Agencija za sprečavanje korupcije, kojom je tada rukovodila Jelena Perović, netačno je tumačila Zakon o sprečavanju korupcije, kada je odlučila da put bivšeg premijera i aktuelnog lidera Građanskog pokreta URA Dritana Abazovića u Ujedinjene Arapske Emirate (UAE) 2021. godine nije poklon i da nije morao da ga prijavi.
To je stav Upravnog suda Crne Gore, u presudikoju su donijeli nakon što je Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) osporila takvu odluku Agencije.
Abazović je, u pratnji tadašnjeg savjetnika Filipa Adžića boravio u UAE u decembru 2021, a na društvenim mrežama je, pored ostalog, tada objavio i fotografiju sa trke Formule 1 u Abu Dabiju, zahvaljujući domaćinima što su “ispunili jedan od dječačkih snova”.
“U ponovnom postupku, tuženi organ će postupiti po primjedbama iz ove presude i donijeti novu, zakonitu odluku u ovoj upravnoj stvari”, stoji u presudi Upravnog suda.
Iz Agencije su “Vijestima” kazali da su primili tu presudu.
“Odmah po prijemu predmetne presude, javnom funkcioneru na kojeg se odnosi Vaš upit upućen je poziv da se izjasni o navodima iz inicijative i presude Upravnog suda. Nakon dostavljenog izjašnjenja javnog funkcionera, naloženo mu je da dostavi i dokaze na koje se u svom izjašnjenju pozvao. Tokom jaanuara biće nastavljen upravni postupak, a Agencija će, postupajući u skladu sa rokovima propisanim odredbama Zakona o upravnom postupku, postupiti po nalogu iz presude Upravnog suda”, odgovorili su “Vijestima” iz institucije, kojom rukovodi vršilac dužnosti direktora Dušan Drakić.
Bivši premijer je juče redakciji kratko kazao da nema “poseban komentar”.
“ASK je gori nego u vremenu Jelene Perović, vidimo se na sudu”, poručio je Abazović.
Perović tvrdila da putovanje nije poklon
U presudi se, pored ostalog, navodi da je Upravni sud ocijenio da su “razlozi dati u obrazloženju rješenja nejasni i u suprotnosti sa stanjem u spisima predmeta i ne upućuju na odluku datu u dispozitivu, da tuženi organ (Agencija) pogrešno tumači materijalno pravo, te da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno”.
“…Pogrešan je zaključak tuženog organa da Zakon jasno definiše da poklon čini novac, hartije od vrijednosti ili dragocjeni metal, kod činjenice da je članom 6 stav, 1, tačka 5 predviđeno da poklon obuhvata stvar, pravo ili uslugu stečenu, odnosno izvršenu bez naknade i svaku drugu korist koja se daje javnom funkcioneru ili povezanom licu sa javnim funkcionerom, u vezi sa vršenjem javne funkcije. Dakle, iz navedene odredbe jasno proizilazi da pomenuti Zakon definiciju poklona postavlja mnogo šire nego što to proizilazi iz tumačenja tuženog organa u osporenoj odluci, pa je samim tim rezonovanje tuženog, a koje predstavlja jedan od ključnih razloga za donošenje odluke, da se u konkretnom slučaju ne radi o poklonu u smislu predmetnog Zakona, netačno”, upozorava u presudi predsjednica Vijeća Upravnog suda Tatjana Krpović.
Prema ocjeni suda, pogrešno tumačenje materijalnog prava imalo je za posljedicu da Agencija u konkretnom slučaju nije pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje, jer se nije podrobnije bavila ispitivanjem okolnosti u vezi sa predmetnim putovanjem u UAE.
“…Te ko je, na koji način i zbog kojeg razloga platio troškove istog. Naime, tuženi organ svoj zaključak da je imenovani javni funkcioner na predmetno putovanje išao u svojstvu građanina, a ne javnog funkcionera, temelji na dopisu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore od 31.08.2022. godine, ne upuštajući se u ispitni postupak koji je normiran odredbama člana 36 Zakona o sprečavanju korupcije, kao i odredbom člana 107 stav 1 Zakona o upravnom postupku, kojim je propisano da se u upravnom postupku mogu koristiti sva sredstva pogodna za utvrđivanje činjeničnog stanja koja odgovaraju konkretnom slučaju, kao što su isprave, iskazi svjedoka, izjave stranaka, nalazi i mišljenja vještaka, tumača i uviđaj”, stoji u presudi.
Sud još naglašava da je Agencije tada, na čelu sa Perović, imala na raspolaganju “sva dokazna sredstva, pa se samim ‘istražna funkcija’ ne može iscrpjeti, odnosno svesti na puku provjeru evidencije odnosno registra poklona”.
“…Posebno pri činjenici da se imenovanom javnom funkcioneru tužbenim navodima upravo ‘stavlja na teret’ da nije prijavio poklon koji se odnosi na plaćene troškove pomenutog putovanja”, zaključak je Upravnog suda.
ASK: Adžić kršio zakon
Agencija je nakon sličnepresude Upravnog suda, u maju 2025. objavila da je utvrdila je Filip Adžić kršio Zakon o sprečavanju korupcije, jer je pošao na darovani put u Dubai i Abu Dabi u decembru 2021. godine, što je morao da odbije ili da stranom poklonodavcu saopšti da takav poklon ne može da primi. Adžić je u UAE putovao sa Abazovićem.
“Utvrđuje se da je javni funkcioner Filip Adžić prekršio član 18 stav 1 i član 19 stav 1 Zakona o sprečavanju korupcije jer je u vezi sa vršenjem javne funkcije primio poklon koji nije ni protokolarni ni prigodni, a koji se odnosio na plaćanje troškova puta u radnoj posjeti u Dubai i Abu Dabi (UAE) u decembru 2021. godine, a dužan je bio da isti odbije ili saopšti poklonodavcu da poklon ne može da primi”, naglašeno je u odluci ASK.
Agencija je takvu odluku donijela nakon što je Upravni sud po tužbi MANS-a utvrdio da prethodno rukovodstvo ASK-a nije pravilno utvrdilo činjenično stanje.
Perović je u odluci koja je osporena pred Upravnom sudu navela da Adžić nije kršio propise jer predmetno putovanje nije bilo u vezi sa vršenjem javne funkcije, već da je isključivo riječ o privatnoj organizaciji, te da mu je nejasno da pored toga što obavlja javnu funkciju, ne može imati svoju privatnost…”
Nakon što je Drakić potpisao odluku da je Adžić kršio Zakon, iz URA su najavili tužbu protiv Agencije i poručili da je ta institucija podlegla političkom pritisku i da se koristila neistinama.
“Nastavlja se hajka, plasiranje laži i zloupotreba institucija u svrhu obračuna sa političkim neistomišljenicima. Obaveza nam je da skrenemo pažnju na neistinite i maliciozne tvrdnje Agencije za sprečavanje korupcije(ASK) koja usljed nedostatka hrabrosti da se obračuna sa funkcionerima koji su napravili višemilionsku štetu državi jeftino konstruiše priču oko smještaja, hrane i pića potpredsjednika Građanskog pokreta URA Filipa Adžića”, poručili su tada iz URA.
Zaista su postali zanimljivi pokušaji različitih funkcionera DPS-a, pa evo konačno i novog šefa te partije, Danijela Živkovića da se opravda ali i da se relativizuje činjenica da je Milo Đukanović u vrijeme dok je bio na najvišim funkcijama u državi, u kontinuitetu kršio zakon kojima se uređuje obaveza prijave prihoda i imovine nadležnim državnim institucijama.
