Imovina funkcionera | MANS

Tag: Slobodan pristup informacijama

  • Otvoreno pismo poslanicama i poslanicima Skupštine CG povodom Zakona o SPI

    Otvoreno pismo poslanicama i poslanicima Skupštine CG povodom Zakona o SPI

    Poštovane poslanice i poslanici,

    Obraćamo vam se povodom amandmana na Predlog zakona o slobodnom pristupu informacijama, koji je na Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu podržan na predlog poslanika PES-a Vasilija Čarapića, a kojim se predviđa da u upravnim sporovima pokrenutim zbog “ćutanja uprave” svaka strana snosi svoje troškove.

    Ovaj amandman nije tehničko “peglanje” teksta, već suštinsko derogiranje prava javnosti da dođe do informacija od javnog značaja. Slobodan pristup informacijama nije apstraktna pravna norma – to je alat bez kojeg građani ne mogu da zaštite svoja prava, mediji ne mogu da rade svoj posao, a civilno društvo ne može da kontroliše vlast. Ako se taj alat finansijski obesmisli, pravo ostaje samo na papiru, a sistemski se obesmišljava borba protiv korupcije.

    Posebno je važno podsjetiti da je pravo na pristup informacijama Ustavom garantovano, kao i pravo na pravni lijek i pravično suđenje pred nezavisnim sudom. Sudska zaštita mora biti stvarna i djelotvorna, a ne formalna. Ako se postavi pravilo po kojem građanin, novinar ili organizacija i kada dokažu povredu prava moraju unaprijed računati da će plaćati svoje troškove – onda se to pravo u praksi “naplaćuje” čak i kada je država nesporno pogriješila.

    Time se uvodi finansijska barijera za pristup sudu i narušava ravnopravnost stranaka, jer država nastupa kao jača strana, sa budžetom i resursima, dok se teret borbe za zakonitost prebacuje na pojedinca.

    Posebno je opasno što se ovim rješenjem potpuno promašuje osnovni uzrok problema: nezakonito ponašanje institucija koje ne postupaju po zahtjevima u zakonskim rokovima.

    Umjesto da zakon pojača obavezu organa da odlučuju i time spriječi opstrukcije, amandman praktično uvodi pravilo da će građanin, novinar ili NVO i kada dokažu da je organ prekršio zakon – ipak platiti cijenu tog kršenja. Time se javnosti poručuje: “Možete tužiti državu, ali ćete to i platiti.”

    To posebno pogađa one najranjivije među nama – ljude koji nemaju novca da plaćaju takse, advokate i sudske troškove; porodice koje se bore za socijalna prava; osobe sa invaliditetom koje pokušavaju da ostvare usluge koje im pripadaju; građane iz manjih sredina koji traže informacije o lokalnim odlukama koje utiču na njihov život; žrtve nasilja ili diskriminacije koje pokušavaju da dođu do dokaza; kao i medije i organizacije koje rade u javnom interesu i već sada su pod velikim pritiscima. Upravo njima zakon mora najviše da služi – a ne da ih obeshrabri i natjera da odustanu.

    Predlagač amandmana, poslanik Vasilije Čarapić, očigledno nije razmislio o stvarnim posljedicama ovakvog rješenja u praksi. U sistemu u kojem su “ćutanje uprave” i odugovlačenje već postali uobičajen mehanizam skrivanja informacija, ukidanje troškovne odgovornosti organa šalje pogrešan signal: institucije će imati dodatni podsticaj da ne odgovaraju, jer znaju da ih to ništa ne košta. Kad “ćutanje” nema finansijsku posljedicu, postaje najjeftiniji i najbezbjedniji način da se izbjegne odgovornost i sakriju dokumenta od javnog interesa.

    Dodatno, ovakav amandman gura građane u nejednaku borbu sa državom. Organi vlasti raspolažu budžetima, pravnim službama i resursima, dok je za običnog čovjeka i mali medij svaki sudski postupak rizik. Ako unaprijed znaju da će, čak i kada dobiju spor zbog nezakonitog nerada institucije, morati da plate svoje troškove – mnogi neće ni pokušati. To je tiha, ali vrlo efikasna zabrana pristupa informacijama: ne kroz eksplicitno “ne”, već kroz finansijsko obeshrabrivanje.

    Pritom, ovakvo rješenje svakako ne bi prošlo provjeru pred Ustavnim sudom – samo je pitanje zašto se predlagač uopšte odlučuje da namjerno napravi štetu pravu javnosti da zna, umjesto da se popravljaju realni problemi u primjeni zakona i jača odgovornost institucija.

