nije prijavila novčani prihod ostvaren prodajom imovine, niti se uzdržala od postupanja koje bi moglo izazvati sukob interesa.
Precizira se da je ta bivša funkcionerka propustila da Agenciji dostavi pisanu izjavu o postojanju privatnog interesa u vezi sa zaključenjem ugovora, iako je na to bila zakonski obavezna.
Tužilac u Vrhovnom državnom tužilaštvu i bivši privremeni šef te institucije Dražen Burić godinama je rješavao stambeno pitanje po povlašćenim uslovima – kroz aranžmane sa državom, ali i sa kompanijom “Bemaks”, koja mu je omogućila da stan od 119 kvadrata u elitnim “Tološkim apartmanima” stekne po cijeni nižoj od tržišne.
Autori: Dejan Milovac (MANS) i Tina Popović (ND Vijesti)
Dokumentacija do koje je došao Istraživački centar Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) ukazuje da to nije bio izolovan slučaj.
Porodica tužioca imala je i druge aranžmane sa istom kompanijom – na zemljištu u vlasništvu njegovih najbližih srodnika, “Bemaks” je izgradio zgradu u Tološima, a Burići su u tom objektu zadržali više stanova i garažnih mjesta.
Taj tužilac, međutim, nije i jedini koji je imao privilegovan tretman pri kupovini nekretnina u “Tološkim apartmanima”. MANS je ranije objavio da je “posebna” cijena važila i za Marka Lazovića, sina bivšeg dugogodišnjeg bezbjednosnog operativca Zorana Lazovića.
Ni Burić ni kompanija “Bemaks” nijesu odgovorili na pitanja u vezi sa aranžmanom prilikom kupovine stana u “Tološkim apartmanima” u Podgorici.
Ko je bolje pazario – Burić ili Bemaks?
Do luksuznog stana Burići su došli 2016. godine – zamjenom manje nekretnine u Siti kvartu za znatno veću u kompleksu “Bemaksa”, uz doplatu. Prema ugovoru, za ukupno 119.000 eura dobili su stan od 119 kvadrata i garažu, odnosno kompanija je preuzela prethodni njihov stan od 92 metra kvadratna i doplatili su 27.000 eura u gotovini.
Na taj način došli su do nekretnine po cijeni koja je niža od 1.000 eura po kvadratu – ispod tadašnjeg prosjeka u Podgorici, ali i znatno ispod realne tržišne vrijednosti nekretnina za taj dio grada, gdje se kvadrat i prije deceniju teško mogao naći ispod 1.600 eura.
Stan koji je Bemaks na taj način stekao, narednih je godina nekoliko puta mijenjao vlasnika, a podaci podgoričkog katastra do kojih je došao Istraživački centar MANS-a pokazuju da se cijena za bivši Burićev stan u “Siti kvartu” kretala od 870 do 1.300 eura po kvadratu.
Stan u “Tološkim apartmanima” do 2019. vodio se na tadašnju suprugu tužioca Nelu Tamindžić Burić. Te godine se on upisuje kao vlasnik polovine nekretnine.
U istom kompleksu stan od 104 kvadrata posjedovao je i Marko Lazović, za koji je MANS ranije takođe utvrdio da je kupljen ispod tržišne cijene. Bivši, zvanični vlasnik “Bemaksa” Veselin Kovačević tada je kazao da je “u kumovskom odnosu sa Markom Lazovićem”…
Marko Lazović sin je bivšeg uticajnog operativca policije i tajne službe Zorana Lazovića, sada optuženog stvaranje kriminalne organizacije, zloupotrebu službenog položaja, produženo krivično djelo pranje novca i produženo krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.
Burić nije odgovorio na koji način je ispregovarana cijena za tu nekretninu. Ni kompanija “Bemaks” nije odgovorila na pitanja o cijeni kvadrata u u “Tološkim apartmanima”. Iz “Bemaksa” nijesu odgovorili ni na pitanje da li je, i ako jeste, zbog čega Burićima kvadrat nekretnine prodat ispod tržišne vrijednosti.
Država ga kućila, on prodavao i poklanjao
Burić je bio jedan od tužilaca o kojima je i država brinula, pa je tako, gotovo na početku tužilačke karijere, odlukom Vlade iz 2005. dobio stan od 37 metara kvadratnih u podgoričkom naselju Blok pet.
Ugovor je potpisao sa tadašnjim šefom Uprave za državnu imovinu Blažom Šaranovićem, sada osumnjičenim za zloupotrebu položaja. Prema tom dokumentu, Burić je stan u Bloku pet koristio kao zakupac šest godina – od 1999, a 2005. ga kupuje za tek 3.700, odnosno 3.145 eura zbog popusta na gotovinsko plaćanje. Burić je taj stan prodao 2024. i to za 60.000 eura.
Komisija Vlade, na čelu sa Predragom Boškovićem, još jednom je pomagala Buriću da poboljša uslove stanovanja i to sa 20.000 eura, u martu 2019. godine. U to vrijeme, prema podacima dostupnim na sajtu Agencije za sprečavanje korupcije, ali i obimnoj dokumentaciji MANS-a, Burić posjeduje stan u Bloku pet, kupljen tek za 3.145 eura, ali i polovinu stana od 119 kvadrata u “Tološkim apartmanima”, koji je njegova bivša supruga dobila u razmjeni sa kompanijom “Bemaks”.
Gotovo u isto vrijeme – u februaru 2019, tužilac kupuje stan u Budvi od 34 metra kvadratna, po cijeni od 55.000 eura. Burić je pomoć Vlade vjerovatno usmjerio na kupovinu te nekretnine u Budvi, jer je, prema ugovoru, iznos od 34.000 eura platio odmah, uz obavezu da 21.000 eura isplati do 4. aprila 2019. Stan u Budvi, Burić je poklonio ćerci u avgustu iste godine.
Tužilac u izvještaju o imovini i prihodima za 2018. tvrdi da je vlasnik stana od 37, dok je njegova tadašnja supruga Nela Tamindžić Burić na svoje ime imala stan od 119 kvadrata u “Tološkim apartmanima” i naslijeđeni stan od 50 metara kvadrata. Porodica nije prijavila ušteđevinu te godine.
Već naredne godine, tužilac u vanrednom izvještaju zbog primjene imovine tvrdi da se kreditno zadužio za rješavanje stambenih pitanja – 20.000 kod Vlade sa ratom od 20 eura i dodatnih 21.000 kod neke od crnogorskih banaka.
U redovnom godišnjem izvještaju za tu 2019, Dražen Burić nema stambene kredite, a Nela Tamindžić Burić nije vlasnica naslijeđenog stana od 50 kvadrata, ali na računu ima 57.000 eura. Ta prodaja, međutim, bar prema dostupnim podacima ASK-a nije prijavljena posebnim izvještajem.
Upitani da li je tužilac, u skladu sa propisima, prodaju prijavio posebnim izvještajem, kao i da li su tokom prethodnih godina njegovana imovina i prihodi bili predmet dubinske kontrole, iz ASK-a su odgovorili da će “pokrenuti postupak provjere”.
“O svim utvrđenim činjenicama i nalazima javnost će biti blagovremeno obaviještena po okončanju postupka”, kazali su iz te Agencije.