Tako se kao mogući izvor sredstava za nabavku spornih satova i skupocjenog životnog stila porodice Đukanović pominje milionski profit jedne od njegovih firmi, ali i renta koju je ostvarivao njegov sin Blažo dok je bio dio porodičnog domaćinstva.
Kao prvo, Đukanović u svojim imovinskim kartonima nikada nije prijavio bilo kakav profit neke od njegovih kompanija, a kamoli u milionskom iznosu. Niti jedan imovinski karton Đukanovića ne sadrži podatke o novcu na žiro računu ili gotovini za koji se može zaključiti da potiče od profita kompanija u kojima je Đukanović imao vlasništvo.
Kada je u pitanju renta od poslovnog prostora koji je Blažo Đukanović dobio na poklon od svog strica, Aca Đukanovića, podaci iz imovinskih kartona pokazuju da je prihod po tom osnovu iznosio 77.000 Eura, 2008. godine 132.000 Eura, a 2009. godine 113,632 Eura. Već naredne godine mlađi Đukanović je izašao iz domaćinstva a Milo Đukanović prestao da prijavljuje prihode od te rente.
Ono što funkcioneri DPS-a ne saopštavaju jeste da ta renta nije mogla biti korišćena za finansiranje satova, puteva u Dubai ili drugih oblika luksuznog životnog stila Đukanovića. Ovo iz razloga što je gotovo polovina potrošena već 2008. godine kada je Blažo Đukanović na Žabljaku od kompanije „Razvršje“ kupio stan i garažu, za šta je platio 132.000 EURa.
Prihod od 2009. godine je takođe ostao nepotrošen jer je u imovinskom kartonu naveden kao „depozit u Prvoj banci“ u iznosu od još 113.000 eura.
Bez obzira na to iz kojih sredstava je Đukanović finansirao nabavku sporne imovine, postojala je zakonska obaveza da se ta imovina uredno prijavi nadležnoj državnoj instituciji, što on nije učinio. To su činjenice koje su sasvim dobro poznate i funkcionerima DPS-a i koje se ne mogu sporiti.
Đukanović nije imao problem da godinama prijavljuje ostalu imovinu koju posjeduje, pa ostaje nejasno zašto je danas problem da se javnosti i nadležnim institucijama objasni porijeklo imovine koja nije prijavljena, a za koju smo svi mogli da vidimo da postoji.
Umjesto njega, to za sada pokušavaju da urade članovi partije čiji je on počasni predsjednik, i to na način koji otvara dodatan prostor za sumnju da je sporna imovina stečena nezakonito.
Podsjećam da su iz DPSa prvo tvrdili da su fotografije montirane, da vodi specijalni rat protiv Đukanovića i njihove partije, pa onda da su i drugi imali obavezu da prijave satove i zašto se targetira samo Đukanović, da su satovi možda poklonjeni ili pozajmljeni, pa sve do posljednih konstrukcija da Đukanović za 30 godina na javnim funkcijama i kao uspješan biznismen imao vremena i umijeća da spornu imovinu i zaradi.
Za šta god se u DPSu odluče kao finalnu verziju, svaka od njih je podrazumijevala zakonsku obavezu da se stečena imovina prijavi.
Sve osim toga je posao za tužilaštvo koje bi trebalo da se bavi izvorima sredstava iz kojih je Đukanović mogao da priušti spornu imovinu i luksuzan životni stil.
Dejan Milovac Direktor Istraživačkog centra MANS-a
Upravni sud Crne Gore usvojio je tužbu MANS-a i ponovo poništio odluku Agencije za sprječavanje korupcije kojom je utvrđeno da nekadašnji premijer Milo Đukanović nije prekršio propise putovanjem u Dubai u martu 2010. godine. Presuda znači da se predmet vraća Agenciji na ponovni postupak, ali i da je još jednom potvrđeno kako je ranije rukovodstvo ASK-a, protivno zakonu, štitilo interese najmoćnijih funkcionera u državi.
Odluke koje je Upravni sud osporio donijete su upravo u mandatu prethodnog menadžmenta Agencije, koji je uporno odbijao da ovaj slučaj tretira kao ozbiljan primjer sukoba interesa i nedozvoljenog poklona velikih razmjera.
Troškove puta tadašnjeg premijera Mila Đukanovića u Dubai, u periodu od 25. do 30. marta 2010. godine, platio je biznismen Duško Knežević preko kompanija iz Atlas grupe, čime je Đukanović prekršio odredbe zakona koje regulišu primanje poklona. Na osnovu računa koje su objavili mediji i izjava samog Kneževića, jasno se vidi da su plaćene povratne avionske karte za Mila i Lidiju Đukanović i tadašnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, u iznosu od oko 6.500 eura, kao i višednevni boravak u luksuznom hotelu „One&Only Royal Mirage“ u Dubaiju, koji je koštao više od 20.000 eura. Ukupno, riječ je o poklonjenom putovanju vrijednom blizu 30.000 eura, obezbijeđenom za premijera, njegovu suprugu i ministra od strane biznismena čije su kompanije u isto vrijeme imale značajne interese pred Vladom Crne Gore.
I pored takvih činjenica, ranije rukovodstvo ASK-a godinama je insistiralo na stavu da Đukanović nije prekršio zakon. To je pravdano tvrdnjom da plaćeno putovanje i hotelski smještaj nijesu „poklon“ u smislu tada važećih propisa, kao i pozivanjem na to da se sporni događaj odigrao prije formalnog osnivanja Agencije. Umjesto da provjeri ko je i iz kog razloga finansirao luksuzni aranžman za najviše državne funkcionere, Agencija se zadovoljila dopisima državnih organa i izjašnjenjem samog funkcionera, čime je praktično preuzela ulogu zaštitnika, a ne kontrolora njegovih interesa.
Upravni sud je u više navrata, odlučujući po tužbama MANS-a, ovakav pristup ocijenio kao nezakonit i nelogičan. Sud je jasno ukazao da se poklonom ne mogu smatrati samo novac i dragocjenosti, već i usluge, uključujući plaćene troškove putovanja i hotelskog smještaja, kao i svaka druga korist iznad zakonskog limita. Takođe je naglašeno da se odgovornost javnog funkcionera cijeni prema propisima koji su važili u trenutku kada je poklon primljen, bez obzira na to što je kasnije formirana nova institucija, poput ASK-a. Posebno je važno što je sud konstatovao da Agencija nije pravilno ni potpuno utvrdila činjenično stanje, jer se oslonila na formalne dopise i izjave, umjesto da do kraja istraži ko je, kada, kako i s kojim motivom platio put i boravak u Dubaiju.
Ova presuda potvrđuje kako se u slučaju puta u Dubai ne radi o tehničkoj grešci, već o svjesnoj odluci ranijeg menadžmenta ASK-a da slučaj poklonjenog luksuznog putovanja praktično skloni sa dnevnog reda. Riječ je o klasičnom primjeru poklona ogromne vrijednosti, plaćenog od strane čovjeka koji je godinama bio u bliskim poslovnim i političkim vezama sa vrhom vlasti, i koji je istovremeno imao konkretne poslove sa državom. Uprkos tome, odluke Agencije išle su isključivo u pravcu relativizacije i zatvaranja ovog predmeta.