    U trenutku kada se od države očekuju mjerljivi rezultati u borbi protiv korupcije, poslanik Čarapić predlaže rješenje kojim upravo građanima i civilnom društvu uskraćuje mogućnost da budu aktivni dio sveukupnih napora da Crna Gora uspješno zatvori pregovaračka poglavlja 23 i 24. Uspješno zatvaranje ovih poglavlja nije moguće bez snažnih mehanizama javne kontrole, dostupnosti informacija i efikasne sudske zaštite – a ovaj amandman ide direktno suprotno tom cilju.

    Zato vas pozivamo da u plenumu ne podržite ovaj amandman. Ako se već govori o sprečavanju zloupotreba, rješenje ne može biti kažnjavanje svih koji traže pravdu i informacije, već ciljane mjere koje sankcionišu očigledno zlonamjerne zahtjeve. Blanket pravilo “svako snosi svoje troškove” je pogrešno, nepravično i opasno, jer nagrađuje nezakonito ponašanje organa vlasti.

    Slobodan pristup informacijama je jedan od rijetkih mehanizama kojim građani mogu da dođu do istine o tome kako se troši njihov novac, kako se donose odluke i ko snosi odgovornost. Ne dozvolite da se kroz amandman, naizgled “umjeren”, sruši suština zakona i pošalje poruka da institucije mogu nekažnjeno da ćute.

    Dolje potpisane organizacije i aktivisti civilnog društva

    1. Mreža za afirmaciju nevladinog sektora – MANS
    2. Akcija za ljudska prava – HRA
    3. Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore CIN-CG
    4. GREEN HOME
    5. Fidelity Consulting
    6. Aleksandar Dragićević, aktivista         
    7. Nvo 35mm
    8. CEE Bankwatch Network
    9. Milica Kankaraš Berber, aktivistkinja
    10. Danijel Garić, aktivista
    11. NVO Mogul
    12. Dr Martin Schneider-Jacoby Assoc. – MSJA
    13. NVU LBTQ žena Stana
    14. Mladen Ivanović, reditelj i aktivista 
    15. Expeditio Kotor
    16. Dina Bajramspahić, građanska aktivistkinja
    17. NVO Prima
    18. Inicijativa mladih za ljudska prava 
    19. Balkanska Istraživačka Mreža Crna Gora
    20. Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore – UMHCG
    21. NVO Zora
    22. NVO Bezbjednost žena
    23. NVO Posejdon 
    24. NVO “Grupa građana BU2”
    25. NVO “Udruženje Vasojevića Primorja i Boke”
    26. Mediteran News
    27. Vasojevićka Riječ
    28. NVO ”Ekološki centar Delfin”
    29. Siniša Nadaždin, CRINI
    30. Crnogorski forum (Montenegrin forum)
    31. NVO NADA-Herceg Novi
    32. Centar za zaštitu i proučavanje ptica – CZIP
    33. Organizacija KOD
    34. Centar za razvoj nevladinih organizacija – CRNVO
    35. RERI 
    36. Društvo mladih ekologa Nikšić
    37. Parkovi Dinarida – mreža zaštićenih područja Dinarida
    38. Ženska akcija
    39. NVO ” UZIP” Herceg Novi
    40. Građanska alijansa
    41. NVO “Briga Me”- Podgorica
    42. Dr Bojan Baća, sociolog
    43. NVO Crnogorsko društvo ekologa
    44. KANA / ko ako ne arhitekt
    45. Sindikat medija Crne Gore
    46. NVO Sparta Crna Gora
    47. NVO Link
    48. NVO Program za životnu sredinu – EnvPro
    49. NVO Institut alternativa 
    50. NVO CEGAS
    51. Udruženje Korina
    52. Centar za demokratsku tranziciju – CDT
    53. NVO Buše
    54. NVO Ipso Facto
  • Informacije o imovini djece i povezanih lica i dalje van domašaja javnosti

    Informacije o imovini djece i povezanih lica i dalje van domašaja javnosti

    Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu odbio je juče amandmane na Predlog zakona o slobodnom pristupu informacijama kojima se javnosti omogućava pristup podacima o prihodima i imovini povezanih lica javnih funkcionera – uključujući djecu i druge članove porodice, bez obzira na to da li su formalno dio zajedničkog domaćinstva. Suština tih amandmana bila je da se unaprijedi transparentnost sistema evidentiranja imovine javnih funkcionera, ali i demotiviše praksa da se imovina “izmjesti” na djecu i rodbinu čim izađu iz domaćinstva, čime prestaje obaveza prijavljivanja i kontrola.