Poznanstvo sa Mijajlovićem
Burićevo ime pojavljuje se i u spisima Specijalnog državnog tužilaštva – u presretnutim komunikacijama pominje ga uhapšeni Aleksandar Aco Mijajlović, označen kao navodni šef “Grand” klana. Mijajlović je godinama važio za jednu od ključnih figura u “Bemaksu”, iako iz te kompanije tvrde da nikada nije bio njen vlasnik, suvlasnik ili zaposleni.
Prema sumnjama istražitelja, Mijajlović je navodno počinio više krivičnih djela.
U komunikaciji, koja je u spisima SDT-a, prenijeli su mediji ranije, Mijajlović razgovara sa svojom rođakom, tada osnovnom tužiteljkom Andrijanom Nastić, o predstojećoj smjeni zamjenika rukovodioca podgoričkog Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) Nikole Boričića.
On je sa te pozicije smijenjen odlukom Višeg državnog tužilaštva krajem decembra 2021.
Odluka o smjeni je donijeta samo nekoliko sati nakon što tužioci u podgoričkom ODT-u nijesu izabrali Nastić, koja im je iz Višeg tužilaštva sugerisana kao predlog za novog zamjenika podgoričkog tužilaštva.
“Da li se smirio harambaša?”, pita, pored ostalog, Mijajlović za Boričića, a Nastić odgovara da je sazvao kolegijum.
“Sazvao kolegijum ujutro u 8.30 … Prijeti presom sjutra”, poslala je tužiteljka, nakon čega Mijajlović pominje i čelnike tadašnjeg Višeg i Vrhovnog državnog tužilaštva – Lepu Medenicu i Dražena Burića.
“Ko ga je*e… Znaju Lepa i Dražen za to”, odgovorio joj je Mijajlović.
Burić nije odgovorio na pitanja od kada poznaje Mijajlovića i da li je to poznanstvo moglo da utiče na cijenu kvadrata stana koji je njegova porodica kupila 2019. u “Tološkim apartmanima”.
Tužilački savjet je u oktobru 2025. suspendovao Nastić jer je protiv nje, saopšteno je tada, pokrenut krivični postupak za djelo koje je čini nedostojnom za vršenje tužilačke funkcije.
Prethodno je ta tužiteljka uhapšena u akciji SDT-a i Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). U istoj akciji uhapšeni su i njen brat od strica – Mijajlović i bivši visoki policijski funkcioneri Milovan Pavićević, Drago Spičanović i Vladan Lazović.
Protiv Mijajlovića se pred podgoričkim Višim sudom vodi i postupak za šverc cigaretama.
Mijajlović je u martu, na početku suđenja, rekao da je zbog zdravstvenog stanja napisao testament u kojem je napisao sve do detalja ko je od njega tražio novac.
“Zbog mog zdravstvenog stanja napisao sam testament i naveo ko će biti kriv ako mi djecu ostave siročadima. Napisao sam sve do detalja što se dešavalo, što je ko od mene tražio, kakav novac i stanove”, izjavio je u svojoj odbrani Mijajlović.
Od ubistva Vojičića, preko Telekoma do Belivuka
Aktuelni sudija Višeg suda Boričić i specijalni tužilac Vukas Radonjić ranije su, pred poslanicima u Skupštini Crne Gore, Burića pominjali kao jednog od nadređenih koji su im osporili naredbu za hapšenje policijskih službenika, navodno odgovornih za ukidanja zabrane ulaska u Crnu Goru beogradskim kriminalcima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću…
Burić je, kako su nekadašnji zamjenik rukovodioca i tužilac u podgoričkom ODT-u tada ispričali, tražio da predmet predaju specijalnim tužiocima.
Boričić je prije tri godine, tokom saslušanja pred poslanicima na Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu, rekao je da mu je “pukla pogibija” zbog tog predmeta.
Prema pisanju medija, Burić je bio i dio više velikih tužilačkih istraga, koje su se uglavnom završavale bez optužnica.
Istraživao je ubistvo Srđana Vojičića, tjelohranitelja pokojnog akademika CANU Jevrema Brkovića, koji je izgubio život štiteći tada tog crnogoskog pisca. Burić u tom slučaju nikada nije podigao optužnicu, a ubistvo do danas nije razriješeno.
Bio je jedan od tužilaca koji su istraživali aferu “Telekom”, a tada je izbjegavao da otputuje u SAD i preuzme dokumentaciju o tom slučaju, pravdajući se da ne govori engleski jezik. Ta afera je zatvorena, saopšteno je u ljeto pošle godine, zbog apsolutne zastare krivičnih djela.
Burić je, prema pisanju medija, rukovodio i izviđajem u slučaju prepisivanja državne imovine koju je koristio FK Mogren u Budvi na kompanije povezane sa osuđenim narko-bosom Darkom Šarićem i u tom predmetu donio odluku da nema elemenata krivičnog djela. Istu odluku donio je i u slučaju Fabrike cigareta “Tara” u Mojkovcu, za koju se godinama spekulisalo da se u njoj proizvode cigarete namijenjene švercu…
MANS izražava ozbiljnu zabrinutost povodom najnovije presude Upravnog suda kojom je odbijena tužba MANS-a protiv odluke Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) u predmetu koji se odnosi na imovinu Mila Đukanovića u Kočanima. Smatramo da je ovom odlukom potvrđena praksa koja kontrolu imovine javnih funkcionera svodi na puku formalnost i administrativno prepisivanje podataka iz evidencija, umjesto na provjeru stvarnog stanja, istinitosti prijava i porijekla uvećanja imovine.
U ovom postupku ni ASK ni Sud nijesu se suštinski bavili činjenicama koje su bile od presudnog značaja za javni interes: šta se realno nalazi na imanju, koliko objekata postoji, kada su nastali ili rekonstruisani, kolika je njihova vrijednost i da li su ranije prijave bile netačne ili nepotpune. Umjesto da se provjeri sadržina prijava i utvrdi činjenično stanje, sve je svedeno na usko formalističko pitanje trenutka upisa u katastar, čime se šalje poruka da imovina može godinama ostati “nevidljiva” dok se ne uknjiži.
Takav pristup obesmišljava institut imovinskih kartona i otvara prostor da se kontrola lako izbjegne kroz odlaganje upisa, prikazivanje imovine na način koji umanjuje njenu stvarnu vrijednost ili prikrivanje stvarnog raspolaganja. MANS će nastaviti da koristi sva raspoloživa pravna sredstva i javno djelovanje kako bi se obezbijedilo da se zakoni primjenjuju u skladu sa svojom svrhom – da obezbijede transparentnost i odgovornost, a ne formalno “pokriće” bez provjere.
Upravni sud je ovim stavio znak jednakosti između imovinskog kartona i katastra – a suština zakona je da funkcioner mora prijaviti stvarnu imovinu i stvarno uvećanje, ne samo ono što je formalno upisano.
Predmet koji je u SDT-u formiran na osnovu istraživačke priče MANS-a o offshore poslovima pod nazivom ‘Pandora papiri‘ nalazi u fazi izviđaja, pa imajući u vidu fazu postupka u kojoj se ovaj predmet nalazi radi zaštite interesa istog nije moguće saopštiti više detalja o preduzetim radnjama i rezultatima istih”, saopštila je specijalna tužiteljka Sanja Jovićević u odgvoru na upit MANS-a.
Uprkos tome što je Specijalno državno tužilaštvo formiralo prije više od četiri godine predmet povodom saopštenja MANS-a da su bivši predsjednik države Milo Đukanović i njegov sin Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju njihovom imovinom, do danas nema odluke tužilaštva u tom slučaju.
