Imovina funkcionera | MANS

Tag: Veselin Kovačević

  • Povlašćeni tužilac: DRŽAVNA POMOĆ I “POPUSTI” BEMAXA

    Povlašćeni tužilac: DRŽAVNA POMOĆ I “POPUSTI” BEMAXA

    Tužilac u Vrhovnom državnom tužilaštvu i bivši privremeni šef te institucije Dražen Burić godinama je rješavao stambeno pitanje po povlašćenim uslovima – kroz aranžmane sa državom, ali i sa kompanijom “Bemaks”, koja mu je omogućila da stan od 119 kvadrata u elitnim “Tološkim apartmanima” stekne po cijeni nižoj od tržišne.

    Autori: Dejan Milovac (MANS) i Tina Popović (ND Vijesti)

    Dokumentacija do koje je došao Istraživački centar Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) ukazuje da to nije bio izolovan slučaj.

    Porodica tužioca imala je i druge aranžmane sa istom kompanijom – na zemljištu u vlasništvu njegovih najbližih srodnika, “Bemaks” je izgradio zgradu u Tološima, a Burići su u tom objektu zadržali više stanova i garažnih mjesta.

    Taj tužilac, međutim, nije i jedini koji je imao privilegovan tretman pri kupovini nekretnina u “Tološkim apartmanima”. MANS je ranije objavio da je “posebna” cijena važila i za Marka Lazovića, sina bivšeg dugogodišnjeg bezbjednosnog operativca Zorana Lazovića.

    Ni Burić ni kompanija “Bemaks” nijesu odgovorili na pitanja u vezi sa aranžmanom prilikom kupovine stana u “Tološkim apartmanima” u Podgorici.

    Ko je bolje pazario – Burić ili Bemaks?

    Do luksuznog stana Burići su došli 2016. godine – zamjenom manje nekretnine u Siti kvartu za znatno veću u kompleksu “Bemaksa”, uz doplatu. Prema ugovoru, za ukupno 119.000 eura dobili su stan od 119 kvadrata i garažu, odnosno kompanija je preuzela prethodni njihov stan od 92 metra kvadratna i doplatili su 27.000 eura u gotovini.

    Na taj način došli su do nekretnine po cijeni koja je niža od 1.000 eura po kvadratu – ispod tadašnjeg prosjeka u Podgorici, ali i znatno ispod realne tržišne vrijednosti nekretnina za taj dio grada, gdje se kvadrat i prije deceniju teško mogao naći ispod 1.600 eura.

    Stan koji je Bemaks na taj način stekao, narednih je godina nekoliko puta mijenjao vlasnika, a podaci podgoričkog katastra do kojih je došao Istraživački centar MANS-a pokazuju da se cijena za bivši Burićev stan u “Siti kvartu” kretala od 870 do 1.300 eura po kvadratu.

    Stan u “Tološkim apartmanima” do 2019. vodio se na tadašnju suprugu tužioca Nelu Tamindžić Burić. Te godine se on upisuje kao vlasnik polovine nekretnine.

    U istom kompleksu stan od 104 kvadrata posjedovao je i Marko Lazović, za koji je MANS ranije takođe utvrdio da je kupljen ispod tržišne cijene. Bivši, zvanični vlasnik “Bemaksa” Veselin Kovačević tada je kazao da je “u kumovskom odnosu sa Markom Lazovićem”…

    Marko Lazović sin je bivšeg uticajnog operativca policije i tajne službe Zorana Lazovića, sada optuženog stvaranje kriminalne organizacije, zloupotrebu službenog položaja, produženo krivično djelo pranje novca i produženo krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.

    Burić nije odgovorio na koji način je ispregovarana cijena za tu nekretninu. Ni kompanija “Bemaks” nije odgovorila na pitanja o cijeni kvadrata u u “Tološkim apartmanima”. Iz “Bemaksa” nijesu odgovorili ni na pitanje da li je, i ako jeste, zbog čega Burićima kvadrat nekretnine prodat ispod tržišne vrijednosti.