Slučaj puta u Dubai uklapa se u širu sliku postupanja prethodnog rukovodstva ASK-a, koje je više puta dolazilo pod udar sudova upravo zbog toga što nije željelo da se ozbiljno bavi imovinom i poklonima najviših funkcionera. U predmetu skupocjene kolekcije ručnih satova Mila Đukanovića, Upravni sud je naložio Agenciji da sprovede potpuni ispitni postupak i utvrdi porijeklo i prijavljivanje te imovine, nakon što je MANS-ova inicijativa bila praktično zaboravljena od strane prethodnog menadžmenta. Tek nakon višegodišnjeg odugovlačenja i sudskih presuda utvrđeno je da satovi nijesu bili prijavljeni u skladu sa zakonom. Sličan obrazac ponovio se i u slučaju puta Filipa Adžića u UAE, gdje je Upravni sud utvrdio da ASK nije utvrdila ni osnovne činjenice o tome ko je platio put i pod kojim uslovima, nakon čega je Agencija bila primorana da prizna da je došlo do kršenja Zakona o sprječavanju korupcije.
MANS naglašava da sve ove presude jasno pokazuju da je problem bio u načinu na koji je prethodni menadžment Agencije razumijevao svoju ulogu – više kao štit za moćne, nego kao nezavisnu instituciju koja kontroliše njihove interese. Zbog toga MANS traži da se, pored političke i institucionalne odgovornosti bivšeg rukovodstva, u slučaju puta u Dubai konačno donese odluka koja će biti zasnovana na činjenicama i zakonu.
Od postojeće uprave ASK-a očekuje se da bez odlaganja sprovede sve ono na šta je Upravni sud jasno ukazao, da do kraja utvrdi ko je finansirao putovanje i sa kojim motivom, i da na osnovu toga donese odluku koja će pokazati da je Agencija u stanju da radi u interesu javnosti, a ne u korist onih čije bi interese trebalo da kontroliše.
Građani imaju pravo da znaju ko plaća luksuzna putovanja njihovim funkcionerima i da li se takvi pokloni vraćaju kroz odluke Vlade i državnih organa. Posao Agencije nije da traži alibi za takve aranžmane, već da ih do kraja rasvijetli i sankcioniše. Očekujemo da sadašnje rukovodstvo ASK-a pokaže da je spremno da prekine praksu svojih prethodnika i da u ovom predmetu napokon donese odluku koja će biti u skladu sa zakonom i sudskom praksom.
Odluka ASK-a donijeta po inicijativi MANS-a samo je zvanična potvrda onoga na šta upozoravamo više od decenije – da je bivši predsjednik države godinama svjesno prikazivao lažne i nepotpune podatke o svojoj imovini, krijući luksuznu kolekciju satova. Ovo nije “propust u popunjavanju formulara”, već ozbiljno i kontinuirano kršenje Zakona o sprečavanju korupcije i obaveze prijave imovine, a odluka ASK-a bi trebalo da predstavlja tek početak istrage o stvarnoj imovini Đukanovića i njegove porodice.
Neprijavljena imovina je prva i najočiglednija “crvena zastavica” za koruptivno ponašanje javnih funkcionera. U svim ozbiljnim državama, ovakav slučaj automatski pokreće sumnju ne samo u tačnost imovinskih kartona, već i u porijeklo imovine i moguće veze sa korupcijom i organizovanim kriminalom. U Crnoj Gori, međutim, imamo zakonski okvir koji je neadekvatan i koji sistemski štiti funkcionere umjesto javni interes. Još uvijek nemamo adekvatna zakonska rješenja koja bi omogućila da se postupci vode protiv neobjašnjive imovine, a ne da sve zavisi od toga da li će tužilaštvo uspjeti da dokaže konkretno krivično djelo za svakog pojedinačnog funkcionera.
Podsjećamo da je MANS još 2011. godine ukazivao na nesrazmjer između imovine i prijavljenih prihoda bivšeg šefa države, a da smo 2019. podnijeli konkretnu inicijativu ASK-u upravo zbog ovih satova. Činjenica da je Agenciji trebalo više godina i pritisak javnosti da utvrdi nešto što je bilo vidljivo i golim okom, pokazuje da je sistem kontrole imovine funkcionera bio namjerno postavljen tako da štiti najmoćnije, umjesto da ih kontroliše.
U postojećem pravnom okviru, za tužilaštvo će biti izuzetno teško da dokaže koje je tačno krivično djelo rezultiralo sredstvima za kupovinu ovih satova. To nije specifičnost ovog slučaja, već ključna prepreka za efikasno oduzimanje imovine stečene kriminalom ili imovine koju nije moguće objasniti zvaničnim prihodima javnih funkcionera, uključujući i mnogo vrijednije nekretnine, poslove i sredstva na računima u inostranstvu. Dok god država ne uvede jasne mehanizme za postupke protiv neobjašnjive imovine, svaki novi “sat”, vila ili račun biće samo još jedan dokaz nekažnjivosti, a ne početak stvarne istrage.
Zbog toga MANS u kontinuitetu traži hitne izmjene zakona koje će omogućiti da se postupci vode protiv neobjašnjive imovine, kako bi ova i slične aferе napokon dobile svoj epilog u vidu oduzimanja imovine, a ne još jednog formalnog saopštenja.
Ovo je ujedno i test za novu upravu ASK-a: da li će ova odluka ostati još jedan papir u fioci, ili će po prvi put pokazati da zakon jednako važi i za bivšeg predsjednika države. Zbog toga zahtijevamo da ASK ponovo otvori i preispita sve ranije izvještaje o imovini najviših funkcionera iz perioda vladavine DPS-a, jer je sada jasno da je godinama postojao sistemski aranžman ćutanja i tolerisanja lažnih prijava. Javnost ima pravo da zna ne samo ko je godinama skrivao sopstvenu imovinu, već i ko je u institucijama ove države to omogućio.
Bivši predsjednik Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije Momčilo Radulović kršio je propise jer nije prijavljivao tačne i potpune podatke koji se odnose na prihode njegove supruge.
To je utvrdila Agencija za sprečavanje korupcije (ASK).
“Utvrđuje se da je Momčilo Radulović, kao javni funkcioner prekršio član 25 stav 2 Zakona o sprečavanju korupcije jer u izvještaju o prihodima i imovini za 2021. godinu nije prijavio tačne i potpune podatke, a koji se odnose na prihode supruge kao člana zajedničkog domaćinstva javnog funkcionera”, stoji u odluci ASK.
Prethodno je bivšra direktorica ASK Jelena Perović odbacila inicijativu MANS-a, nakon čega se ta NVO obratila Upravnom sudu.
“… Imajući u vidu da je članom 26 stav 1 tačka 3 Zakona propisano da Izvještaj između ostalog mora sadržati podatke o imovini i prihodima kako javnog funkcionera tako i članova zajedničkog domaćinstva, u konkretnom slučaju supruge, kao i da prihodi supružnika javnog funkcionera ne spadaju u podatke iz člana 29 Zakona, koji se ne objavljuju, Agencija je utvrdila da je imenovani bio u obavezi da navede tačne i potpune podatke u Izvještaju o prihodima i imovini za 2021. godinu br. 02-02-4-3224 od 24.03.2022.godine, što imenovani nije učinio, pa Agencija konstatuje da je u konkretnom slučaju prekršen član 25 stav 2 Zakona o sprečavanju korupcije odnosno kako je prethodnim Zakonom o sprječavanju korupcije bila propisana obaveza članom 23 stav 2”, piše u odluci ASK..
