Imovina funkcionera | MANS

Tag: Vlada Crne Gore

  • Otvoreno pismo poslanicama i poslanicima Skupštine CG povodom Zakona o SPI

    Otvoreno pismo poslanicama i poslanicima Skupštine CG povodom Zakona o SPI

    Poštovane poslanice i poslanici,

    Obraćamo vam se povodom amandmana na Predlog zakona o slobodnom pristupu informacijama, koji je na Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu podržan na predlog poslanika PES-a Vasilija Čarapića, a kojim se predviđa da u upravnim sporovima pokrenutim zbog “ćutanja uprave” svaka strana snosi svoje troškove.

    Ovaj amandman nije tehničko “peglanje” teksta, već suštinsko derogiranje prava javnosti da dođe do informacija od javnog značaja. Slobodan pristup informacijama nije apstraktna pravna norma – to je alat bez kojeg građani ne mogu da zaštite svoja prava, mediji ne mogu da rade svoj posao, a civilno društvo ne može da kontroliše vlast. Ako se taj alat finansijski obesmisli, pravo ostaje samo na papiru, a sistemski se obesmišljava borba protiv korupcije.

    Posebno je važno podsjetiti da je pravo na pristup informacijama Ustavom garantovano, kao i pravo na pravni lijek i pravično suđenje pred nezavisnim sudom. Sudska zaštita mora biti stvarna i djelotvorna, a ne formalna. Ako se postavi pravilo po kojem građanin, novinar ili organizacija i kada dokažu povredu prava moraju unaprijed računati da će plaćati svoje troškove – onda se to pravo u praksi “naplaćuje” čak i kada je država nesporno pogriješila.

    Time se uvodi finansijska barijera za pristup sudu i narušava ravnopravnost stranaka, jer država nastupa kao jača strana, sa budžetom i resursima, dok se teret borbe za zakonitost prebacuje na pojedinca.

    Posebno je opasno što se ovim rješenjem potpuno promašuje osnovni uzrok problema: nezakonito ponašanje institucija koje ne postupaju po zahtjevima u zakonskim rokovima.

    Umjesto da zakon pojača obavezu organa da odlučuju i time spriječi opstrukcije, amandman praktično uvodi pravilo da će građanin, novinar ili NVO i kada dokažu da je organ prekršio zakon – ipak platiti cijenu tog kršenja. Time se javnosti poručuje: “Možete tužiti državu, ali ćete to i platiti.”

    To posebno pogađa one najranjivije među nama – ljude koji nemaju novca da plaćaju takse, advokate i sudske troškove; porodice koje se bore za socijalna prava; osobe sa invaliditetom koje pokušavaju da ostvare usluge koje im pripadaju; građane iz manjih sredina koji traže informacije o lokalnim odlukama koje utiču na njihov život; žrtve nasilja ili diskriminacije koje pokušavaju da dođu do dokaza; kao i medije i organizacije koje rade u javnom interesu i već sada su pod velikim pritiscima. Upravo njima zakon mora najviše da služi – a ne da ih obeshrabri i natjera da odustanu.

    Predlagač amandmana, poslanik Vasilije Čarapić, očigledno nije razmislio o stvarnim posljedicama ovakvog rješenja u praksi. U sistemu u kojem su “ćutanje uprave” i odugovlačenje već postali uobičajen mehanizam skrivanja informacija, ukidanje troškovne odgovornosti organa šalje pogrešan signal: institucije će imati dodatni podsticaj da ne odgovaraju, jer znaju da ih to ništa ne košta. Kad “ćutanje” nema finansijsku posljedicu, postaje najjeftiniji i najbezbjedniji način da se izbjegne odgovornost i sakriju dokumenta od javnog interesa.

    Dodatno, ovakav amandman gura građane u nejednaku borbu sa državom. Organi vlasti raspolažu budžetima, pravnim službama i resursima, dok je za običnog čovjeka i mali medij svaki sudski postupak rizik. Ako unaprijed znaju da će, čak i kada dobiju spor zbog nezakonitog nerada institucije, morati da plate svoje troškove – mnogi neće ni pokušati. To je tiha, ali vrlo efikasna zabrana pristupa informacijama: ne kroz eksplicitno “ne”, već kroz finansijsko obeshrabrivanje.

    Pritom, ovakvo rješenje svakako ne bi prošlo provjeru pred Ustavnim sudom – samo je pitanje zašto se predlagač uopšte odlučuje da namjerno napravi štetu pravu javnosti da zna, umjesto da se popravljaju realni problemi u primjeni zakona i jača odgovornost institucija.

    U trenutku kada se od države očekuju mjerljivi rezultati u borbi protiv korupcije, poslanik Čarapić predlaže rješenje kojim upravo građanima i civilnom društvu uskraćuje mogućnost da budu aktivni dio sveukupnih napora da Crna Gora uspješno zatvori pregovaračka poglavlja 23 i 24. Uspješno zatvaranje ovih poglavlja nije moguće bez snažnih mehanizama javne kontrole, dostupnosti informacija i efikasne sudske zaštite – a ovaj amandman ide direktno suprotno tom cilju.