    Država ga kućila, on prodavao i poklanjao

    Burić je bio jedan od tužilaca o kojima je i država brinula, pa je tako, gotovo na početku tužilačke karijere, odlukom Vlade iz 2005. dobio stan od 37 metara kvadratnih u podgoričkom naselju Blok pet.

    Ugovor je potpisao sa tadašnjim šefom Uprave za državnu imovinu Blažom Šaranovićem, sada osumnjičenim za zloupotrebu položaja. Prema tom dokumentu, Burić je stan u Bloku pet koristio kao zakupac šest godina – od 1999, a 2005. ga kupuje za tek 3.700, odnosno 3.145 eura zbog popusta na gotovinsko plaćanje. Burić je taj stan prodao 2024. i to za 60.000 eura.

    Komisija Vlade, na čelu sa Predragom Boškovićem, još jednom je pomagala Buriću da poboljša uslove stanovanja i to sa 20.000 eura, u martu 2019. godine. U to vrijeme, prema podacima dostupnim na sajtu Agencije za sprečavanje korupcije, ali i obimnoj dokumentaciji MANS-a, Burić posjeduje stan u Bloku pet, kupljen tek za 3.145 eura, ali i polovinu stana od 119 kvadrata u “Tološkim apartmanima”, koji je njegova bivša supruga dobila u razmjeni sa kompanijom “Bemaks”.

    Gotovo u isto vrijeme – u februaru 2019, tužilac kupuje stan u Budvi od 34 metra kvadratna, po cijeni od 55.000 eura. Burić je pomoć Vlade vjerovatno usmjerio na kupovinu te nekretnine u Budvi, jer je, prema ugovoru, iznos od 34.000 eura platio odmah, uz obavezu da 21.000 eura isplati do 4. aprila 2019. Stan u Budvi, Burić je poklonio ćerci u avgustu iste godine.

    Tužilac u izvještaju o imovini i prihodima za 2018. tvrdi da je vlasnik stana od 37, dok je njegova tadašnja supruga Nela Tamindžić Burić na svoje ime imala stan od 119 kvadrata u “Tološkim apartmanima” i naslijeđeni stan od 50 metara kvadrata. Porodica nije prijavila ušteđevinu te godine.

    Već naredne godine, tužilac u vanrednom izvještaju zbog primjene imovine tvrdi da se kreditno zadužio za rješavanje stambenih pitanja – 20.000 kod Vlade sa ratom od 20 eura i dodatnih 21.000 kod neke od crnogorskih banaka.

    U redovnom godišnjem izvještaju za tu 2019, Dražen Burić nema stambene kredite, a Nela Tamindžić Burić nije vlasnica naslijeđenog stana od 50 kvadrata, ali na računu ima 57.000 eura. Ta prodaja, međutim, bar prema dostupnim podacima ASK-a nije prijavljena posebnim izvještajem.

    Upitani da li je tužilac, u skladu sa propisima, prodaju prijavio posebnim izvještajem, kao i da li su tokom prethodnih godina njegovana imovina i prihodi bili predmet dubinske kontrole, iz ASK-a su odgovorili da će “pokrenuti postupak provjere”.

    “O svim utvrđenim činjenicama i nalazima javnost će biti blagovremeno obaviještena po okončanju postupka”, kazali su iz te Agencije.

    Poznanstvo sa Mijajlovićem

    Burićevo ime pojavljuje se i u spisima Specijalnog državnog tužilaštva – u presretnutim komunikacijama pominje ga uhapšeni Aleksandar Aco Mijajlović, označen kao navodni šef “Grand” klana. Mijajlović je godinama važio za jednu od ključnih figura u “Bemaksu”, iako iz te kompanije tvrde da nikada nije bio njen vlasnik, suvlasnik ili zaposleni.

    Prema sumnjama istražitelja, Mijajlović je navodno počinio više krivičnih djela.