Tokom ispitnog postupka Radulović je tvrdio da su navodi iz prijave neosnovani, da prijava obiluje polovičnim informacijama i “neistinama koje vode zloupotrebi državnih institucija od strane podnosioca, što je dovelo i do pokretanja ovog postupka”.
“U odnosu na podatke supruge, kazao je da je dostavio u jedinoj mogućoj zakonitoj formi, poštujući međunarodne ugovore koje je naša država ratifikovala i koji su obavezujući, a koje tvrdnje Agencija nije mogla prihvatiti jer su isti suprotni međunarodnim standardima i pozitivno pravnim propisima, pa iz tog razloga nijesu ni mogli biti potkrijepljeni materijalno pravnim dokazima, koji bi išli u prilog tvrdnjama javnog funkcionera”, stoji u odluci Agencije.
Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) nije pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje kada je konstatovala da nekadašnji savjetnik potpredsjednika Vlade Filip Adžić nije kršio propise ne prijavljujući putovanje u Ujedinjene Arapske Emirate (UAE).
To piše u presudi Upravnog suda po tužbi MANS-a protiv odluke ASK.
Odluku prema kojoj Adžić nije kršio propise jer, kako je tada obrazloženo, “nije službeno boravio u UAE”, svojevremeno je donijela Jelena Perović, ali je Upravni sud krajem prošle godine poništio taj stav i naložio novom rukovodstvu ASK da donese novo rješenje.
Sud naglašava i da je Agencija tada propustila da utvrdi ko je, na koji način i iz kojeg razloga platio troškove putovanja Adžića.
“ASK postupa po presudi Upravnog suda, a o svim nalazima javnost će biti blagovremeno obaviještena, uz dosljedno poštovanje principa zakonitosti i nepristrasnosti”, rečeno je “Vijestima” iz ASK, kojom sada rukovodi vršilac dužnosti direktora Dušan Drakić.
Tadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović i njegov savjetnik Adžić boravili su u UAE u decembru 2021. godine.
MANS je u aprilu 2022. godine inicirao postupak pred Agencijom, naglašavajući da su Abazović i Adžić boravili u Ujedinjenim Arapskim Emiratima o trošku Mohameda Al Šaibanija, koji je na čelu Kraljevskog suda i izvršni direktor “Investment Corporation of Dubai” (ICD), kompanije koja je vlasnik Porto Montenegra u Tivtu.
U inicijativi su obrazložili da je, shodno Zakonu o sprečavanju korupcije, javnim funkcionerima zabranjeno primanje poklona mimo protokolarnih, i prigodnih – vrijednosti do 50 eura, a naročito poklona koji su u vezi sa vršenjem javne funkcije. Istakli su i da su ti funkcioneri morali odbiti poklon u vidu plaćenog putovanja i troškova boravka, i o tome sačiniti pisani izvještaj, koji bi potom predali organu vlasti u kom vrše javnu funkciju, u ovom slučaju Vladi Crne Gore, odnosno Generalnom sekretarijatu Vlade (GSV).
Prethodno rukovodstvo ASK, na čelu sa Perović, konstatovalo je da ni Abazović nije kršio Zakon, navodeći da su vjeru poklonili navodima tog funkcionera da “predmetno putovanje nije bilo u vezi sa vršenjem javne funkcije, već da je isključivo riječ o privatnoj organizaciji, te da mu je nejasno da, pored toga što obavlja javnu funkciju, ne može imati svoju privatnost…”.
Upravni sud u presudi, međutim, ističe da je ASK počinio povredu pravila postupka, a da su razlozi dati u obrazloženju rješenja “nejasni i u suprotnosti sa stanjem u spisima predmeta i ne upućuju na odluku datu u dispozitivu”.
“Tuženi organ (Agencija) pogrešno tumači materijalno pravo, a činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno. Prije svega, sud ukazuje na to da je pogrešan zaključak tuženog organa da Zakon o sprečavanju korupcije jasno definiše da poklon čini novac, hartije od vrijednosti ili dragocjeni metal, kod činjenice da je članom 6 stav 1 tačka 5 Zakona predviđeno da poklon obuhvata stvar, pravo ili uslugu stečenu, odnosno izvršenu bez naknade i svaku drugu korist koja se daje javnom funkcioneru ili povezanom licu sa javnim funkcionerom, u vezi sa vršenjem javne funkcije”, precizirano je u presudi.
Pogrešno tumačenje materijalnog prava, prema ocjeni Upravnog suda, imalo je za posljedicu da ASK nije pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje “budući da se nije podrobnije bavila ispitivanjem okolnosti u vezi sa predmetnim putovanjem u UAE, te ko je, na koji način i iz kojeg razloga platio troškove istog”.
“Takođe, tuženi organ prilikom utvrđivanja odlučne činjenice da li se u konkretnom slučaju radi o poklonu u vezi sa vršenjem javne funkcije nije u potpunosti razjasnio sve okolnosti. Naime, tuženi organ svoj zaključak da je imenovani javni funkcioner na predmetno putovanje išao u svojstvu građanina, a ne javnog funkcionera, temelji prvenstveno na dopisu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore, iz kojeg proizlazi da isti u decembru 2021. godine nije bio u radnoj posjeti Emiratima, pri čemu tuženi nije cijenio štampanu verziju objave – teksta sa zvaničnog sajta Vlade Crne Gore koju je MANS dostavio uz zahtjev za pokretanje postupka, a prema kojoj je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović sa članovima svog kabineta u sklopu radne posjete UAE posjetio EXPO Dubai”, navodi Upravni sud.
Abazović je tada, po povratku iz UAE, na pitanje novinara u Skupštini Crne Gore saopštio da je njega i dio njegovog kabineta pozvao Šaibani.
“To nije sat, nije činija, knjiga, koja je dobijena. Ja svoja privatna putovanja imam, nijesam dosad bio u saznaju da treba da ih prijavim ASK-u. Dakle, ako odem u Sarajevo za Novu godinu, znači treba to da prijavim ASK-u. Ja to stvarno ne mogu da razumijem. Ako treba da se prijavi, nemam ništa protiv. Nas su i ranije pozivali, kad smo boravili u Turskoj, taj put je isto Vladu koštao nula eura, zato što su domaćini javili unaprijed da će oni da pokrivaju troškove prevoza, boravka, itd. Možda su nekom isplaćene dnevnice za Tursku, ali ovdje je bilo nula eura”, objašnjavao je tada Abazović.
Ni Đukanovićeva putovanja nijesu poklon
Agencija je u oktobru 2022. godine donijela odluku da ni bivši predsjednik Crne Gore nije kršio Zakon u Dubai u UAE putovao u martu 2010. godine, o trošku predsjedika Atlas grupe Duška Kneževića.
“Đukanović je istakao da je tačno da je u periodu od od 25. do 30. marta 2010. godine bio na putovanju u UAE – Dubai, da je troškove putovanja snosio organizator. Objasnio je da je na predmetno putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji nadin nije bila povezana sa putovanjem”, piše u obrazloženju.
Dalje se navodi da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o kršenju Zakona o sprečavanju sukoba interesa, jer putovanje ne spada u novac, hartije od vrijednosti ili dragocjeni marerijal, pa je predložio da se prijava odbaci kao neosnovana.
“Uvidom u registar poklona, za 2010. i 2011. godinu utvrđeno je da se u njoj ne nalazi to putovanje, kao i da nema sačinjenog izvještaja o njegovom odbijanju. Ovo je nova odluka nakon što je Upravni sud poništio prethodno rješenje Agencije”, stoji u odluci Perović iz oktobra 2022. godine.
