Imovina funkcionera | MANS

Tag: Milo Đukanović

  • “Pandora papiri” i nakon više od četiri godine u fazi izviđaja

    “Pandora papiri” i nakon više od četiri godine u fazi izviđaja

    Predmet koji je u SDT-u formiran na osnovu istraživačke priče MANS-a o offshore poslovima pod nazivom ‘Pandora papiri‘ nalazi u fazi izviđaja, pa imajući u vidu fazu postupka u kojoj se ovaj predmet nalazi radi zaštite interesa istog nije moguće saopštiti više detalja o preduzetim radnjama i rezultatima istih”, saopštila je specijalna tužiteljka Sanja Jovićević u odgvoru na upit MANS-a.

    Uprkos tome što je Specijalno državno tužilaštvo formiralo prije više od četiri godine predmet povodom saopštenja MANS-a da su bivši predsjednik države Milo Đukanović i njegov sin Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju njihovom imovinom, do danas nema odluke tužilaštva u tom slučaju. 

    U “Pandora papirima” se navodi da su Milo i Blažo Đukanović 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju njihovom imovinom skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih djevičanskih ostrva, Paname i Gibraltara.

    Prema tim navodima, koji su objavljeni na jesen 2021. godine, sin ranijeg predsjednika Crne Gore je iskoristio tu strukturu da formira i dvije skrivene kompanije sa ćerkama firmama u Londonu i Crnoj Gori.

    Do tih podataka došao je Istraživački centar MANS-a kroz globalnu istragu o offshore poslovima pod nazivom “Pandora papiri” (Pandora Papers) koju je vodio Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) sa partnerima iz 117 zemalja.

    Prema onome što se moglo saznati, Blažo Đukanović je saslušan, dok je bivši šef države poslao “pisano izjašnjenje”.

    Inače, “Pandora papire “čini skoro 12 miliona procurjelih dokumenata koji otkrivaju sakrivena bogatstva, izbegavanje poreza i u nekim slučajevima, pranje novca nekih od najmoćnijih i najbogatijih ljudi na svijetu.

    Uz to, “Pandorini papiri” su treće veliko curenje finansijskih podataka koji pokazuju postojanje tajnih bogatstava i poslovanja dijela svjetskih lidera. Prethodno su to bili “Panama Papers” 2016. godine i “Paradise Papers” iz 2017. godine.

    Milo Đukanović je u prvoj reakciji potvrdio da je osnovao jednu od pomenutih firmi, Victoria Trust, ali da nije imao nikakvih poslovnih transakcija niti otvorenih bankarskih računa i da je vrlo brzo vlasništvo nad Victoria Trust prenio na sina jer se 2012. godine vratio na funkciju premijera.

    “U 2012. godini, u vrijeme kada nisam bio na javnoj funkciji u državi i nisam obavljao ni jednu državnu dužnost, radio sam na organizaciji poslovne infrastrukture gledajući da započnem poslovne aktivnosti sa mojim sinom. U to vrijeme ja sam uspostavio Victoria Trust za koji me pitate”, rekao je Đukanović MANS-u prije nego su “Pandorini papiri” objavljeni.

    “Nijesam uradio ništa nezakonito, ne samo ovim povodom, nego tokom svih ovih godina u kojima se bavim javnim poslovima u Crnoj Gori”, kazao je tada Đukanović.

  • Milovac: Đukanović će morati da dokazuje porijeklo imovine

    Milovac: Đukanović će morati da dokazuje porijeklo imovine

    Izvor: Portal RTCG

    Bez obzira na aktuelne sudske postupke koje je pokrenuo protiv Agencije za sprečavanje korupcije, bivši predsjednik države Milo Đukanović će na kraju ipak morati da dokazuje porijeklo svoje imovine, ocijenio je za Portal RTCG Dejan Milovac iz MANS-a.

    Prvostepenom presudom Osnovnog suda u Podgorici odbijen je kao preuranjen tužbeni zahtjev Đukanovića protiv Agencije za sprečavanje korupcije, kojim je bivši predsjednik tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 5.000 eura zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva.

    Milovac je komentarisao da li će Đukanović ipak, bez obzira na aktuelne predmete koji su pokrenuti po njegovoj inicijativi, pred sudovima morati da dokazuje porijeklo imovine i istakao je da je važno napraviti jasnu razliku između postupaka koje vodi ASK i pitanja stvarnog porijekla imovine bivšeg predsjednika države.