    U komunikaciji, koja je u spisima SDT-a, prenijeli su mediji ranije, Mijajlović razgovara sa svojom rođakom, tada osnovnom tužiteljkom Andrijanom Nastić, o predstojećoj smjeni zamjenika rukovodioca podgoričkog Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) Nikole Boričića.

    On je sa te pozicije smijenjen odlukom Višeg državnog tužilaštva krajem decembra 2021.

    Odluka o smjeni je donijeta samo nekoliko sati nakon što tužioci u podgoričkom ODT-u nijesu izabrali Nastić, koja im je iz Višeg tužilaštva sugerisana kao predlog za novog zamjenika podgoričkog tužilaštva.

    “Da li se smirio harambaša?”, pita, pored ostalog, Mijajlović za Boričića, a Nastić odgovara da je sazvao kolegijum.

    “Sazvao kolegijum ujutro u 8.30 … Prijeti presom sjutra”, poslala je tužiteljka, nakon čega Mijajlović pominje i čelnike tadašnjeg Višeg i Vrhovnog državnog tužilaštva – Lepu Medenicu i Dražena Burića.

    “Ko ga je*e… Znaju Lepa i Dražen za to”, odgovorio joj je Mijajlović.

    Burić nije odgovorio na pitanja od kada poznaje Mijajlovića i da li je to poznanstvo moglo da utiče na cijenu kvadrata stana koji je njegova porodica kupila 2019. u “Tološkim apartmanima”.

    Tužilački savjet je u oktobru 2025. suspendovao Nastić jer je protiv nje, saopšteno je tada, pokrenut krivični postupak za djelo koje je čini nedostojnom za vršenje tužilačke funkcije.

    Prethodno je ta tužiteljka uhapšena u akciji SDT-a i Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). U istoj akciji uhapšeni su i njen brat od strica – Mijajlović i bivši visoki policijski funkcioneri Milovan Pavićević, Drago Spičanović i Vladan Lazović.

    Protiv Mijajlovića se pred podgoričkim Višim sudom vodi i postupak za šverc cigaretama.

    Mijajlović je u martu, na početku suđenja, rekao da je zbog zdravstvenog stanja napisao testament u kojem je napisao sve do detalja ko je od njega tražio novac.

    “Zbog mog zdravstvenog stanja napisao sam testament i naveo ko će biti kriv ako mi djecu ostave siročadima. Napisao sam sve do detalja što se dešavalo, što je ko od mene tražio, kakav novac i stanove”, izjavio je u svojoj odbrani Mijajlović.

    Od ubistva Vojičića, preko Telekoma do Belivuka

    Aktuelni sudija Višeg suda Boričić i specijalni tužilac Vukas Radonjić ranije su, pred poslanicima u Skupštini Crne Gore, Burića pominjali kao jednog od nadređenih koji su im osporili naredbu za hapšenje policijskih službenika, navodno odgovornih za ukidanja zabrane ulaska u Crnu Goru beogradskim kriminalcima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću…

    Burić je, kako su nekadašnji zamjenik rukovodioca i tužilac u podgoričkom ODT-u tada ispričali, tražio da predmet predaju specijalnim tužiocima.

    Boričić je prije tri godine, tokom saslušanja pred poslanicima na Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu, rekao je da mu je “pukla pogibija” zbog tog predmeta.

    Prema pisanju medija, Burić je bio i dio više velikih tužilačkih istraga, koje su se uglavnom završavale bez optužnica.

    Istraživao je ubistvo Srđana Vojičića, tjelohranitelja pokojnog akademika CANU Jevrema Brkovića, koji je izgubio život štiteći tada tog crnogoskog pisca. Burić u tom slučaju nikada nije podigao optužnicu, a ubistvo do danas nije razriješeno.

    Bio je jedan od tužilaca koji su istraživali aferu “Telekom”, a tada je izbjegavao da otputuje u SAD i preuzme dokumentaciju o tom slučaju, pravdajući se da ne govori engleski jezik. Ta afera je zatvorena, saopšteno je u ljeto pošle godine, zbog apsolutne zastare krivičnih djela.