U “Pandora papirima” se navodi da su Milo i Blažo Đukanović 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju njihovom imovinom skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih djevičanskih ostrva, Paname i Gibraltara.
Prema tim navodima, koji su objavljeni na jesen 2021. godine, sin ranijeg predsjednika Crne Gore je iskoristio tu strukturu da formira i dvije skrivene kompanije sa ćerkama firmama u Londonu i Crnoj Gori.
Do tih podataka došao je Istraživački centar MANS-a kroz globalnu istragu o offshore poslovima pod nazivom “Pandora papiri” (Pandora Papers) koju je vodio Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) sa partnerima iz 117 zemalja.
Prema onome što se moglo saznati, Blažo Đukanović je saslušan, dok je bivši šef države poslao “pisano izjašnjenje”.
Inače, “Pandora papire “čini skoro 12 miliona procurjelih dokumenata koji otkrivaju sakrivena bogatstva, izbegavanje poreza i u nekim slučajevima, pranje novca nekih od najmoćnijih i najbogatijih ljudi na svijetu.
Uz to, “Pandorini papiri” su treće veliko curenje finansijskih podataka koji pokazuju postojanje tajnih bogatstava i poslovanja dijela svjetskih lidera. Prethodno su to bili “Panama Papers” 2016. godine i “Paradise Papers” iz 2017. godine.
Milo Đukanović je u prvoj reakciji potvrdio da je osnovao jednu od pomenutih firmi, Victoria Trust, ali da nije imao nikakvih poslovnih transakcija niti otvorenih bankarskih računa i da je vrlo brzo vlasništvo nad Victoria Trust prenio na sina jer se 2012. godine vratio na funkciju premijera.
“U 2012. godini, u vrijeme kada nisam bio na javnoj funkciji u državi i nisam obavljao ni jednu državnu dužnost, radio sam na organizaciji poslovne infrastrukture gledajući da započnem poslovne aktivnosti sa mojim sinom. U to vrijeme ja sam uspostavio Victoria Trust za koji me pitate”, rekao je Đukanović MANS-u prije nego su “Pandorini papiri” objavljeni.
“Nijesam uradio ništa nezakonito, ne samo ovim povodom, nego tokom svih ovih godina u kojima se bavim javnim poslovima u Crnoj Gori”, kazao je tada Đukanović.
Bez obzira na aktuelne sudske postupke koje je pokrenuo protiv Agencije za sprečavanje korupcije, bivši predsjednik države Milo Đukanović će na kraju ipak morati da dokazuje porijeklo svoje imovine, ocijenio je za Portal RTCG Dejan Milovac iz MANS-a.
Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Podgorici odbijen je kao preuranjen tužbeni zahtjev Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije, kojim je bivši predsjednik tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000 eura zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva.
Milovac je komentarisao da li će Đukanović ipak, bez obzira na aktuelne predmete koji su pokrenuti po njegovoj inicijativi, pred sudovima morati da dokazuje porijeklo imovine i istakao je da je važno napraviti jasnu razliku između postupaka koje vodi ASK i pitanja stvarnog porijekla imovine bivšeg predsjednika države.
“Postupci koje ASK vodi protiv Đukanovića, a koji su predmet njegovih tužbi i privatnih tužbi, ne tiču se dokazivanja porijekla njegove imovine. Riječ je o tome da Đukanović određenu imovinu nije prijavio u trenutku kada je bio u obavezi da to učini Agenciji za sprečavanje korupcije, odnosno ranije Komisiji za sprečavanje sukoba interesa“, naveo je Milovac.
Kako dodaje, to je isključivo administrativno pitanje, dok bi ključnu ulogu moralo da ima državno tužilaštvo.
“Ono što bi trebalo da uslijedi, prema našim saznanjima, jeste postupanje tužilaštva, koje je u pojedinim slučajevima i samo saopštilo da je otvorilo određene predmete kada je u pitanju porijeklo njegove imovine. Bez obzira na to da li je imovina prijavljena ili nije, tužilaštvo bi konačno trebalo da ispita odakle ona potiče“, kazao je Milovac.
Upozorava da važeći zakonski okvir u velikoj mjeri otežava takve postupke.
“Nažalost, trenutni zakonski okvir znatno otežava tužilaštvu da procesuira Đukanovića po pitanju neprijavljene ili eventualno skrivene imovine koja bi mogla biti otkrivena u budućnosti“, rekao je Milovac.
Posebno je ukazao na slučajeve poput “Pandora papira“, u vezi s kojima javnost još nema jasne informacije.
“Podsjetiću da u slučajevima poput Pandora papira još uvijek nemamo konkretne informacije iz tužilaštva dokle se stiglo sa tom, vjerujem, izuzetno komplikovanom istragom koja se vodi u više jurisdikcija. Kada se otkrije imovina za koju postoji sumnja da je Đukanović posjeduje, a čije je porijeklo teško dokazati, po važećem zakonodavstvu tužilaštvo mora da dokaže iz kog krivičnog djela su potekla sredstva za njenu nabavku i da li je ta imovina bila predmet krivičnog djela“, istakao je Milovac.
Prema njegovim riječima, to predstavlja ozbiljan problem, imajući u vidu dugogodišnju vladavinu.
“To je mnogo komplikovaniji proces, jer s obzirom na to da je Đukanović gotovo 30 godina bio na vlasti, čak i ako se dokaže neko krivično djelo, vrlo je vjerovatno da će ono biti zastarjelo. Sa druge strane, moguće je i da takvo krivično djelo u to vrijeme nije ni postojalo“, kazao je Milovac.
Dejan Milovac/MANS
Podsjeća da su određena krivična djela relativno skoro uvedena u domaće zakonodavstvo.
“Tek smo nedavno prepoznali pranje novca, kriminalno udruživanje i organizovani kriminal kao krivična djela. Zbog toga Crna Gora mora da dobije tzv. “antimafija zakon”, odnosno zakon u kojem se postupak vodi protiv imovine, a ne protiv osobe“, naglasio je Milovac.
Takav model, kako dodaje, bio bi ključan ne samo u ovom slučaju.
“U tom slučaju tužilaštvo ne bi moralo da dokazuje krivično djelo iz kojeg je imovina potekla. Imali bismo potpuno drugačiju situaciju, ne samo kada je u pitanju Đukanović, već i drugi javni funkcioneri i tzv. bezbjednosna lica koja raspolažu ogromnom imovinom čije porijeklo ne mogu da objasne“, rekao je Milovac.
Zaključuje da je Crnoj Gori potreban model kakav postoji u Italiji.
“MANS već godinama govori da je tzv. ‘italijanski model’ neophodan. Crna Gora se danas nalazi tamo gdje je Italija bila prije nekoliko decenija, na početku borbe protiv mafije. Iako je riječ o drastičnoj mjeri, ona je nužna imajući u vidu stanje pravosuđa, pritiske organizovanog kriminala i slabe kapacitete za finansijske istrage“, kazao je Milovac.
On ističe da se do tada ne mogu očekivati ozbiljni sudski epilozi.
“U tom smislu, očekujem da će Đukanović u dogledno vrijeme imati određene obaveze pred sudovima, ali bez suštinskog rješenja dok ne dođemo do modela koji omogućava da se vodi postupak protiv imovine“, zaključio je Milovac.