    Zato vas pozivamo da u plenumu ne podržite ovaj amandman. Ako se već govori o sprečavanju zloupotreba, rješenje ne može biti kažnjavanje svih koji traže pravdu i informacije, već ciljane mjere koje sankcionišu očigledno zlonamjerne zahtjeve. Blanket pravilo “svako snosi svoje troškove” je pogrešno, nepravično i opasno, jer nagrađuje nezakonito ponašanje organa vlasti.

    Slobodan pristup informacijama je jedan od rijetkih mehanizama kojim građani mogu da dođu do istine o tome kako se troši njihov novac, kako se donose odluke i ko snosi odgovornost. Ne dozvolite da se kroz amandman, naizgled “umjeren”, sruši suština zakona i pošalje poruka da institucije mogu nekažnjeno da ćute.

    Dolje potpisane organizacije i aktivisti civilnog društva

    1. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora – MANS
    2. Akcija za ljudska prava – HRA
    3. Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore CIN-CG
    4. GREEN HOME
    5. Fidelity Consulting
    6. Aleksandar Dragićević, aktivista         
    7. Nvo 35mm
    8. CEE Bankwatch Network
    9. Milica Kankaraš Berber, aktivistkinja
    10. Danijel Garić, aktivista
    11. NVO Mogul
    12. Dr Martin Schneider-Jacoby Assoc. – MSJA
    13. NVU LBTQ žena Stana
    14. Mladen Ivanović, reditelj i aktivista 
    15. Expeditio Kotor
    16. Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja
    17. NVO Prima
    18. Inicijativa mladih za ljudska prava 
    19. Balkanska Istraživačka Mreža Crna Gora
    20. Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore – UMHCG
    21. NVO Zora
    22. NVO Bezbjednost žena
    23. NVO Posejdon 
    24. NVO “Grupa građana BU2”
    25. NVO “Udruženje Vasojevića Primorja i Boke”
    26. Mediteran News
    27. Vasojevićka Riječ
    28. NVO ”Ekološki centar Delfin”
    29. Siniša Nadaždin, CRINI
    30. Crnogorski forum (Montenegrin forum)
    31. NVO NADA-Herceg Novi
    32. Centar za zaštitu i proučavanje ptica – CZIP
    33. Organizacija KOD
    34. Centar za razvoj nevladinih organizacija – CRNVO
    35. RERI 
    36. Društvo mladih ekologa Nikšić
    37. Parkovi Dinarida – mreža zaštićenih područja Dinarida
    38. Ženska akcija
    39. NVO ” UZIP” Herceg Novi
    40. Građanska alijansa
    41. NVO “Briga Me”- Podgorica
    42. Dr Bojan Baća, sociolog
    43. NVO Crnogorsko društvo ekologa
    44. KANA / ko ako ne arhitekt
    45. Sindikat medija Crne Gore
    46. NVO Sparta Crna Gora
    47. NVO Link
    48. NVO Program za životnu sredinu – EnvPro
    49. NVO Institut alternativa 
    50. NVO CEGAS
    51. Udruženje Korina
    52. Centar za demokratsku tranziciju – CDT
    53. NVO Buše
    54. NVO Ipso Facto
  • Milov put u Dubai pao na Upravnom sudu

    Milov put u Dubai pao na Upravnom sudu

    Upravni sud Crne Gore usvojio je tužbu MANS-a i ponovo poništio odluku Agencije za sprječavanje korupcije kojom je utvrđeno da nekadašnji premijer Milo Đukanović nije prekršio propise putovanjem u Dubai u martu 2010. godine. Presuda znači da se predmet vraća Agenciji na ponovni postupak, ali i da je još jednom potvrđeno kako je ranije rukovodstvo ASK-a, protivno zakonu, štitilo interese najmoćnijih funkcionera u državi.

    Odluke koje je Upravni sud osporio donijete su upravo u mandatu prethodnog menadžmenta Agencije, koji je uporno odbijao da ovaj slučaj tretira kao ozbiljan primjer sukoba interesa i nedozvoljenog poklona velikih razmjera.

    Troškove puta tadašnjeg premijera Mila Đukanovića u Dubai, u periodu od 25. do 30. marta 2010. godine, platio je biznismen Duško Knežević preko kompanija iz Atlas grupe, čime je Đukanović prekršio odredbe zakona koje regulišu primanje poklona.  Na osnovu računa koje su objavili mediji i izjava samog Kneževića, jasno se vidi da su plaćene povratne avionske karte za Mila i Lidiju Đukanović i tadašnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, u iznosu od oko 6.500 eura, kao i višednevni boravak u luksuznom hotelu „One&Only Royal Mirage“ u Dubaiju, koji je koštao više od 20.000 eura. Ukupno, riječ je o poklonjenom putovanju vrijednom blizu 30.000 eura, obezbijeđenom za premijera, njegovu suprugu i ministra od strane biznismena čije su kompanije u isto vrijeme imale značajne interese pred Vladom Crne Gore.