    Burić je, prema pisanju medija, rukovodio i izviđajem u slučaju prepisivanja državne imovine koju je koristio FK Mogren u Budvi na kompanije povezane sa osuđenim narko-bosom Darkom Šarićem i u tom predmetu donio odluku da nema elemenata krivičnog djela. Istu odluku donio je i u slučaju Fabrike cigareta “Tara” u Mojkovcu, za koju se godinama spekulisalo da se u njoj proizvode cigarete namijenjene švercu…

  • Kumovske veze i(li) trgovina uticajem?

    Kumovske veze i(li) trgovina uticajem?

    Dok u Upravi policije već duže vremena najavljuju provjeru porijekla imovine svojih službenika, Istraživački centar MANSa je došao do podataka koji upućuju na neobične poslovne transakcije između porodice bivšeg uticajnog operativca policije i tajne službe, Zorana Lazovića i kompanije Bemax.

    Sa druge strane, istraživanje porijekla kompletne imovine i prihoda Zorana Lazovića i njegove porodice je bilo opstruirano upravo od Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) i Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) odbijanjem da učine javnim podatke o zaradama Lazovića i njegovih sinova. Stariji Lazovićev sin, Marko, zaposlen je u MUP-Uprava policije dok mlađi sin, Petar, radi u ANB-u.

    Za kuma kvadrati ispod tržišne cijene

    Istraživanje MANS je pokazalo da je Marko Lazović, krajem 2018. godine sa kompanijom „Bemax“ sklopio ugovor o kupovini stana od 104 m2 u tzv. tološkim apartmanima u Podgorici. Ova kompanija je nekretninu mlađem Lazoviću prodala po cijeni od 1000 eura/m2, daleko ispod tržišne vrijednosti ne samo za taj dio grada, već i u odnosu na objekat u kom se ovaj stan nalazi.

    Osim povoljnije cijene, ugovorom je predviđeno da Lazović ovaj stan može uknjižiti na svoje ime nakon što u roku od 30 dana uplati svega 20.000 eura, odnosno tek jednu petinu kupoprodajne cijene. Preostalih 84.000 eura mlađi Lazović obavezao se da će platiti u roku od tri godine, bez informacije da li se isplata vrši u cjelosti, ili u ratama koje bi iznosile preko 2.300 eura mjesečno. Rok za otplatu stana „Bemaxu“ istekao je u oktobru prošle godine.

    U momentu sticanja stana, Marko Lazović imao je 33 godine i bio zaposlen kao stariji policajac u Sektoru za obezbjeđenje ličnosti i objekata, da bi ubrzo prešao na radno mjesto mlađeg policijskog inspektora u Sektoru kriminalističke policije u Upravi policije.

    Istraživački centar MANS-a kontaktirao je kompaniju „Bemax“ ovim povodom, a Veselin Kovačević, formalni vlasnik kompanije, daje sljedeće pojašnjenje: „Kao prvo želio bih da napomenem da su porodice Lazović i Kovačević iz Bijelog Polja i da se može lako provjeriti da su to kumovske porodice tj. da sam ja, Veselin Kovačević u kumovskom odnosu sa Markom Lazovićem. Imajući u vidu da se u našoj firmi vrednuju i poštuju pomenuti odnosi kao i činjenicu da mi kao firma imamo pravo da formiramo cijenu za nešto što je u našem vlasništvu, prilikom formiranja cijene i uslova plaćanja pomenutog stana to je imalo uticaja.“

    Na pitanje da li je Marko Lazović i kada isplatio ostatak od 84.000 eura, iz „Bemaxa“ nisu pružili odgovor.

    Ipak, to nije jedina veza porodice Lazović i „Bemaxa“. Naime, početkom prošle godine, i Lazovićeva supruga – Ljiljana, razmijenila je stan sa Željkom Garićem, koji ima višestruke poslovne veze sa neformalnim vlasnicima „Bemaxa“ i njihovim drugim kompanijama.