Predsjednik Višeg suda u Podgorici Zoran Radović prekršio je zakon jer Agenciji za sprečavanje korupcije (ASK) nije dostavio izvještaj o prihodima i imovini za 2022. godinu i prijavio uvećanje imovine od preko 10 hiljada eura.
To proizlazi iz odluke ASKod prije dva dana, koju potpisuje vršilac dužnosti direktora te ustanove Dušan Drakić.
“Utvrđuje se da je Zoran Radović prekršio član 25 stav 1 i član 25 stav 3 alineja 2 Zakona o sprečavanju korupcije na način što Agenciji nije dostavio redovan godišnji izvještaj o prihodima i imovini za 2022. godinu, kao ni izvještaj koji se odnosi na uvećanje imovine od preko 10.000 eura u roku od 30 dana od nastanka promjene, odnosno nije prijavio vlasništvo – susvojinu nad nepokretnom imovinom…”, piše u odluci.
ASK konstatuje da je Radović bio dužan da prijavi vlasništvo nad imovinom u katarstarskim opštinama Bjelojevići (Mojkovac) i Bijelo Polje.
U odluci ASK podsjeća se da je Zakonom o sprečavanju korupcije propisano da je javni funkcioner dužan da u roku od 30 dana od dana stupanja na funkciju, u skladu sa posebnim propisima, podnese Agenciji izvještaj o svojim prihodima i imovini, kao i bračnog, odnosno vanbračnog supružnika, partnera u zajednici života lica istog pola i djece ako žive u zajedničkom domaćinstvu, prema stanju na dan izbora, imenovanja i postavljenja. Takođe, navode da je istim zakonom propisano da u toku vršenja javne funkcije, javni funkcioner podnosi izvještaj – u slučaju promjena iz redovnog izvještaja koje se odnose na uvećanje imovine preko 10.000 eura u roku od 30 dana.
U odluci piše da Radović nije odgovarao na zahtjeve za izjašnjenje.
“Agencija je javnom funkcioneru uputila i zahtjev za izjašnjenje na rezultate ispitnog postupka, na koje se javni funkcioner nije izjašnjavao, što se utvrđuje iz povratnice od 23. januara 2025”, navodi ASK u odluci. Tvrde da su tokom postupka ostvarili uvid u baze podataka ASK i dopise Uprave za nekretnine područna jedinica Mojkovac od 20. maja 2024. i područna jedinica Bijelo Polje od 30. marta 2024.
“Uvidom u dopis Uprave za nekretnine PJ Mojkovac… utvrđeno je da je predmetna nepokretna imovina rješenjem Uprave za katastar i državnu imovinu od 6. 12. 2023. promijenjena u novo stanje, te da se nepokretnosti u KO Bjelojevići u listu nepokretnosti 46 “A” lista ukupne površine 189.099 metara kvadratnih, imaju uknjižiti u “B” i “V” listu, susvojina u obimu prava 1/4 a da su nosioci prava Radović Zoran i I.Z.”, tvrde u ASK. Navodi se i da je pravosnažnim rješenjem notara od 2. 12. 2023. za nasljednike nepokretnosti površine 385 kvadrata (sukorišćenje 1/2) u KO Bijelo Polje oglašen Radović Zoran.
ASK je upravni postupak pokrenula po službenoj dužnosti, a po inicijativi nevladine organizacije MANS iz aprila 2024. godine.
Radović je za predsjednika Višeg suda u Podgorici izabran u maju 2024. godine. Prethodno je bio sudija Višeg, dok je deceniju (od 2009. do 2019. godine) bio na čelu podgoričkog Osnovnog suda.
Agencija za sprečavanje korupcije moraće da donese novu odluku u vezi sa tim da li je bivša direktorka te institucije Jelena Perović morala da prijavi prodaju stana koji je dobila po povoljnim uslovima dok je bila predsjednica cetinjskog Osnovnog suda.
To je naložio Upravni sud, odlučujući po tužbi Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS).
Radi se o nekretnini od oko 87 metara kvadratnih koji je Perović dobila po povoljnim uslovima pa prodala, ali nije ispunila obavezu i ostala pet godina na sudijskoj funkciji, zbog čega je država tražila i presudom podgoričkog Osnovnog suda dobila naknadu štete.
MANS je u oktobru 2022. podnio Upravnom sudu na odluku Agencije, koju potpisuje bivša pomoćnica direktorice Nina Paović, da Perović nije bila u obavezi da nakon prodaje stana prijavi poseban izvještaj o imovini i prihodima zbog promjene imovinskog stanja većeg od 5.000 eura.
Bivša direktorica ASK stan je 2018. dobila po cijeni od 31.960,3 eura, a prodala ga je u septembru 2022. za 73.000 eura.
Odlučujući po inicijativi MANS-a, stoji u dokumentaciju dostavljenoj Upravnom sudu, Nina Paović, koja je zastupala Agenciju u tom sporu, tvrdila je da Perović nije morala da prijavi prodaju stana jer “zaključila ugovor prodaji nepokretnosti po povoljnim uslovima, UZZ 05/2018, koji je za predmet imao spornu nepokretnost sa ostavom, prema kome je javna funkcionerka na ime kupoprodajne cijene trebalo da isplati iznos od 31.960,3 eura”.
“…Da je u momentu zaključenja ugovora o ustupanju (cesiji) sa trećim licem javna funkcinerka Perović Osnovnom sudu na Cetinju uplatila cjelokupan iznos kupoprodajne cijene i u tom momentu Osnovni sud na Cetinju nije imao nikakvih potraživanja prema njoj, već je ona predmetni stan potraživala od Osnovnog suda na Cetinju, koje potraživanje je i prenijela na gospođu Jelenu Radonjić, da je shodno članu 447 Zakona o obligacionim odnosima uopšte pojavljivanje Osnovnog suda Cetinje u zaključenju ovog ugovora bilo nepotrebno, jer javna funkcionerka Perović prema Osnovnom sudu u Cetinju nije imala dugovanje nego potraživanje, koje je potpisivanjem ugovora prenijela na Jelenu Radonjić…”, tvrdila je Paović krajem 2022. godine.
Ona još dovodi u pitanje i da li MANS može biti stranka u tom slučaju pred Upravnim sudom.
Tročlano Vijeće sudija Upravnog suda, međutim, drugačijeg je stava:
“Prema ocjeni suda, obrazloženje osporene odluke ne sadrži razloge koji upućuju na zaključak da javna funkcionerka Jelena Perović nije prekršila član 7, član 8 i član 23 stav 2 tačka 2 Zakona o sprečavanju korupcije, odnosno da nije stekla imovinu veću od 5.000 eura, prilikom zaključenja ugovora UZZ broj 8/2018 od 11. 1. 2018. godine, te da nije imala obavezu da preda izvještaj koji se odnosi na uvećanje imovine preko 5.000,00 eura, kao i da nije imala obavezu da da izjavu o postojanju sukoba interesa prilikom zaključenja Ugovora UZZ broj 305/2019 od 17. 5. 2019. godine, odnosno da u konkretnom javni interes nije podredila privatnom”, naglašeno je u presudi Upravnog suda, koji je poništio sporno rješenje ASK i naložio toj instituciji da “donese novo, zakonito rješenje”.
Prema presudi podgoričkog Osnovnog suda na koju je uložena žalba, Perović treba da vrati državi 58.539,7 eura, ali i zatezne kamate i to od 17. maja 2019. godine, jer je prodala stan dobijen po povoljnimm uslovima.