Agencija za sprečavanje korupcije, kojom je tada rukovodila Jelena Perović, netačno je tumačila Zakon o sprečavanju korupcije, kada je odlučila da put bivšeg premijera i aktuelnog lidera Građanskog pokreta URA Dritana Abazovića u Ujedinjene Arapske Emirate (UAE) 2021. godine nije poklon i da nije morao da ga prijavi.
To je stav Upravnog suda Crne Gore, u presudikoju su donijeli nakon što je Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) osporila takvu odluku Agencije.
Abazović je, u pratnji tadašnjeg savjetnika Filipa Adžića boravio u UAE u decembru 2021, a na društvenim mrežama je, pored ostalog, tada objavio i fotografiju sa trke Formule 1 u Abu Dabiju, zahvaljujući domaćinima što su “ispunili jedan od dječačkih snova”.
“U ponovnom postupku, tuženi organ će postupiti po primjedbama iz ove presude i donijeti novu, zakonitu odluku u ovoj upravnoj stvari”, stoji u presudi Upravnog suda.
Iz Agencije su “Vijestima” kazali da su primili tu presudu.
“Odmah po prijemu predmetne presude, javnom funkcioneru na kojeg se odnosi Vaš upit upućen je poziv da se izjasni o navodima iz inicijative i presude Upravnog suda. Nakon dostavljenog izjašnjenja javnog funkcionera, naloženo mu je da dostavi i dokaze na koje se u svom izjašnjenju pozvao. Tokom jaanuara biće nastavljen upravni postupak, a Agencija će, postupajući u skladu sa rokovima propisanim odredbama Zakona o upravnom postupku, postupiti po nalogu iz presude Upravnog suda”, odgovorili su “Vijestima” iz institucije, kojom rukovodi vršilac dužnosti direktora Dušan Drakić.
Bivši premijer je juče redakciji kratko kazao da nema “poseban komentar”.
“ASK je gori nego u vremenu Jelene Perović, vidimo se na sudu”, poručio je Abazović.
Perović tvrdila da putovanje nije poklon
U presudi se, pored ostalog, navodi da je Upravni sud ocijenio da su “razlozi dati u obrazloženju rješenja nejasni i u suprotnosti sa stanjem u spisima predmeta i ne upućuju na odluku datu u dispozitivu, da tuženi organ (Agencija) pogrešno tumači materijalno pravo, te da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno”.
“…Pogrešan je zaključak tuženog organa da Zakon jasno definiše da poklon čini novac, hartije od vrijednosti ili dragocjeni metal, kod činjenice da je članom 6 stav, 1, tačka 5 predviđeno da poklon obuhvata stvar, pravo ili uslugu stečenu, odnosno izvršenu bez naknade i svaku drugu korist koja se daje javnom funkcioneru ili povezanom licu sa javnim funkcionerom, u vezi sa vršenjem javne funkcije. Dakle, iz navedene odredbe jasno proizilazi da pomenuti Zakon definiciju poklona postavlja mnogo šire nego što to proizilazi iz tumačenja tuženog organa u osporenoj odluci, pa je samim tim rezonovanje tuženog, a koje predstavlja jedan od ključnih razloga za donošenje odluke, da se u konkretnom slučaju ne radi o poklonu u smislu predmetnog Zakona, netačno”, upozorava u presudi predsjednica Vijeća Upravnog suda Tatjana Krpović.
Prema ocjeni suda, pogrešno tumačenje materijalnog prava imalo je za posljedicu da Agencija u konkretnom slučaju nije pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje, jer se nije podrobnije bavila ispitivanjem okolnosti u vezi sa predmetnim putovanjem u UAE.
“…Te ko je, na koji način i zbog kojeg razloga platio troškove istog. Naime, tuženi organ svoj zaključak da je imenovani javni funkcioner na predmetno putovanje išao u svojstvu građanina, a ne javnog funkcionera, temelji na dopisu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore od 31.08.2022. godine, ne upuštajući se u ispitni postupak koji je normiran odredbama člana 36 Zakona o sprečavanju korupcije, kao i odredbom člana 107 stav 1 Zakona o upravnom postupku, kojim je propisano da se u upravnom postupku mogu koristiti sva sredstva pogodna za utvrđivanje činjeničnog stanja koja odgovaraju konkretnom slučaju, kao što su isprave, iskazi svjedoka, izjave stranaka, nalazi i mišljenja vještaka, tumača i uviđaj”, stoji u presudi.
Sud još naglašava da je Agencije tada, na čelu sa Perović, imala na raspolaganju “sva dokazna sredstva, pa se samim ‘istražna funkcija’ ne može iscrpjeti, odnosno svesti na puku provjeru evidencije odnosno registra poklona”.
“…Posebno pri činjenici da se imenovanom javnom funkcioneru tužbenim navodima upravo ‘stavlja na teret’ da nije prijavio poklon koji se odnosi na plaćene troškove pomenutog putovanja”, zaključak je Upravnog suda.
ASK: Adžić kršio zakon
Agencija je nakon sličnepresude Upravnog suda, u maju 2025. objavila da je utvrdila je Filip Adžić kršio Zakon o sprečavanju korupcije, jer je pošao na darovani put u Dubai i Abu Dabi u decembru 2021. godine, što je morao da odbije ili da stranom poklonodavcu saopšti da takav poklon ne može da primi. Adžić je u UAE putovao sa Abazovićem.
“Utvrđuje se da je javni funkcioner Filip Adžić prekršio član 18 stav 1 i član 19 stav 1 Zakona o sprečavanju korupcije jer je u vezi sa vršenjem javne funkcije primio poklon koji nije ni protokolarni ni prigodni, a koji se odnosio na plaćanje troškova puta u radnoj posjeti u Dubai i Abu Dabi (UAE) u decembru 2021. godine, a dužan je bio da isti odbije ili saopšti poklonodavcu da poklon ne može da primi”, naglašeno je u odluci ASK.
Agencija je takvu odluku donijela nakon što je Upravni sud po tužbi MANS-a utvrdio da prethodno rukovodstvo ASK-a nije pravilno utvrdilo činjenično stanje.
Perović je u odluci koja je osporena pred Upravnom sudu navela da Adžić nije kršio propise jer predmetno putovanje nije bilo u vezi sa vršenjem javne funkcije, već da je isključivo riječ o privatnoj organizaciji, te da mu je nejasno da pored toga što obavlja javnu funkciju, ne može imati svoju privatnost…”
Nakon što je Drakić potpisao odluku da je Adžić kršio Zakon, iz URA su najavili tužbu protiv Agencije i poručili da je ta institucija podlegla političkom pritisku i da se koristila neistinama.
“Nastavlja se hajka, plasiranje laži i zloupotreba institucija u svrhu obračuna sa političkim neistomišljenicima. Obaveza nam je da skrenemo pažnju na neistinite i maliciozne tvrdnje Agencije za sprečavanje korupcije(ASK) koja usljed nedostatka hrabrosti da se obračuna sa funkcionerima koji su napravili višemilionsku štetu državi jeftino konstruiše priču oko smještaja, hrane i pića potpredsjednika Građanskog pokreta URA Filipa Adžića”, poručili su tada iz URA.
Obraćamo vam se povodom amandmana na Predlog zakona o slobodnom pristupu informacijama, koji je na Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu podržan na predlog poslanika PES-a Vasilija Čarapića, a kojim se predviđa da u upravnim sporovima pokrenutim zbog “ćutanja uprave” svaka strana snosi svoje troškove.