    “Postupci koje ASK vodi protiv Đukanovića, a koji su predmet njegovih tužbi i privatnih tužbi, ne tiču se dokazivanja porijekla njegove imovine. Riječ je o tome da Đukanović određenu imovinu nije prijavio u trenutku kada je bio u obavezi da to učini Agenciji za sprečavanje korupcije, odnosno ranije Komisiji za sprečavanje sukoba interesa“, naveo je Milovac.

    Kako dodaje, to je isključivo administrativno pitanje, dok bi ključnu ulogu moralo da ima državno tužilaštvo.

    “Ono što bi trebalo da uslijedi, prema našim saznanjima, jeste postupanje tužilaštva, koje je u pojedinim slučajevima i samo saopštilo da je otvorilo određene predmete kada je u pitanju porijeklo njegove imovine. Bez obzira na to da li je imovina prijavljena ili nije, tužilaštvo bi konačno trebalo da ispita odakle ona potiče“, kazao je Milovac.

    Upozorava da važeći zakonski okvir u velikoj mjeri otežava takve postupke.

    “Nažalost, trenutni zakonski okvir znatno otežava tužilaštvu da procesuira Đukanovića po pitanju neprijavljene ili eventualno skrivene imovine koja bi mogla biti otkrivena u budućnosti“, rekao je Milovac.

    Posebno je ukazao na slučajeve poput “Pandora papira“, u vezi s kojima javnost još nema jasne informacije.

    “Podsjetiću da u slučajevima poput Pandora papira još uvijek nemamo konkretne informacije iz tužilaštva dokle se stiglo sa tom, vjerujem, izuzetno komplikovanom istragom koja se vodi u više jurisdikcija. Kada se otkrije imovina za koju postoji sumnja da je Đukanović posjeduje, a čije je porijeklo teško dokazati, po važećem zakonodavstvu tužilaštvo mora da dokaže iz kog krivičnog djela su potekla sredstva za njenu nabavku i da li je ta imovina bila predmet krivičnog djela“, istakao je Milovac.

    Prema njegovim riječima, to predstavlja ozbiljan problem, imajući u vidu dugogodišnju vladavinu.

    “To je mnogo komplikovaniji proces, jer s obzirom na to da je Đukanović gotovo 30 godina bio na vlasti, čak i ako se dokaže neko krivično djelo, vrlo je vjerovatno da će ono biti zastarjelo. Sa druge strane, moguće je i da takvo krivično djelo u to vrijeme nije ni postojalo“, kazao je Milovac.

    Dejan Milovac/MANS

    Podsjeća da su određena krivična djela relativno skoro uvedena u domaće zakonodavstvo.

    “Tek smo nedavno prepoznali pranje novca, kriminalno udruživanje i organizovani kriminal kao krivična djela. Zbog toga Crna Gora mora da dobije tzv. “antimafija zakon”, odnosno zakon u kojem se postupak vodi protiv imovine, a ne protiv osobe“, naglasio je Milovac.

    Takav model, kako dodaje, bio bi ključan ne samo u ovom slučaju.

    “U tom slučaju tužilaštvo ne bi moralo da dokazuje krivično djelo iz kojeg je imovina potekla. Imali bismo potpuno drugačiju situaciju, ne samo kada je u pitanju Đukanović, već i drugi javni funkcioneri i tzv. bezbjednosna lica koja raspolažu ogromnom imovinom čije porijeklo ne mogu da objasne“, rekao je Milovac.

    Zaključuje da je Crnoj Gori potreban model kakav postoji u Italiji.

    “MANS već godinama govori da je tzv. ‘italijanski model’ neophodan. Crna Gora se danas nalazi tamo gdje je Italija bila prije nekoliko decenija, na početku borbe protiv mafije. Iako je riječ o drastičnoj mjeri, ona je nužna imajući u vidu stanje pravosuđa, pritiske organizovanog kriminala i slabe kapacitete za finansijske istrage“, kazao je Milovac.

    On ističe da se do tada ne mogu očekivati ozbiljni sudski epilozi.