Država je spor protiv bivše direktorice Agencije pokrenula nakon inicijative MANS-a krajem novembra 2022.
Punomoćnik bivše direktorke ASK, advokat Nikola Martinović u žalbi Višem sudu tvrdi da “nije došlo do kršenja ugovora, jer je notarski zapis UZZ br.05/218 od 11. 1. 2018. godine po svojoj sadržini predugovor, kojim se ne mogu konstituisati prava i obaveze – osim obaveze da se kasnije zaključi glavni ugovor”.
Perović je smijenjena sredinom avgusta.
Specijalno državno tužilaštvo podiglo je 28. novembra optužnicu protiv Perović, a sumnjiče je za zloupotrebu službenog položaja i falsifikovanje službenih isprava. Optužnicom je obuhvaćena i Paović. U SDT-u sumnjaju da je Perović počinila više produženih krivičnih djela koja se odnose na zloupotrebu službenog položaja i falsifikovanje službene isprave. Tužioci terete Paović za dva produžena krivična djela zloupotreba službenog položaja i krivično djelo zloupotreba službenog položaja. Bivša direktorica bila je u kućnom pritvoru od sredine aprila do 4. decembra. Produžene su joj mjere nadzora – obaveza povremenog javljanja određenom državnom organu i privremeno oduzimanje putne isprave.
Ročište radi kontrole optužnice u slučaju protiv Perović odloženo je za 28. januar 2025. godine, nakon što je advokat Martinović u Višem sudu u Podgorici zatražio izuzeće sudije Zorana Radovića, jer je već ranije odlučivao o mjerama ograničenja slobode kretanja bivše direktorice ASK-a.
Višemjesečno istraživanje MANS-a o imovini i prihodima penzionisanog službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost i Uprave policije, Duška Golubovića, pokazalo je da je njegova porodica u periodu od desetak godina za kupovinu više nekretnina i luksuznih vozila izdvojila preko milion eura. Golubović tvrdi da je svu imovinu stekao legalno i uz pomoć porodice, te da se nikada nije bavio kriminalnim poslovima.
Duško Golubović, foto: Boris Pejović
Tokom 2013. godine Luka Golubović, stariji sin Duška Golubovića, za kupovinu vozila i nekretnina potpisao više kupoprodajnih ugovora, ukupne vrijednosti od blizu 200.000 eura. Golubović je u tom momentu bio dvadesetogodišnji student.
Svoj stan od 98 m2 u podgoričkom City kvartu Luka je kupio od kompanije „Čelebić“, zaključivši u novembru 2013. godine predugovor koji je predvidio cijenu od 115.000 eura, a samo mjesec dana prije toga je, iz podgoričkog salona kompanije „Rokšped“, izvezao tada novi automobil Audi S3 Sportback, nakon što je za njega izdvojio 42.000 eura. Iste godine, dao je još oko 42.000 eura kako bi postao suvlasnik dva poslovna prostora od 52 i 74 m2, kao i tri garaže u zgradi „Razvršje“ u centru Žabljaka.
Već naredne godine, Golubovići postaju vlasnici još jedne nekretnine u City kvartu, nakon što je supruga Duška Golubovića – Danijela, za iznos od 45.000 eura kupila poslovni prostor od 33 m2. Ovu nekretninu ona i Duško kasnije poklanjaju svom najmlađem djetetu, kćerki Sari.
Novi ugovor sa kompanijom „Čelebić“ sklopljen je 2015. godine, kada Luka Golubović u garaži zgrade u kojoj već posjeduje stan, za 13.000 eura kupuje dva garažna mjesta, koja je isplatio u naredne dvije godine.
Vozni park porodice Golubovića obogaćen je već sredinom 2016. godine, kada je njegova supruga iz Njemačke uvezla luksuzni Mercedesov terenac G klase. Prema podacima koji su MANS-u po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama dostavljeni iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), ovo vozilo plaćeno je 105.000 eura.
Na ime supruge Danijele u periodu do 2010. godine bila su registrovana još tri vozila, i to dva terenca marke BMW i Mercedes, kao i jedan Volkswagen Golf. Detaljnije informacije o tome kako su i po kojoj cijeni nabavljena ta vozila nisu dostupne, imajući u vidu da je MUP tu dokumentaciju zbog protoka vremena uništio.
Sredinom 2018. godine, Duško Golubović kupuje stan od 69 m2 u zgradi „Normal Company“, u blizini podgoričkog hrama, po cijeni od 93.000 eura. U kupoprodajnom ugovoru Golubović navodi da je ta sredstva dobio na poklon od svog starijeg sina Luke, dok podaci iz žabljačkog katastra pokazuju da je prethodno Luka Golubović za isti taj iznos prodao svoju imovinu u tom gradu, što je moglo predstavljati izvor sredstava za kupovinu pomenutog stana. Pravo svojine nad ov nekretninom kasnije takođe je prebačeno na ime kćerke Sare.
Samo tri mjeseca nakon kupovine stana, u oktobru 2018. godine, Duško Golubović stiče i poslovni prostor u zgradi do Capital Plaze u Podgorici, površine 127 m2, kao i dvije garaže, po ukupnoj cijeni od skoro 180.000 eura. U kupoprodajnom ugovoru do kog je došao Istraživački centar MANS-a, Golubović se obavezuje da dio od skoro 80.000 eura isplati na dan potpisivanja, a ostatak od 100.000 eura u roku od godinu dana. Za razliku od ugovora za kupovinu stana, u ovom Golubović nije naveo porijeklo novca kojim je stečen poslovni prostor sa garažama. Krajem 2019. godine Golubović poklanja poslovni prostor i jednu garažu u ovoj zgradi svom mlađem sinu, Igoru.
Po povratku u sistem bezbjednosti 2019. godine, kada ga tadašnji direktor Uprave policije, Veselin Veljović, imenuje za zamjenika načelnika Odsjeka za suzbijanje teških krivičnih djela, u okviru Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, Golubović nastavlja da stiče vrijednu imovinu. Tako u razmaku od nepuna tri mjeseca 2019. godine godine, on za iznos od ukupno 56.000 eura kupuje dva vozila modela Volkswagen Passat, od kojih je jedno blindirano i sa specifičnim karakteristikama. Podaci iz prvog izvještaja o prihodima i imovini, koje je po dolasku u Upravu policije predao Agenciji za sprječavanje korupcije, pokazuju da je mjesečna zarada Golubovića u policiji te godine iznosila 840 eura, a da je za svoju suprugu prijavio platu od okvirno 450 eura.
Iako je, sudeći po očevom imovinskom kartonu, bila bez zvanično prijavljenih prihoda, Golubovićeva kćerka je te, 2019. godine, kupila novi BMW X4. Faktura, koju je za ovaj automobil visoke klase njemačke proizvodnje izdala kompanija „Voli Motors“, iznosila je 57.000 eura.
I pored svih opisanih ulaganja u nekretnine i vozila tokom 2019. godine, Duško Golubović je u imovinskom kartonu za tu godinu prijavio ušteđevinu od 20.000 eura.
Iste godine kada je stekla ovaj poslovni prostor, kćerka Golubovića je za u podgoričkom salonu automobila kompanije „Rokšped“, za 78.000 eura kupila Porsche Macan.
Odgovarajući na pitanja o porijeklu novca za kupovinu više luksuznih vozila, Duško Golubović naveo je da je trenutno na nekog od članova porodice registrovano svega jedno vozilo, na ime kćerke Sare, staro „tri, četiri godine“, vjerovatno misleći na opisani Porsche.