Ovaj amandman nije tehničko “peglanje” teksta, već suštinsko derogiranje prava javnosti da dođe do informacija od javnog značaja. Slobodan pristup informacijama nije apstraktna pravna norma – to je alat bez kojeg građani ne mogu da zaštite svoja prava, mediji ne mogu da rade svoj posao, a civilno društvo ne može da kontroliše vlast. Ako se taj alat finansijski obesmisli, pravo ostaje samo na papiru, a sistemski se obesmišljava borba protiv korupcije.
Posebno je važno podsjetiti da je pravo na pristup informacijama Ustavom garantovano, kao i pravo na pravni lijek i pravično suđenje pred nezavisnim sudom. Sudska zaštita mora biti stvarna i djelotvorna, a ne formalna. Ako se postavi pravilo po kojem građanin, novinar ili organizacija i kada dokažu povredu prava moraju unaprijed računati da će plaćati svoje troškove – onda se to pravo u praksi “naplaćuje” čak i kada je država nesporno pogriješila.
Time se uvodi finansijska barijera za pristup sudu i narušava ravnopravnost stranaka, jer država nastupa kao jača strana, sa budžetom i resursima, dok se teret borbe za zakonitost prebacuje na pojedinca.
Posebno je opasno što se ovim rješenjem potpuno promašuje osnovni uzrok problema: nezakonito ponašanje institucija koje ne postupaju po zahtjevima u zakonskim rokovima.
Umjesto da zakon pojača obavezu organa da odlučuju i time spriječi opstrukcije, amandman praktično uvodi pravilo da će građanin, novinar ili NVO i kada dokažu da je organ prekršio zakon – ipak platiti cijenu tog kršenja. Time se javnosti poručuje: “Možete tužiti državu, ali ćete to i platiti.”
To posebno pogađa one najranjivije među nama – ljude koji nemaju novca da plaćaju takse, advokate i sudske troškove; porodice koje se bore za socijalna prava; osobe sa invaliditetom koje pokušavaju da ostvare usluge koje im pripadaju; građane iz manjih sredina koji traže informacije o lokalnim odlukama koje utiču na njihov život; žrtve nasilja ili diskriminacije koje pokušavaju da dođu do dokaza; kao i medije i organizacije koje rade u javnom interesu i već sada su pod velikim pritiscima. Upravo njima zakon mora najviše da služi – a ne da ih obeshrabri i natjera da odustanu.
Predlagač amandmana, poslanik Vasilije Čarapić, očigledno nije razmislio o stvarnim posljedicama ovakvog rješenja u praksi. U sistemu u kojem su “ćutanje uprave” i odugovlačenje već postali uobičajen mehanizam skrivanja informacija, ukidanje troškovne odgovornosti organa šalje pogrešan signal: institucije će imati dodatni podsticaj da ne odgovaraju, jer znaju da ih to ništa ne košta. Kad “ćutanje” nema finansijsku posljedicu, postaje najjeftiniji i najbezbjedniji način da se izbjegne odgovornost i sakriju dokumenta od javnog interesa.
Dodatno, ovakav amandman gura građane u nejednaku borbu sa državom. Organi vlasti raspolažu budžetima, pravnim službama i resursima, dok je za običnog čovjeka i mali medij svaki sudski postupak rizik. Ako unaprijed znaju da će, čak i kada dobiju spor zbog nezakonitog nerada institucije, morati da plate svoje troškove – mnogi neće ni pokušati. To je tiha, ali vrlo efikasna zabrana pristupa informacijama: ne kroz eksplicitno “ne”, već kroz finansijsko obeshrabrivanje.
Pritom, ovakvo rješenje svakako ne bi prošlo provjeru pred Ustavnim sudom – samo je pitanje zašto se predlagač uopšte odlučuje da namjerno napravi štetu pravu javnosti da zna, umjesto da se popravljaju realni problemi u primjeni zakona i jača odgovornost institucija.
U trenutku kada se od države očekuju mjerljivi rezultati u borbi protiv korupcije, poslanik Čarapić predlaže rješenje kojim upravo građanima i civilnom društvu uskraćuje mogućnost da budu aktivni dio sveukupnih napora da Crna Gora uspješno zatvori pregovaračka poglavlja 23 i 24. Uspješno zatvaranje ovih poglavlja nije moguće bez snažnih mehanizama javne kontrole, dostupnosti informacija i efikasne sudske zaštite – a ovaj amandman ide direktno suprotno tom cilju.
Zato vas pozivamo da u plenumu ne podržite ovaj amandman. Ako se već govori o sprečavanju zloupotreba, rješenje ne može biti kažnjavanje svih koji traže pravdu i informacije, već ciljane mjere koje sankcionišu očigledno zlonamjerne zahtjeve. Blanket pravilo “svako snosi svoje troškove” je pogrešno, nepravično i opasno, jer nagrađuje nezakonito ponašanje organa vlasti.
Slobodan pristup informacijama je jedan od rijetkih mehanizama kojim građani mogu da dođu do istine o tome kako se troši njihov novac, kako se donose odluke i ko snosi odgovornost. Ne dozvolite da se kroz amandman, naizgled “umjeren”, sruši suština zakona i pošalje poruka da institucije mogu nekažnjeno da ćute.
Dolje potpisane organizacije i aktivisti civilnog društva
Mreža za afirmaciju nevladinog sektora – MANS
Akcija za ljudska prava – HRA
Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore CIN-CG
GREEN HOME
Fidelity Consulting
Aleksandar Dragićević, aktivista
Nvo 35mm
CEE Bankwatch Network
Milica Kankaraš Berber, aktivistkinja
Danijel Garić, aktivista
NVO Mogul
Dr Martin Schneider-Jacoby Assoc. – MSJA
NVU LBTQ žena Stana
Mladen Ivanović, reditelj i aktivista
Expeditio Kotor
Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja
NVO Prima
Inicijativa mladih za ljudska prava
Balkanska Istraživačka Mreža Crna Gora
Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore – UMHCG
NVO Zora
NVO Bezbjednost žena
NVO Posejdon
NVO “Grupa građana BU2”
NVO “Udruženje Vasojevića Primorja i Boke”
Mediteran News
Vasojevićka Riječ
NVO ”Ekološki centar Delfin”
Siniša Nadaždin, CRINI
Crnogorski forum (Montenegrin forum)
NVO NADA-Herceg Novi
Centar za zaštitu i proučavanje ptica – CZIP
Organizacija KOD
Centar za razvoj nevladinih organizacija – CRNVO
RERI
Društvo mladih ekologa Nikšić
Parkovi Dinarida – mreža zaštićenih područja Dinarida
Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu odbio je juče amandmane na Predlog zakona o slobodnom pristupu informacijama kojima se javnosti omogućava pristup podacima o prihodima i imovini povezanih lica javnih funkcionera – uključujući djecu i druge članove porodice, bez obzira na to da li su formalno dio zajedničkog domaćinstva. Suština tih amandmana bila je da se unaprijedi transparentnost sistema evidentiranja imovine javnih funkcionera, ali i demotiviše praksa da se imovina “izmjesti” na djecu i rodbinu čim izađu iz domaćinstva, čime prestaje obaveza prijavljivanja i kontrola.