    Ljiljana Lazović tada ustupa svoj stan od 64 m2 u Bulevaru Jola Piletića u zamjenu za stan od 84 m2 i garažu u zgradi u centru Podgorice, iza Hotela „Hilton“. Dokumentacija o razmjeni nepokretnosti do koje je došao MANS pokazuje da je Ljiljanin stan preko Morače bio procijenjen na 89.600 eura. Sa druge strane stan od 84m2 i garaža u samom centru Podgorice bili su procijenjeni na 100 hiljada eura. Na taj način Lazović dobija značajno veći stan po cijeni koja je ispod tržišne za taj dio grada, dok joj je parking mjesto praktično poklonjeno.

    Ljiljana Lazović obavezala se ugovorom da razliku od desetak hiljada eura uplati odmah po zaključenju istog, dok se Garić saglasio da svojinu nad stanom i garažom prenese na Lazovićku bez obzira na to što nije primio ugovorenu razliku u vrijednosti nekretnina.

    Veze Garića sa kompanijom Bemax i njenim osnivačima su višestruke. Garić je vlasnik kompanija „Gufo“ i Ženskog košarkaškog kluba „Budućnost Bemax“, i jedan od suvlasnika kompanije „Saprom“, u kojoj se nalazio i Ranko Ubović. Gostojući u emisiji „Načisto“ na TV Vijesti, zvanični vlasnik „Bemaksa“, Veselin Kovačević, upravo je Ubovića označio kao „neformalnog vlasnika“ kompanije.

    Kompanija „Gufo“ bila je jedan od investitora u izgradnji zgrade poznate kao „Južna kapija grada“, koja se nalazi na obodu Podgorice, a koju je gradio upravo „Bemax“. Drugi investitor na tom projektu je „Master Inženjering“, vlasnik zgrade u kojoj je supruga Lazovića stekla stan i garažu pod povlašćenim uslovima. „Master Inženjering“ je i investitor izgradnje objekta „Hotel Cruiser“ u Budvi, koji takođe gradi „Bemax“.

    U Garićevoj kompaniji „Gufo“ bio je i Aleksandar Mijajlović, koji se takođe dovodi u vezu sa „Bemaxom“. Ubovića, Mijajlovića i „Bemax“, veže i firma uključena u poslove sa malim hidroelektranama – „Hidroenergija Montenegro“, u čijoj strukturi su ranije bili, što je MANS posebno istraživao.

    Stan sa garažom u strogom centru Podgorice su krajem prošle godine prepisani u vlasništvo Snežane Lazović, kćerke Zorana Lazovića. U ugovoru o poklonu navodi se da je vrijednost stana i garaže sada 85.000 eura.

    Za dva placa 76. 000 eura

    Marko Lazović, dok je bio zaposlen na određeno vrijeme u nekadašnjoj Specijalnoj antiterorističkoj jedinici (SAJ), u februaru 2007. godine kupio je plac od blizu 900m2 u podgoričkom naselju Zabjelo, po cijeni od 67 hiljada eura. Lazović, koji je tada imao 22 godine, kaparu od 40.000 eura isplatio je prije ovjere ugovora, a ostatak od skoro 27 hiljada eura nakon iste.

    Samo dvije godine kasnije – 2009., Marko Lazović je dokupio i polovinu puta koji vodi do porodične kuće na Zabjelu, po cijeni od 9.000 eura. Marka Lazovića je su stalni radni odnos u Sektor za obezbjeđenje ličnosti i objekata primio Veselin Veljović, tada u prvom mandatu direktora Uprave policije. Podaci o zaradi Marka Lazovića iz tog perioda nisu poznati, imajući u vidu da je MUP odbio da ih dostavi MANS-u.

    Sa 19 godina kupio auto od 40 hiljada

    Dok je Marko kupovao nekretnine, njegov brat Petar je značajne sume novca izdvajao za kupovinu novih automobila.