    “U tom smislu, očekujem da će Đukanović u dogledno vrijeme imati određene obaveze pred sudovima, ali bez suštinskog rješenja dok ne dođemo do modela koji omogućava da se vodi postupak protiv imovine“, zaključio je Milovac.

  • Informacije o imovini djece i povezanih lica i dalje van domašaja javnosti

    Informacije o imovini djece i povezanih lica i dalje van domašaja javnosti

    Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu odbio je juče amandmane na Predlog zakona o slobodnom pristupu informacijama kojima se javnosti omogućava pristup podacima o prihodima i imovini povezanih lica javnih funkcionera – uključujući djecu i druge članove porodice, bez obzira na to da li su formalno dio zajedničkog domaćinstva. Suština tih amandmana bila je da se unaprijedi transparentnost sistema evidentiranja imovine javnih funkcionera, ali i demotiviše praksa da se imovina “izmjesti” na djecu i rodbinu čim izađu iz domaćinstva, čime prestaje obaveza prijavljivanja i kontrola.

    Ove amandmane su podnijeli poslanici Demokrata, Momčilo Leković, Duško Stijepović i Anđela Vojinović, ali je ipak većina poslanika aktuelne vlasti pokazala da im je postalo važnije da ostave mogućnost da se nastavi sa starom praksom skrivanja imovine i prihoda, nego da se zaista uspostavi sistem koji jednako važi za sve – i za bivše i za sadašnje funkcionere.

    Ovakva odluka Odbora znači da će javnost i dalje biti uskraćena za ključne informacije o imovini i prihodima članova porodica današnjih funkcionera, ali i o imovini koja je godinama skrivana upravo kroz “povezana lica”. To je posebno problematično jer je, kako je MANS više puta dokumentovao, postoji značajan broj slučajeva da djeca funkcionera odmah po punoljetstvu “izađu iz domaćinstva”, a zatim postanu vlasnici vrijednih nekretnina i druge imovine, bez jasnog i provjerljivog porijekla.

    Da je riječ o realnom, a ne teorijskom problemu, najbolje pokazuju konkretni primjeri iz prakse koje je MANS godinama objavljivao. U slučaju porodice bivšeg predsjednka, Mila Đukanovića, podaci o prihodima od rente koje je ostvarivao njegov sin, Blažo Đukanović, prestaju da budu javno vidljivi upravo nakon što je on “izašao iz domaćinstva”, iako je ranije evidentirano da su ti prihodi bili desetine i stotine hiljada eura godišnje, dok je već 2008. godine kupljena nekretnina (stan i garaža) za 132.000 eura. Danas Đukanović upravo prihode svoje porodice koji nigdje nisu prijavljeni navodi kao porijeklo imovine koja značajno prevazilazi njegove zvanične prihode.

    Međutim, Pandora papiri su dodatno ogolili koliko su “povezana lica” ključna za razumijevanje stvarnog vlasništva i kontrole imovine. Dokumentacija koju je MANS obradio pokazala je da su Milo i Blažo Đukanović zaključivali tajne ugovore o upravljanju imovinom i uspostavljali strukture poput trustova (navodi se “Victoria Trust” i “Capecastel Trust”), uz mrežu kompanija i posrednika kroz više država i offshore jurisdikcija. Upravo takve šeme – gdje se vlasništvo i tokovi novca sakrivaju iza složenih aranžmana i povezanih subjekata – čine transparentnost o povezanim licima još važnijom, jer bez nje javnost ostaje bez mogućnosti da prati gdje završava imovina i ko njome stvarno upravlja.

    Posebno ilustrativan je i slučaj Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore, Vesne Medenice, u kome je MANS otkrio luksuznu vilu na primorju vrijedne 700.000 eura čiju izgradnju Medenica nije objasnio zvaničnim prihodima. U predmetima koji se tiču porodice Vesne Medenice, MANS je ukazivao i na mehanizam “poklona” i uvećanja imovine u krugu porodice: maloljetna unuka je 2018. godine dobila na poklon parcelu u centru Kolašina, nakon čega je na tom zemljištu izgrađena luksuzna kuća. Poklon je obezbjeđen od Rada Arsića čije se ime pominje u postupku koji se vodi protiv Medenice zbog zloupotrebe službenog položaja i vršenje nezakonitog uticaja.