Ove amandmane su podnijeli poslanici Demokrata, Momčilo Leković, Duško Stijepović i Anđela Vojinović, ali je ipak većina poslanika aktuelne vlasti pokazala da im je postalo važnije da ostave mogućnost da se nastavi sa starom praksom skrivanja imovine i prihoda, nego da se zaista uspostavi sistem koji jednako važi za sve – i za bivše i za sadašnje funkcionere.
Ovakva odluka Odbora znači da će javnost i dalje biti uskraćena za ključne informacije o imovini i prihodima članova porodica današnjih funkcionera, ali i o imovini koja je godinama skrivana upravo kroz “povezana lica”. To je posebno problematično jer je, kako je MANS više puta dokumentovao, postoji značajan broj slučajeva da djeca funkcionera odmah po punoljetstvu “izađu iz domaćinstva”, a zatim postanu vlasnici vrijednih nekretnina i druge imovine, bez jasnog i provjerljivog porijekla.
Da je riječ o realnom, a ne teorijskom problemu, najbolje pokazuju konkretni primjeri iz prakse koje je MANS godinama objavljivao. U slučaju porodice bivšeg predsjednka, Mila Đukanovića, podaci o prihodima od rente koje je ostvarivao njegov sin, Blažo Đukanović, prestaju da budu javno vidljivi upravo nakon što je on “izašao iz domaćinstva”, iako je ranije evidentirano da su ti prihodi bili desetine i stotine hiljada eura godišnje, dok je već 2008. godine kupljena nekretnina (stan i garaža) za 132.000 eura. Danas Đukanović upravo prihode svoje porodice koji nigdje nisu prijavljeni navodi kao porijeklo imovine koja značajno prevazilazi njegove zvanične prihode.
Međutim, Pandora papiri su dodatno ogolili koliko su “povezana lica” ključna za razumijevanje stvarnog vlasništva i kontrole imovine. Dokumentacija koju je MANS obradio pokazala je da su Milo i Blažo Đukanović zaključivali tajne ugovore o upravljanju imovinom i uspostavljali strukture poput trustova (navodi se “Victoria Trust” i “Capecastel Trust”), uz mrežu kompanija i posrednika kroz više država i offshore jurisdikcija. Upravo takve šeme – gdje se vlasništvo i tokovi novca sakrivaju iza složenih aranžmana i povezanih subjekata – čine transparentnost o povezanim licima još važnijom, jer bez nje javnost ostaje bez mogućnosti da prati gdje završava imovina i ko njome stvarno upravlja.
Posebno ilustrativan je i slučaj Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore, Vesne Medenice, u kome je MANS otkrio luksuznu vilu na primorju vrijedne 700.000 eura čiju izgradnju Medenica nije objasnio zvaničnim prihodima. U predmetima koji se tiču porodice Vesne Medenice, MANS je ukazivao i na mehanizam “poklona” i uvećanja imovine u krugu porodice: maloljetna unuka je 2018. godine dobila na poklon parcelu u centru Kolašina, nakon čega je na tom zemljištu izgrađena luksuzna kuća. Poklon je obezbjeđen od Rada Arsića čije se ime pominje u postupku koji se vodi protiv Medenice zbog zloupotrebe službenog položaja i vršenje nezakonitog uticaja.
Svi ovi slučajevi pokazuju isto: kada se sistem nadzora i transparentnosti svede samo na ono što je formalno u domaćinstvu, ostaje ogroman prostor da se imovina i prihodi sklone od javnosti – legalno, “na papiru”, a suštinski koruptivno.
Zato je odbijanje amandmana o dostupnosti podataka o povezanim licima ozbiljan udar na ideju da će novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama ojačati borbu protiv korupcije. Bez mogućnosti da javnost vidi i provjeri imovinu koja se vodi na djecu i druge povezane osobe, država zapravo štiti najčešći mehanizam prikrivanja nezakonitog bogaćenja.
Pozivamo skupštinsku većinu da pokaže minimum odgovornosti prema obećanjima koja su davali građanima i spremnost da se zaista bore protiv korupcije – pa i u sopstvenim redovima – tako što će do plenuma preispitati ovu odluku i podržati rješenja koja sužavaju prostor za skrivanje imovine, umjesto da je podstiču.
Zaista su postali zanimljivi pokušaji različitih funkcionera DPS-a, pa evo konačno i novog šefa te partije, Danijela Živkovića da se opravda ali i da se relativizuje činjenica da je Milo Đukanović u vrijeme dok je bio na najvišim funkcijama u državi, u kontinuitetu kršio zakon kojima se uređuje obaveza prijave prihoda i imovine nadležnim državnim institucijama.
Tako se kao mogući izvor sredstava za nabavku spornih satova i skupocjenog životnog stila porodice Đukanović pominje milionski profit jedne od njegovih firmi, ali i renta koju je ostvarivao njegov sin Blažo dok je bio dio porodičnog domaćinstva.
Kao prvo, Đukanović u svojim imovinskim kartonima nikada nije prijavio bilo kakav profit neke od njegovih kompanija, a kamoli u milionskom iznosu. Niti jedan imovinski karton Đukanovića ne sadrži podatke o novcu na žiro računu ili gotovini za koji se može zaključiti da potiče od profita kompanija u kojima je Đukanović imao vlasništvo.
Kada je u pitanju renta od poslovnog prostora koji je Blažo Đukanović dobio na poklon od svog strica, Aca Đukanovića, podaci iz imovinskih kartona pokazuju da je prihod po tom osnovu iznosio 77.000 Eura, 2008. godine 132.000 Eura, a 2009. godine 113,632 Eura. Već naredne godine mlađi Đukanović je izašao iz domaćinstva a Milo Đukanović prestao da prijavljuje prihode od te rente.
Ono što funkcioneri DPS-a ne saopštavaju jeste da ta renta nije mogla biti korišćena za finansiranje satova, puteva u Dubai ili drugih oblika luksuznog životnog stila Đukanovića. Ovo iz razloga što je gotovo polovina potrošena već 2008. godine kada je Blažo Đukanović na Žabljaku od kompanije „Razvršje“ kupio stan i garažu, za šta je platio 132.000 EURa.
Prihod od 2009. godine je takođe ostao nepotrošen jer je u imovinskom kartonu naveden kao „depozit u Prvoj banci“ u iznosu od još 113.000 eura.
Bez obzira na to iz kojih sredstava je Đukanović finansirao nabavku sporne imovine, postojala je zakonska obaveza da se ta imovina uredno prijavi nadležnoj državnoj instituciji, što on nije učinio. To su činjenice koje su sasvim dobro poznate i funkcionerima DPS-a i koje se ne mogu sporiti.
Đukanović nije imao problem da godinama prijavljuje ostalu imovinu koju posjeduje, pa ostaje nejasno zašto je danas problem da se javnosti i nadležnim institucijama objasni porijeklo imovine koja nije prijavljena, a za koju smo svi mogli da vidimo da postoji.
Umjesto njega, to za sada pokušavaju da urade članovi partije čiji je on počasni predsjednik, i to na način koji otvara dodatan prostor za sumnju da je sporna imovina stečena nezakonito.
Podsjećam da su iz DPSa prvo tvrdili da su fotografije montirane, da vodi specijalni rat protiv Đukanovića i njihove partije, pa onda da su i drugi imali obavezu da prijave satove i zašto se targetira samo Đukanović, da su satovi možda poklonjeni ili pozajmljeni, pa sve do posljednih konstrukcija da Đukanović za 30 godina na javnim funkcijama i kao uspješan biznismen imao vremena i umijeća da spornu imovinu i zaradi.