    Dokumentacija pokazuje da je Petar Lazović, kao 19ogodišnjak, 2009. godine izdvojio 40 hiljada eura za „Mitcubischi Lancer Evolution 2.0“, a nakon četiri godine i vozilo Mini Cooper SD ALL4, po cijeni od 35.000 eura. U tom periodu on je imao i vozilo BMW X1, za koje MUP nije dostavio druge podatke, pa se ne zna koliko je koštalo.

    Krajem 2018. godine, za 17.500 eura kupio je i polovni Golf VII. MANS ne raspolaže podacima otkad je Petar Lazović zaposlen u ANB-u, niti koja su mu primanja, iako su te informacije zvaničnim putem zatražene od te institucije, koja je odbila da ih dostavi, pravdajući se povjerljivošću i tajnošću. On nema upisane nekretnine na svoje ime.

    Sa druge strane Marko Lazović je 2009. kupio i prvo novo vozilo za sebe – i to Suzuki SX4, po cijeni od 16.000 eura koje je potom otplaćivao na lizing. Već u martu naredne godine, proširio je svoj vozni park vozilom Golf VI, takođe novim, koje je koštalo 24.000 eura. Marko Lazović u svom vlasništvu sada ima i Volkswagen Passat, za koji MUP tvrdi da je zagubio podatke prilikom seljenja na drugu lokaciju, te tako nije moguće utvrditi koliko ga je koštala nabavka tog vozila.

    Od poljoprivrede 30 hiljada, ušteđeno još 67.000

    U rodnom selu Orahovica u Bijelom Polju, njegov otac Zoran Lazović raspolaže sa skoro 50.000 m2 zemljišta i više objekata. Osim dijela imovine koju je naslijedio, Lazović je posljednjih godina kupovao i okolne parcele, na šta je u periodu između 2015. i 2016. godine potrošio oko 20.000 eura.

    U Podgorici, Zoran Lazović ima porodičnu kuću od 250m2 sa pomoćnim objektom, koje je stekao 2000ih godina. Ipak, podaci koje je MANS-u dostavio podgorički katastar nisu potpuni, i ne mogu odgovoriti na pitanje koliko je Lazović tada platio za kuću sa dvorištem. Od automobila, Lazović koristi Toyotu Hillux, 2007. godište, a u imovinskom kartonu je i prijavio dvocifren broj pištolja i pušaka.

    U imovinskom kartonu za prošlu godinu Zoran Lazović je prijavio i značajnu ušteđevinu od oko 67 hiljada eura, ali i godišnji prihod od poljoprivrede od 30 hiljada eura

    Burna karijera Lazovića

    Zoran Lazović je dugogodišnji visoki operativac ANB-a, koji je posljednjih godina angažman našao i u Upravi policije, kao Veljovićev pomoćnik, nakon što je u tajnoj službi bio prinuđen da se penzioniše. Za vrijeme mandata Duška Markovića u ANB-u, Lazović je bio načelnik Odsjeka za borbu protiv organizovanog kriminala i terorizma, a afera oko njegovog prisustva na svadbi međunarodnog narko bosa Safeta Kalića nikada nije do kraja rasvijetljena.

    Zoran Lazović, Foto: ND Vijesti

    Tada su, osim Lazovića i Ljubiše Mijatovića, takođe policijskog operativca, na svadbi usnimljeni i Ljubiša Buha „Čume“, nekadašnji vođa „surčinskog klana“, predstavnici „zemuskog klana“, ali i Darko Šarić, kome se u Srbiji i dalje sudi za šverc kokaina iz Južne Amerike. Iako je ANB tvrdio da je Lazović na svadbi po službenoj dužnosti, tadašnji direktor tajne policije Duško Marković odbio je da podatke o tome podijeli sa javnošću, pravdajući to službenom tajnom.

    Lazovićevo ime je nedavno ponovo dospjelo u žižu javnosti nakon optužbi da je obezbijedio ukidanje zabrane ulaska u Crnu Goru Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću koji se u Srbiji sumnjiče za teška krivična djela.