    Svi ovi slučajevi pokazuju isto: kada se sistem nadzora i transparentnosti svede samo na ono što je formalno u domaćinstvu, ostaje ogroman prostor da se imovina i prihodi sklone od javnosti – legalno, “na papiru”, a suštinski koruptivno.

    Zato je odbijanje amandmana o dostupnosti podataka o povezanim licima ozbiljan udar na ideju da će novi Zakon o slobodnom pristupu informacijama ojačati borbu protiv korupcije. Bez mogućnosti da javnost vidi i provjeri imovinu koja se vodi na djecu i druge povezane osobe, država zapravo štiti najčešći mehanizam prikrivanja nezakonitog bogaćenja.

    Pozivamo skupštinsku većinu da pokaže minimum odgovornosti prema obećanjima koja su davali građanima i spremnost da se zaista bore protiv korupcije – pa i u sopstvenim redovima – tako što će do plenuma preispitati ovu odluku i podržati rješenja koja sužavaju prostor za skrivanje imovine, umjesto da je podstiču.

    Dejan Milovac

    Direktor Istraživačkog centra

    MANS

  • Milovac: Đukanović nije prijavio izvor sredstava za neobjašnjenu imovinu

    Milovac: Đukanović nije prijavio izvor sredstava za neobjašnjenu imovinu

    Zaista su postali zanimljivi pokušaji različitih funkcionera DPS-a, pa evo konačno i novog šefa te partije, Danijela Živkovića da se opravda ali i da se relativizuje činjenica da je Milo Đukanović u vrijeme dok je bio na najvišim funkcijama u državi, u kontinuitetu kršio zakon kojima se uređuje obaveza prijave prihoda i imovine nadležnim državnim institucijama.

    Tako se kao mogući izvor sredstava za nabavku spornih satova i skupocjenog životnog stila porodice Đukanović pominje milionski profit jedne od njegovih firmi, ali i renta koju je ostvarivao njegov sin Blažo dok je bio dio porodičnog domaćinstva.

    Kao prvo, Đukanović u svojim imovinskim kartonima nikada nije prijavio bilo kakav profit neke od njegovih kompanija, a kamoli u milionskom iznosu. Niti jedan imovinski karton Đukanovića ne sadrži podatke o novcu na žiro računu ili gotovini za koji se može zaključiti da potiče od profita kompanija u kojima je Đukanović imao vlasništvo.

    Kada je u pitanju renta od poslovnog prostora koji je Blažo Đukanović dobio na poklon od svog strica, Aca Đukanovića, podaci iz imovinskih kartona pokazuju da je prihod po tom osnovu iznosio 77.000 Eura, 2008. godine 132.000 Eura, a 2009. godine 113,632 Eura. Već naredne godine mlađi Đukanović je izašao iz domaćinstva a Milo Đukanović prestao da prijavljuje prihode od te rente.

    Ono što funkcioneri DPS-a ne saopštavaju jeste da ta renta nije mogla biti korišćena za finansiranje satova, puteva u Dubai ili drugih oblika luksuznog životnog stila Đukanovića. Ovo iz razloga što je gotovo polovina potrošena već 2008. godine kada je Blažo Đukanović na Žabljaku od kompanije „Razvršje“ kupio stan i garažu, za šta je platio 132.000 EURa.

    Prihod od 2009. godine je takođe ostao nepotrošen jer je u imovinskom kartonu naveden kao „depozit u Prvoj banci“ u iznosu od još 113.000 eura.

    Bez obzira na to iz kojih sredstava je Đukanović finansirao nabavku sporne imovine, postojala je zakonska obaveza da se ta imovina uredno prijavi nadležnoj državnoj instituciji, što on nije učinio. To su činjenice koje su sasvim dobro poznate i funkcionerima DPS-a i koje se ne mogu sporiti.

    Đukanović nije imao problem da godinama prijavljuje ostalu imovinu koju posjeduje, pa ostaje nejasno zašto je danas problem da se javnosti i nadležnim institucijama objasni porijeklo imovine koja nije prijavljena, a za koju smo svi mogli da vidimo da postoji.

    Umjesto njega, to za sada pokušavaju da urade članovi partije čiji je on počasni predsjednik, i to na način koji otvara dodatan prostor za sumnju da je sporna imovina stečena nezakonito.