SPA centar, bazen, vikendice na Žabljaku
U podgoričkom naselju Gornja Gorica Golubovići privode kraju radove na izgradnji stambeno poslovnog objekta površine od oko 900 m2. Na prizemlju je planiran poslovni prostor sa kamin salom, zonom za opuštanje, kuhinjom, te SPA centrom i bazenom, dok je na spratu predviđen trosoban stambeni objekat od 350 m2. Upitan iz kojih sredstava se gradi ovaj velelepni objekat, Duško Golubović naglasio je da se radi o udruženim sredstvima cijele porodice. Iako ne postoje precizni podaci o tome koliko je do sada koštala izgradnja ovog objekta, podaci iz podgoričkog katastra pokazuju da su Golubovići zemljište na kom se gradi ova vila krajem 2020. godine platili 100 hiljada eura.
Odgovarajući na pitanja oko porijekla imovine Golubović ističe da se nikada nije bavio kriminalom, a da je sva imovina njegove porodice stečena legalno, naglašavajući da je njegova supruga imala rent-a-car agenciju, a da djeca imaju svoje firme, kao i da ne žive u istom domaćinstvu. Međutim, finansijski izvještaji tih kompanija, koje je MANS analizirao, pokazuju da njihovo poslovanje nije moglo biti izvor sredstava potrošenih za kupovinu pobrojanih vozila i nekretnina.
Kao jedan od izvora finansiranja, Duško Golubović naveo je da je u periodu dok nije bio u državnoj službi, „rudario“ bitkoine.
MANS će kompletnu dokumentaciju o imovini Golubovića proslijediti nadležnom državnom tužilaštvu i MUP-u na dalje postupanje, a naglašavaju da su svi podaci do kojih su došli tokom istrage pribavljeni korišćenjem Zakona o slobodnom pristupu informacijama.
Ko je Duško Golubović?
Duško Golubović je dugi niz godina bio operativac Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), gdje je bio najbliži saradnik Zorana Lazovića. Nakon što su 2015. napustili ANB, u sistem bezbjednosti vraćen je sa Lazovićem 2019. godine, kada ga je Veselin Veljović, bivši direktor Uprave policije, imenovao za zamjenika načelnika Odsjeka za suzbijanje teških krivičnih djela, u okviru Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije Uprave policije. U penziju je zvanično otišao u toku 2023. godine.
Njegovu karijeru prate brojne kontroverze i medijske spekulacije o vrijednosti njegove imovine, a ističe se telefonski listing koji je pokazao da je Golubović imao komunikaciju sa Naserom Keljmendijem, optuženim za međunarodnu trgovinu narkoticima. Golubović je 2011. godine, u izjavi za dnevne novine „Dan“, te kontakte i potvrdio, rekavši da Nasera Keljmendija poznaje, ali da nije imao bilo kakve zajedničke poslove sa njim. Za „Dnevne novine“, sa druge strane, tada izjavljuje “Poznajem Keljmendija, ali licitiranjem okolnosti tog poznanstva zadirali bismo u profesionalni dio, o čemu ne mogu da govorim”, kazao je on.
Da Golubović jeste bio u kontaktu sa Keljmendijem, potvrdili su i Veselin Veljović i Vladan Joković 23. decembra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Joković, bivši direktor ANB-a, tada je objasnio da je veza sa licima kalibra Keljmendija sastavni dio Golubovićevog posla, kako krajem 2011. godine prenosi nedjeljnik “Monitor”.
U samo nekoliko mjeseci 2015. godine, kada je i napuštao ANB, aktivirane su eksplozivne naprave ispred ugostiteljskog objekta kojim je gazdovala firma povezana sa njegovom suprugom, ali i na ogradi porodične kuće u Podgorici.
Privatni biznis i državna služba
Duškova supruga Danijela u prošlosti bila je među osnivačima dvije kompanije, „Ideal Group“ i „Macchiato Co“. „Ideal Group“ poslovala je kao rent-a-car agencija „Ideal Car“, a Golubovićeva supruga bila je suvlasnik kompanije od kraja decembra 2009, do februara 2022. godine, kada je prenijela osnivački udio na sina Luku, koji je sredinom prošle godine takođe izašao iz te kompanije.
Iako je Duško Golubović u razgovoru sa novinarom TV Vijesti dio prihoda porodice objasnio i činjenicom da je supruga imala privatnu firmu, analiza finansijskih iskaza ove firme pokazala je da se opisane transakcije, odnosno kupovina nekretnina i luksuznih vozila od strane porodice, nije mogla finansirati iz prihoda od ovog preduzeća, imajući u vidu da je isto uglavnom poslovalo sa gubitkom. Isti slučaj je i sa preduzećem „Macchiato Co“, u kom je doduše Golubovićka bila među osnivačima u kratkom periodu između 2014. i 2015. godine.
Kćerka Sara Golubović je početkom 2021. godine osnovala kompaniju „Saras’ Space“ koja se bavi dizajnom enterijera, sudeći po objavama na društvenim mrežama. Kompanija ima jednog zaposlenog i ostvaruje godišnje prihode od par hiljada eura. „Saras’ Space“ je registrovana na adresi na kojoj se nalazi poslovni prostor u podgoričkom City kvartu koji je Golubovićka dobila na poklon od roditelja. Na istoj adresi je u decembru prošle godine registrovana još jedna kompanija u njenom vlasništvu, “Muro Decor”.
Mlađi sin, Igor Golubović, u novembru 2020. godine primljen je u Upravu policije, gdje je rješenjem tadašnjeg direktora, Veselina Veljovića, raspoređen na radno mjesto policijskog službenika za privredni kriminal u Centru bezbjednosti Podgorica. Podaci o njegovoj zaradi do novembra 2022. godine pokazuju da je bruto zarada najmlađeg Golubovića mjesečno iznosila oko 1000 eura.
Potrošački kredit od 250.000 eura
U maju 2022. godine Luka Golubović zaključio je sa Hipotekarnom bankom ugovor o potrošačkom kreditu na iznos od 250.000 eura koje se obavezao da vrati kroz dvadeset otplata, do oktobra 2026. Rata je određena na iznos od 12.500 eura, bez pripadajućih kamata. Imajući u vidu podatke o plati Golubovića u Vojsci Crne Gore, nije jasno iz kojih izvora se finansira otplata ovog kredita. Kao sudužnik na ovom kreditu upisana je njegova sestra, a vraćanje kredita je garantovano i dijelom porodične imovine koja je opterećena hipotekom.
Analiza prikupljene dokumentacije iz državnog katastra koja se odnosi na sve nekretnine koje su bile ili jesu u vlasništvu porodice Golubović nije pokazala da su u naznačenom periodu članovi porodice podizali druge kredite kojima su opterećivali svoju imovinu, odnosno na osnovu kojih su sticali istu.
Podaci o vozilima se nakon deset godina čuvanja uništavaju
MANS nije bio u mogućnosti da dođe do svih podataka o tome po kojoj cijeni su Golubovići nabavljali vozila u prethodnom periodu jer je dio te dokumentacije već bio uništen u skladu sa unutrašnjim pravilnicima MUP-a. „U postupku po ovom zahtjevu, prvostepeni organ je utvrdio da shodno tačci 72 Liste kategorija registraturske građe sa rokovima čuvanja Ministarstva unutrašnjih poslova 01 broj: 067/19-36985 od 16.10.2019. godine, propisano je da se zahtjevi za registraciju vozila, izdavanje saobraćajnih dozvole i tehničke ispravnosti vozila, čuvaju 10 godina, a s obzirom da su registracije navedenih vozila bile 2009. i 2010. godine, navedena dokumentacija nije dostupna“, navodi se u odgovoru MUP-a za dio vozila koja su bila u vlasništvu supruge Duška Golubovića.