Za šta god se u DPSu odluče kao finalnu verziju, svaka od njih je podrazumijevala zakonsku obavezu da se stečena imovina prijavi.
Sve osim toga je posao za tužilaštvo koje bi trebalo da se bavi izvorima sredstava iz kojih je Đukanović mogao da priušti spornu imovinu i luksuzan životni stil.
Dejan Milovac Direktor Istraživačkog centra MANS-a
NVO MANS je na Međunarodni dan borbe protiv korupcije organizovao još jednu, 18-tu po redu Nacionalnu antikorupcijsku konferenciju sa radnim nazivom “Skrivena imovina i integritet javnih fukncionera”.
Ova konferencija već 18 godina predstavlja prostor gdje se predstavnici vlasti, institucija, međunarodne zajednice, medija i NVO sektora suoče sa činjenicama i izazovima u borbi protiv korupcije.
Nakon svečanog otvaranja, rad na konferenciji je organizovan kroz tri radna panela, a ovogodišnji događaj je održan uz podršku Evropske komisije, Ambasade Kraljevine Holandije za Srbiju i za Crnu Goru, te Njemačke fondacije za međunarodnu pravnu saradnju – IRZ.
Konferenciju su svečano otvorili ministar pravde, te ambasadori EU, Holandije, Njemačke, Velike Britanije, Francuske i Italije, te predstavnik organizatora, NVO MANS.
Korupcija je izbor, nije sudbina i nijedna država nije imuna na nju, poručio je šef Delegacije Evropske unije (EU) u Crnoj Gori Johan Satler, uz upozorenje da Crna Gora neće moći da zatvori poglavlja 23 i 24 bez jasnih, mjerljivih rezultata u slučajevima korupcije.
Nijedna zemlja, uključujući i one u Evropskoj uniji (EU), nije oslobođena borbe protiv korupcije, ali je ključna razlika u političkoj volji i institucijama koje postoje da se ta borba vodi. Korupcija nije apstraktan pojam nego svakodnevna realnost sa direktnim posljedicama – narušava demokratiju, remeti tržište i urušava povjerenje građana. Iskustva iz svijeta pokazuju da i najbogatije zemlje mogu postati loše upravljane ili propale ukoliko korupcija upravlja institucijama”, rekao je Satler.
On je kazao da je u prošlosti crnogorsko pravosuđe, poput onog u regionalnim državama, “išlo za malim ribama”, ali da se sada vide slučajevi koji se tiču srednjeg i visokog nivoa, što je važno i za partnere u EU.
Ocijenio je da je posljednji izvještaj Evropske komisije bio dobar i da je napredak posebno vidljiv u poglavljima 23 i 24.
“Očekivanje EU, jeste da Crna Gora nastavi da gradi rezultate i da se ide dalje od istraga – ka optužnicama i pravosnažnim presudama. Bez takvog učinka poglavlja 23 i 24 ne mogu biti zatvorena i proces pristupanja ne može biti završen. U posljednje dvije godine ostvaren je dobar napredak i Crna Gora ima snažnu podršku brojnih evropskih institucija i država”, kazao je Satler.
Podsjetio je i na tradiciju borbe za pravdu i jednakost u Crnoj Gori, navodeći primjere iz prošlosti i ističući važnost nastavka te tradicije.
Ambasador Holandije u Srbiji i Crnoj Gori Martijn Elgersma kazao je da su zemlje zapadnog Balkana potrebne kao dio EU, a Crna Gora je na tom putu.
“I to je nešto zbog čega smo srećni. Crna Gora je sebi postavila veoma ambiciozan vremenski raspored i to je dobro, jer vas tjera da radite. Ocjene su da je Crna Gora umjereno spremna kad je u pitanju antikorupcijski zakonodavni okvir, što znači da predstoji još mnogo posla u relativno kratkom peridu”, kazao je Elgersma.
Prema njegovim riječima, da bi Crna Gora zatvorila poglavlja 23 i 24, trebaće vremena da se ostvare mjerljivi rezultati.
Poručio je da je otvorenost (transparentnost) “najveći neprijatelj korupciji”.
“Jako je važno da sada, kada je Vlada pod pritiskom agende, zadrži svoju posvećenost transparentnim procesima. Pritisak da se reaguje i organizuje brže biće ogroman, a transparetnost je ključ”, poručio je.
Elgersma je naglasio da Vlada mora voditi brobu protiv korupcije, ali to ne može sama.
“To je pitanje cijelog društva. Ipak, u rukama je vlasti da okupi cijelo društvo oko tog cilja”, zaključio je i sugerisao vlastima da se ne odriču otvorenosti i saradnje sa cijelim društvom.
Kazao je i da ulazak u EU nije kraj, već da se i nakon toga mora raditi kad je u pitanju borba protiv korupcije.
Peter Felten, ambasador Njemačke u Crnoj Gori je kazao da korupcija nikada nije dio folklora bilo koje zemlje, a svakako ne ovog regiona. “Što takođe znači da to nije prihvatljivo ni kao dio folklora, takoreći, niti da se protiv toga ne može efikasno boriti. Može se. I stoga je vaš rad, a i rad ove konferencije veoma važan”, kazao je ambasador Felten.
Felten je dodao i da “kad god je reč o, rekao bih, pitanjima vezanim za ljudska prava, kvalitet i briga su važni, da se ne radi o brzim rješenjima.
“Tema konferencije je kod mene pokrenula neka pitanja jer sam kao bivši zagovornik ljudskih prava navikao da poštujem sva ljudska prava , uključujući pravo na privatnost, pravo na posedovanje imovine i osnovne principe nevinosti dok se ne dokaže krivica”, istakao je ambasador Njemačke.
Felten je podsjetio i na to da je javnost često aplaudirala sprovođenju tvrdokornih pristupa zakonu i redu sve do trenutka kada je shvatila da su njena ljudska prava iznenada ugrožena. I da ova ljudska prava, koja štite pojedinca od proizvoljnih državnih akcija, zaista imaju svoj razlog postojanja.
“Nepotrebno je naglašavati da, kada EU i njene države članice pozivaju na još efikasniju borbu protiv korupcije, nemamo na umu medijizovane akcije hapšenja već konačne sudske presude zasnovane na visokokvalitetnim dokazima. To je stvarna pravda koja će se još više sprovoditi” kazao je Felten.
Ambasador je čestitao crnogorskim vlastima i pravosudnom sistemu na značajnom napretku koji je postignut, o čemu svedoči i izveštaj EU o napretku u borbi protiv korupcije, kao i aktivnom doprinosu crnogorskog civilnog društva.
Don Meken, ambasadorka Velike Britanije u Crnoj Gori, ukazala je da korupcija ugrožava demokratiju, ekonomski razvoj i povjerenje građana.
Posebno je istakla fokus konferencije na imovinu javnih funkcionera i mehanizme njene provjere.
“Nepoznato bogatstvo je prvi vidljivi znak pojedinačne korupcije i dubljih sistemskih problema. Građani imaju pravo da očekuju poštene zvaničnike i robusne institucije, ali sve mora biti izvedeno na pravi način – sa provjerom integriteta i pouzdanim procesima verifikacije”, naglasila je Meken.
Ona je dodala da transparentnost i odgovornost čine temelj otpornog sistema vlasti i podsjetila da Ujedinjeno Kraljevstvo kroz Globalni anti-korupcijski program podržava istrage, oporavak imovine i civilni nadzor nad parlamentom.