    Podsjećam da su iz DPSa prvo tvrdili da su fotografije montirane, da vodi specijalni rat protiv Đukanovića i njihove partije, pa onda da su i drugi imali obavezu da prijave satove i zašto se targetira samo Đukanović, da su satovi možda poklonjeni ili pozajmljeni, pa sve do posljednih konstrukcija da Đukanović za 30 godina na javnim funkcijama i kao uspješan biznismen imao vremena i umijeća da spornu imovinu i zaradi.

    Za šta god se u DPSu odluče kao finalnu verziju, svaka od njih je podrazumijevala zakonsku obavezu da se stečena imovina prijavi.

    Sve osim toga je posao za tužilaštvo koje bi trebalo da se bavi izvorima sredstava iz kojih je Đukanović mogao da priušti spornu imovinu i luksuzan životni stil.

    Dejan Milovac
    Direktor Istraživačkog centra MANS-a

  • Milov put u Dubai pao na Upravnom sudu

    Milov put u Dubai pao na Upravnom sudu

    Upravni sud Crne Gore usvojio je tužbu MANS-a i ponovo poništio odluku Agencije za sprječavanje korupcije kojom je utvrđeno da nekadašnji premijer Milo Đukanović nije prekršio propise putovanjem u Dubai u martu 2010. godine. Presuda znači da se predmet vraća Agenciji na ponovni postupak, ali i da je još jednom potvrđeno kako je ranije rukovodstvo ASK-a, protivno zakonu, štitilo interese najmoćnijih funkcionera u državi.

    Odluke koje je Upravni sud osporio donijete su upravo u mandatu prethodnog menadžmenta Agencije, koji je uporno odbijao da ovaj slučaj tretira kao ozbiljan primjer sukoba interesa i nedozvoljenog poklona velikih razmjera.

    Troškove puta tadašnjeg premijera Mila Đukanovića u Dubai, u periodu od 25. do 30. marta 2010. godine, platio je biznismen Duško Knežević preko kompanija iz Atlas grupe, čime je Đukanović prekršio odredbe zakona koje regulišu primanje poklona.  Na osnovu računa koje su objavili mediji i izjava samog Kneževića, jasno se vidi da su plaćene povratne avionske karte za Mila i Lidiju Đukanović i tadašnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, u iznosu od oko 6.500 eura, kao i višednevni boravak u luksuznom hotelu „One&Only Royal Mirage“ u Dubaiju, koji je koštao više od 20.000 eura. Ukupno, riječ je o poklonjenom putovanju vrijednom blizu 30.000 eura, obezbijeđenom za premijera, njegovu suprugu i ministra od strane biznismena čije su kompanije u isto vrijeme imale značajne interese pred Vladom Crne Gore.

    I pored takvih činjenica, ranije rukovodstvo ASK-a godinama je insistiralo na stavu da Đukanović nije prekršio zakon. To je pravdano tvrdnjom da plaćeno putovanje i hotelski smještaj nijesu „poklon“ u smislu tada važećih propisa, kao i pozivanjem na to da se sporni događaj odigrao prije formalnog osnivanja Agencije. Umjesto da provjeri ko je i iz kog razloga finansirao luksuzni aranžman za najviše državne funkcionere, Agencija se zadovoljila dopisima državnih organa i izjašnjenjem samog funkcionera, čime je praktično preuzela ulogu zaštitnika, a ne kontrolora njegovih interesa.

    Upravni sud je u više navrata, odlučujući po tužbama MANS-a, ovakav pristup ocijenio kao nezakonit i nelogičan. Sud je jasno ukazao da se poklonom ne mogu smatrati samo novac i dragocjenosti, već i usluge, uključujući plaćene troškove putovanja i hotelskog smještaja, kao i svaka druga korist iznad zakonskog limita. Takođe je naglašeno da se odgovornost javnog funkcionera cijeni prema propisima koji su važili u trenutku kada je poklon primljen, bez obzira na to što je kasnije formirana nova institucija, poput ASK-a. Posebno je važno što je sud konstatovao da Agencija nije pravilno ni potpuno utvrdila činjenično stanje, jer se oslonila na formalne dopise i izjave, umjesto da do kraja istraži ko je, kada, kako i s kojim motivom platio put i boravak u Dubaiju.