    Ove amandmane su podnijeli poslanici Demokrata, Momčilo Leković, Duško Stijepović i Anđela Vojinović, ali je ipak većina poslanika aktuelne vlasti pokazala da im je postalo važnije da ostave mogućnost da se nastavi sa starom praksom skrivanja imovine i prihoda, nego da se zaista uspostavi sistem koji jednako važi za sve – i za bivše i za sadašnje funkcionere.

    Ovakva odluka Odbora znači da će javnost i dalje biti uskraćena za ključne informacije o imovini i prihodima članova porodica današnjih funkcionera, ali i o imovini koja je godinama skrivana upravo kroz “povezana lica”. To je posebno problematično jer je, kako je MANS više puta dokumentovao, postoji značajan broj slučajeva da djeca funkcionera odmah po punoljetstvu “izađu iz domaćinstva”, a zatim postanu vlasnici vrijednih nekretnina i druge imovine, bez jasnog i provjerljivog porijekla.

    Da je riječ o realnom, a ne teorijskom problemu, najbolje pokazuju konkretni primjeri iz prakse koje je MANS godinama objavljivao. U slučaju porodice bivšeg predsjednka, Mila Đukanovića, podaci o prihodima od rente koje je ostvarivao njegov sin, Blažo Đukanović, prestaju da budu javno vidljivi upravo nakon što je on “izašao iz domaćinstva”, iako je ranije evidentirano da su ti prihodi bili desetine i stotine hiljada eura godišnje, dok je već 2008. godine kupljena nekretnina (stan i garaža) za 132.000 eura. Danas Đukanović upravo prihode svoje porodice koji nigdje nisu prijavljeni navodi kao porijeklo imovine koja značajno prevazilazi njegove zvanične prihode.

    Međutim, Pandora papiri su dodatno ogolili koliko su “povezana lica” ključna za razumijevanje stvarnog vlasništva i kontrole imovine. Dokumentacija koju je MANS obradio pokazala je da su Milo i Blažo Đukanović zaključivali tajne ugovore o upravljanju imovinom i uspostavljali strukture poput trustova (navodi se “Victoria Trust” i “Capecastel Trust”), uz mrežu kompanija i posrednika kroz više država i offshore jurisdikcija. Upravo takve šeme – gdje se vlasništvo i tokovi novca sakrivaju iza složenih aranžmana i povezanih subjekata – čine transparentnost o povezanim licima još važnijom, jer bez nje javnost ostaje bez mogućnosti da prati gdje završava imovina i ko njome stvarno upravlja.

    Posebno ilustrativan je i slučaj Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore, Vesne Medenice, u kome je MANS otkrio luksuznu vilu na primorju vrijedne 700.000 eura čiju izgradnju Medenica nije objasnio zvaničnim prihodima. U predmetima koji se tiču porodice Vesne Medenice, MANS je ukazivao i na mehanizam “poklona” i uvećanja imovine u krugu porodice: maloljetna unuka je 2018. godine dobila na poklon parcelu u centru Kolašina, nakon čega je na tom zemljištu izgrađena luksuzna kuća. Poklon je obezbjeđen od Rada Arsića čije se ime pominje u postupku koji se vodi protiv Medenice zbog zloupotrebe službenog položaja i vršenje nezakonitog uticaja.

    Svi ovi slučajevi pokazuju isto: kada se sistem nadzora i transparentnosti svede samo na ono što je formalno u domaćinstvu, ostaje ogroman prostor da se imovina i prihodi sklone od javnosti – legalno, “na papiru”, a suštinski koruptivno.

    Zato je odbijanje amandmana o dostupnosti podataka o povezanim licima ozbiljan udar na ideju da će novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama ojačati borbu protiv korupcije. Bez mogućnosti da javnost vidi i provjeri imovinu koja se vodi na djecu i druge povezane osobe, država zapravo štiti najčešći mehanizam prikrivanja nezakonitog bogaćenja.

    Pozivamo skupštinsku većinu da pokaže minimum odgovornosti prema obećanjima koja su davali građanima i spremnost da se zaista bore protiv korupcije – pa i u sopstvenim redovima – tako što će do plenuma preispitati ovu odluku i podržati rješenja koja sužavaju prostor za skrivanje imovine, umjesto da je podstiču.

    Dejan Milovac

    Direktor Istraživačkog centra

    MANS