“Crna Gora je ostvarila značajan napredak, ali stvarne promjene zahtijevaju vrijeme i dosljednu političku volju. Potrebni su jaki zakoni, institucije i kultura integriteta”, zaključila je ambasadorka.
An-Mari Maske, ambasadorka Francuske u Crnoj Gori, pohvalila je Crnu Goru na napretku, ali naglasila da borba protiv korupcije nije samo formalno ispunjavanje EU kriterijuma, već izbor građana i temelj demokratske uprave.
Maske je istakla važnost sveobuhvatnog pristupa uključujući civilni sektor, prevenciju sukoba interesa, zaštitu zviždača i jačanje institucionalnih kapaciteta.
Francuska trenutno podržava regionalni projekat prevencije korupcije sa fokusom na Crnu Goru, koji obuhvata resurse, jačanje ljudskih resursa, borbu protiv pranja novca i formiranje registara politički izloženih lica.
“Francuske institucije doprinose razvoju podzakonskih okvira i njihovoj efikasnoj primjeni. Borba protiv korupcije nije samo uslov za EU, već način da građani Crne Gore žive u društvu zasnovanom na vladavini prava”, rekla je Maske.
Andreina Marsela, ambasadorka Italije u Crnoj Gori, istakla je dugu istoriju Italije u borbi protiv korupcije u javnom i privatnom sektoru i administraciji.
Posebno je pohvalila institucije poput “Guardia di Finanza”, koje predstavljaju međunarodni primjer efikasne borbe protiv korupcije.
Italija je predstavila Falkone i Borselino Program, multidimenzionalnu inicijativu koja pruža tehničku pomoć u pravosuđu i bezbjednosti, uključujući jačanje institucija, obuku sudija i tužilaca, koordinirane istražne prakse i međunarodnu saradnju.
“Korupcija je rak društva i države. Uključivanje pravosudnih organa, akademije i civilnog sektora jača zakonitost, kapacitete i prekograničnu saradnju. Na taj način pomažemo Crnoj Gori da ostvari ciljeve u vladavini prava i EU integracijama”, poručila je Marsela.
Ministar pravde Bojan Božović izjavio je da je Crna Gora “na korak od ulaska u Evropsku uniju”, ocjenjujući da je taj korak najvažniji i najteži.
Poručio je da je riječ o “istorijskoj šansi” i da svaki javni funkcioner mora biti svjestan težine trenutka.
“Ministarstvo pravde dostavilo je Zakon o sprečavanju korupcije Evropskoj komisiji i ključni izazovi su smanjenje nivoa korupcije i brža, bolja i temeljnija komunikacija sa međunarodnim partnerima. Nemamo vremena da pišemo zakone koji su nepotpuni”, rekao je Božović, navodeći da se priprema novi zakon o zaštiti zviždača, poseban zakon koji će, kako smatra, imati veliki značaj.
Najavio je i zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalnom djelatnošću, uz stav da oduzimanje treba da se zasniva na pravosnažnoj presudi.
“Trenutni zakon ne definiše jasno nezakonito bogaćenje javnih funkcionera”, rekao je Božović, te najavio da će do kraja godine biti pripremljeni nacrti zakona o Specijalnom državnom tužilaštvu i Specijalnom sudu.
Dodao je da je rješavanje pitanja direktora Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) jedna od obaveza na koju ukazuje Brisel, te pozvao sve zainteresovane da se prijave na sljedeći konkurs.
Zamjenik izvršnog direktora MANS-a Dejan Milovac podsjetio je da je EK u posljednjim izvještajima notirala sporiju primjenu ključnih strategija i preporuka, ali i naglasila potrebu da se reforme s papira zaista sprovedu.
“To, prevedeno na jezik građana, znači sljedeće: i dalje nemamo dovoljno pravosnažnih presuda u predmetima visoke korupcije; i dalje nemamo uvjerljive provjere porijekla imovine najmoćnijih ljudi u državi; i dalje nemamo sistem zbog kojeg bi javni funkcioner, prije nego što zloupotrijebi položaj, dva puta razmislio šta rizikuje. Mijenjali smo ljude na funkcijama, ali nijesmo razmontirali sistem koji proizvodi korupciju. Političke partije su, gotovo bez izuzetka, i dalje vođene prije svega partijskim, a ne javnim interesom. Institucije se i dalje dijele po partijskom ključu. Ključne pozicije se i dalje doživljavaju kao plijen, a ne kao odgovornost”, poručio je Milovac.
On je naglasio da je pravosuđe godinama u fokusu reformi, ali suštinski i dalje zavisi od političkih dogovora iza zatvorenih vrata.
“Vidjeli smo blokade izbora u pravosuđu, vidjeli smo ubrzana ‘dogovorena rješenja’. Ono što mnogo manje vidimo jesu stabilne, nezavisne institucije koje imaju snagu da pokrenu predmete protiv onih koji sjede na vrhu političke i ekonomske moći – bez obzira na to kojoj partiji pripadaju danas”, rekao je Milovac.
Prema njegovim riječima, u oblasti borbe protiv visoke korupcije “realnost je surova”.
“Broj predmeta koji završavaju pravosnažnim presudama je i dalje skroman. Istrage u osjetljivim slučajevima traju godinama ili zavise od toga ko je trenutno na vlasti. Građani s pravom imaju osjećaj da je pravda selektivna – stroga prema slabima, fleksibilna prema moćnima. Zato je tema ‘skrivene imovine’ toliko važna. Neobjašnjena imovina javnih funkcionera nije detalj u imovinskom kartonu, nego crvena zastavica za koruptivno ponašanje. Ako ne znamo ko je stvarni vlasnik, ako ne možemo da pratimo tok novca i ako nema ozbiljne saradnje poreskih, tužilačkih, policijskih i međunarodnih organa – ne govorimo o borbi protiv korupcije, nego o njenoj simulaciji”, rekao je Milovac.
On je podsjtio da je MANS godinama ukazivao na neobjašnjenu imovinu onih koji su se kasnije pojavili u Skaj prepiskama i koji su danas na optužnicama tužilaštva.
Prema njegovim riječima, to pokazuje da je skrivena imovina javnih funkcionera signal na koji institucije nijesu smjele da zažmure.
On je kazao i da se danas se korupcija rijetko vidi kao otvorena koverta.
“Ona se skriva u mreži firmi, ofšor kompanija i ‘prijatelja’ koji formalno vode poslove, a faktički rade za političku elitu. Imamo funkcionere koji na papiru imaju skromnu imovinu, a žive život koji se ne može objasniti prijavljenim prihodima – automobili na firmama, stanovi na rođacima, kuće na partnerima, računi u inostranstvu, vlasništvo razlomljeno na više nivoa da bi se sakrilo ko je stvarni korisnik”, rekao je Milovac.
Podsjetio je i da često govorimo o “vratima EU”, “završnoj fazi pregovora”, “članstvu koje je nadomak ruke”.
“Ali moramo biti pošteni. Na vratima Evropske unije nas ne čeka odmor i medalja, već početak ogromnog posla da od Crne Gore napravimo društvo u kojem je vladavina prava pravilo, a ne izuzetak. Zato moramo biti realni. Ulaskom u EU naši problemi neće nestati. Korupcija, slabosti institucija i zarobljavanje javnog sektora partijskim interesima biće sa nama i poslije formalnog članstva”, kazao je Milovac.