Neobična istorija jednog stana
Stan od 46m2 koji je Danijela Golubović kupila u zgradi pored podgoričkog hrama, bio je u vlasništvu porodice Valentine Pavličić, Zastupnice Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu, prije nego što su ga prodali supruzi bivšeg operativca ANB-a. Ovaj stan Pavličići su stekli kroz posao sa podgoričkom kompanijom „Bemax“, nakon što je suprug Valentine Pavličić toj kompaniji prodao vlasništvo nad offshore kompanijom „Blueray Limited“, registrovanom u Saint Vincent i Grenadinima, jednom od ostrva iz Karipskog arhipelaga. Istražujući ovaj slučaj, MANS je tada otkrio da je u roku od osam godina kroz različite kompenzacije vlasništvo nad tom nekretninom promijenjeno čak šest puta.
Porodica dugogodišnjeg javnog funkcionera, Božidara Vuksanovića, za dvije godine potrošila je preko 270 hiljada eura za kupovinu više nekretnina, što je novac koji nije bio prijavljen u zvaničnim izvještajima o prihodima i imovini. Na ime najstarijeg sina, Bojana, kupljeni su stan i garaža, te poslovni prostor u Podgorici, dok je Vuksanović na svoje ime uknjižio zemljište na Žabljaku na kome se danas nalazi vikendica.
Vuksanović je rekao da da ne želi da komentariše dokumenta Istraživačkog centra MANS-a i da je tačno ono što je prijavio nadležnim organima. Kratko je kazao i da je trgovina nekreninama njegovog sina „pitanje nasljedstva“. Međutim, podaci sa sajta Agencije za sprječavanje korupcije pokazuju da u periodu kada su kupovali nekretnine, Vuksanovići nisu prijavili postojanje bilo kakvog nasljeđa iz koga bi se mogle finansirati pomenute nekrenine.
Dokumentacija do koje je došao Istraživački centar MANS-a pokazuje da je Bojan Vuksanović još početkom 2008. godine od kompanije „Normal Company“ kupio stan od 156 kvadratnih metara i garažu u zgradi pored podgoričkog hrama, za šta je platio iznos od 171.600 eura. Sin javnog funkcionera je tada imao 23 godine, a u imovinskom kartonu svog oca se vodio kao nezaposleno lice. Krajem te godine Božidar Vuksanović je kupio plac na Žabljaku, površine 200 kvadratnih metara i platio ga 22 hiljade eura.
Izvod iz kupoprodajnog ugovora u kome se navodi da je Vuksanović još 2008. godine kupio stan od kompanije “Normal Company”, FOTO: MANS
Već naredne godine, mlađi Vuksanović sa istom građevinskom kompanijom sklapa još jedan kupoprodajni ugovor, ovog puta za poslovni prostor na Starom Aerodromu, površine 129 kvadratnih metara. U ugovoru se navodi da se radi o nekretnini u takozvanim „grubim građevinskim radovima“, te da je mlađi Vuksanović već isplatio ugovoreni iznos od 78.600 eura.
Niti jedna od ovih transakcija tada nije prijavljena nadležnoj Komisiji sa sprječavanje konflikta interesa, iako je za to postojala zakonska obaveza. Nije poznato iz kojih sredstava se finansirana kupovina nekretnina vrijednih preko 270 hiljada eura, jer Vuksanovići u tom periodu nisu imali prijavljenu ušteđevinu ili nasljedstvo, niti su prijavili postojanje kredita koji bi poslužili u tu svrhu.
Vuksanović je kupovinu nekretnina na Žabljaku Komisiji prijavio tek 2011. godine, kada je na placu uknjižio i vikendicu, za sada nepoznate vrijednosti. Sa druge strane, kupovina stana i poslovnog prostora nikada nije prijavljena nadležnim organima, a Božidar je od 2011. godine prestao da prijavljuje starijeg sina kao člana domaćinstva.
Mlađi Vuksanović se kao vlasnik nekretnina koje je kupio od 2008. do kraja 2009. godine, uknjižio 2012. godine, nakon što je napustio očevo domaćinstvo.
Od posla sa Poštom Vuksanović zaradio blizu 74 hiljade eura
„Pošta Crne Gore“ je u periodu od 2014. do 2021. godine sklopila više ugovora o rentiranju poslovnog prostora koji je Bojan Vuksanović kupio u podgoričkom naselju Stari aerodrom. Dokumentacija o pojedinačnim isplatama do kojih je Istraživački centar MANS-a došao zahvaljujući Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, pokazuje da je Pošta po osnovu zakupa poslovnog prostora mlađem Vukanoviću ukupno isplatila iznos od blizu 74 hiljade eura, te da je mjesečni zakup kretao u rasponu od oko 600 do 1000 eura.
Iz jednog od ugovora se vidi da je nakon kupovine poslovnog prostora u takozvanoj „sivoj fazi“ od kompamije „Normal Company“, kompletirao sve zanatske radove, te da je poslovni prostor bio u potpunosti funkcionalan prije izdavanja „Pošti Crne Gore“.
Funkcije Božidara Vuksanovića
U periodu od 2008. do 2010. godine kada su realizovane transakcije koje nije prijavio nadležnim organima, Božidar Vuksanović je obavljao funkciju poslanika u Skupštini Crne Gore. Pored te funkcije, Vuksanović je obavljao funkciju direktora ZIKSa (postavljen 2005. godine), ali i člana odbora direktora „Pošte Crne Gore“. Na poziciju direktora Uprave Carina Vuksanović je imenovan sredinom 2009. godine gdje se nalazio do 2011. godine kada je postavljen za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.
MANS tražio provjeru imovine djece nakon napuštanja domaćinstva
MANS je, kao dio Radne grupe prethodnog saziva Skupštine Crne Gore koja je radila na izmjenama Zakona o sprječavanju korupcije, u prvoj polovini ove godine, predložio da javni funkcioneri prijavljuju imovinu i prihode za supružnike i djecu nezavisno od toga da li su članovi domaćinstva ili ne.
Trenutno, Zakon o sprječavanju korupcije predviđa da funkcioneri ASK-u prijavljuju imovinu i prihode samo za članove domaćinstva, odnosno najčešće supružnike i djecu koji sa njima žive u zajednici. Takva odredba omogućava da djeca javnih funkcionera najčešće stiču imovinu po izlasku iz domaćinstva, tačnije da u istoj godini kada funkcioner prestaje da ih prijavljuje kupe nekretninu ili vozilo. U praksi, transakcije ove vrste prolazile su neopaženo od strane ASK-a, ali i skrivene od javnosti.
Zbog svega navedenog, u nacrt izmjena Zakona o sprječavanju korupcije, koji još uvijek čeka mišljenje Evropske komisije i održavanje javne rasprave, uvršten je predlog MANS-a da se odredba o članovima domaćinstva iz sadašnjeg zakona izmijeni na način da funkcioneri ubuduće prijavljuju prihode i imovinu supružnika i djece bez obzira na to da li sa njima žive u zajednici, ili ne. Takvo rješenje, ukoliko se usvoji, omogućiće konkretniju kontrolu ASK-a i smanjiti prostor za manipulacije u vidu sakrivanja (porijekla) imovine.