    I pored takvih činjenica, ranije rukovodstvo ASK-a godinama je insistiralo na stavu da Đukanović nije prekršio zakon. To je pravdano tvrdnjom da plaćeno putovanje i hotelski smještaj nijesu „poklon“ u smislu tada važećih propisa, kao i pozivanjem na to da se sporni događaj odigrao prije formalnog osnivanja Agencije. Umjesto da provjeri ko je i iz kog razloga finansirao luksuzni aranžman za najviše državne funkcionere, Agencija se zadovoljila dopisima državnih organa i izjašnjenjem samog funkcionera, čime je praktično preuzela ulogu zaštitnika, a ne kontrolora njegovih interesa.

    Upravni sud je u više navrata, odlučujući po tužbama MANS-a, ovakav pristup ocijenio kao nezakonit i nelogičan. Sud je jasno ukazao da se poklonom ne mogu smatrati samo novac i dragocjenosti, već i usluge, uključujući plaćene troškove putovanja i hotelskog smještaja, kao i svaka druga korist iznad zakonskog limita. Takođe je naglašeno da se odgovornost javnog funkcionera cijeni prema propisima koji su važili u trenutku kada je poklon primljen, bez obzira na to što je kasnije formirana nova institucija, poput ASK-a. Posebno je važno što je sud konstatovao da Agencija nije pravilno ni potpuno utvrdila činjenično stanje, jer se oslonila na formalne dopise i izjave, umjesto da do kraja istraži ko je, kada, kako i s kojim motivom platio put i boravak u Dubaiju.

    Ova presuda potvrđuje kako se u slučaju puta u Dubai ne radi o tehničkoj grešci, već o svjesnoj odluci ranijeg menadžmenta ASK-a da slučaj poklonjenog luksuznog putovanja praktično skloni sa dnevnog reda. Riječ je o klasičnom primjeru poklona ogromne vrijednosti, plaćenog od strane čovjeka koji je godinama bio u bliskim poslovnim i političkim vezama sa vrhom vlasti, i koji je istovremeno imao konkretne poslove sa državom. Uprkos tome, odluke Agencije išle su isključivo u pravcu relativizacije i zatvaranja ovog predmeta.

    Slučaj puta u Dubai uklapa se u širu sliku postupanja prethodnog rukovodstva ASK-a, koje je više puta dolazilo pod udar sudova upravo zbog toga što nije željelo da se ozbiljno bavi imovinom i poklonima najviših funkcionera. U predmetu skupocjene kolekcije ručnih satova Mila Đukanovića, Upravni sud je naložio Agenciji da sprovede potpuni ispitni postupak i utvrdi porijeklo i prijavljivanje te imovine, nakon što je MANS-ova inicijativa bila praktično zaboravljena od strane prethodnog menadžmenta. Tek nakon višegodišnjeg odugovlačenja i sudskih presuda utvrđeno je da satovi nijesu bili prijavljeni u skladu sa zakonom. Sličan obrazac ponovio se i u slučaju puta Filipa Adžića u UAE, gdje je Upravni sud utvrdio da ASK nije utvrdila ni osnovne činjenice o tome ko je platio put i pod kojim uslovima, nakon čega je Agencija bila primorana da prizna da je došlo do kršenja Zakona o sprječavanju korupcije.

    MANS naglašava da sve ove presude jasno pokazuju da je problem bio u načinu na koji je prethodni menadžment Agencije razumijevao svoju ulogu – više kao štit za moćne, nego kao nezavisnu instituciju koja kontroliše njihove interese. Zbog toga MANS traži da se, pored političke i institucionalne odgovornosti bivšeg rukovodstva, u slučaju puta u Dubai konačno donese odluka koja će biti zasnovana na činjenicama i zakonu.

    Od postojeće uprave ASK-a očekuje se da bez odlaganja sprovede sve ono na šta je Upravni sud jasno ukazao, da do kraja utvrdi ko je finansirao putovanje i sa kojim motivom, i da na osnovu toga donese odluku koja će pokazati da je Agencija u stanju da radi u interesu javnosti, a ne u korist onih čije bi interese trebalo da kontroliše.

    Građani imaju pravo da znaju ko plaća luksuzna putovanja njihovim funkcionerima i da li se takvi pokloni vraćaju kroz odluke Vlade i državnih organa. Posao Agencije nije da traži alibi za takve aranžmane, već da ih do kraja rasvijetli i sankcioniše. Očekujemo da sadašnje rukovodstvo ASK-a pokaže da je spremno da prekine praksu svojih prethodnika i da u ovom predmetu napokon donese odluku koja će biti u skladu sa zakonom i sudskom praksom.

    MANS