    Ova presuda potvrđuje kako se u slučaju puta u Dubai ne radi o tehničkoj grešci, već o svjesnoj odluci ranijeg menadžmenta ASK-a da slučaj poklonjenog luksuznog putovanja praktično skloni sa dnevnog reda. Riječ je o klasičnom primjeru poklona ogromne vrijednosti, plaćenog od strane čovjeka koji je godinama bio u bliskim poslovnim i političkim vezama sa vrhom vlasti, i koji je istovremeno imao konkretne poslove sa državom. Uprkos tome, odluke Agencije išle su isključivo u pravcu relativizacije i zatvaranja ovog predmeta.

    Slučaj puta u Dubai uklapa se u širu sliku postupanja prethodnog rukovodstva ASK-a, koje je više puta dolazilo pod udar sudova upravo zbog toga što nije željelo da se ozbiljno bavi imovinom i poklonima najviših funkcionera. U predmetu skupocjene kolekcije ručnih satova Mila Đukanovića, Upravni sud je naložio Agenciji da sprovede potpuni ispitni postupak i utvrdi porijeklo i prijavljivanje te imovine, nakon što je MANS-ova inicijativa bila praktično zaboravljena od strane prethodnog menadžmenta. Tek nakon višegodišnjeg odugovlačenja i sudskih presuda utvrđeno je da satovi nijesu bili prijavljeni u skladu sa zakonom. Sličan obrazac ponovio se i u slučaju puta Filipa Adžića u UAE, gdje je Upravni sud utvrdio da ASK nije utvrdila ni osnovne činjenice o tome ko je platio put i pod kojim uslovima, nakon čega je Agencija bila primorana da prizna da je došlo do kršenja Zakona o sprječavanju korupcije.

    MANS naglašava da sve ove presude jasno pokazuju da je problem bio u načinu na koji je prethodni menadžment Agencije razumijevao svoju ulogu – više kao štit za moćne, nego kao nezavisnu instituciju koja kontroliše njihove interese. Zbog toga MANS traži da se, pored političke i institucionalne odgovornosti bivšeg rukovodstva, u slučaju puta u Dubai konačno donese odluka koja će biti zasnovana na činjenicama i zakonu.

    Od postojeće uprave ASK-a očekuje se da bez odlaganja sprovede sve ono na šta je Upravni sud jasno ukazao, da do kraja utvrdi ko je finansirao putovanje i sa kojim motivom, i da na osnovu toga donese odluku koja će pokazati da je Agencija u stanju da radi u interesu javnosti, a ne u korist onih čije bi interese trebalo da kontroliše.

    Građani imaju pravo da znaju ko plaća luksuzna putovanja njihovim funkcionerima i da li se takvi pokloni vraćaju kroz odluke Vlade i državnih organa. Posao Agencije nije da traži alibi za takve aranžmane, već da ih do kraja rasvijetli i sankcioniše. Očekujemo da sadašnje rukovodstvo ASK-a pokaže da je spremno da prekine praksu svojih prethodnika i da u ovom predmetu napokon donese odluku koja će biti u skladu sa zakonom i sudskom praksom.

    MANS

  • Odluka ASK-a samo početak istrage o imovini Đukanovića

    Odluka ASK-a samo početak istrage o imovini Đukanovića

    Odluka ASK-a donijeta po inicijativi MANS-a samo je zvanična potvrda onoga na šta upozoravamo više od decenije – da je bivši predsjednik države godinama svjesno prikazivao lažne i nepotpune podatke o svojoj imovini, krijući luksuznu kolekciju satova. Ovo nije “propust u popunjavanju formulara”, već ozbiljno i kontinuirano kršenje Zakona o sprečavanju korupcije i obaveze prijave imovine, a odluka ASK-a bi trebalo da predstavlja tek početak istrage o stvarnoj imovini Đukanovića i njegove porodice.

    Neprijavljena imovina je prva i najočiglednija “crvena zastavica” za koruptivno ponašanje javnih funkcionera. U svim ozbiljnim državama, ovakav slučaj automatski pokreće sumnju ne samo u tačnost imovinskih kartona, već i u porijeklo imovine i moguće veze sa korupcijom i organizovanim kriminalom. U Crnoj Gori, međutim, imamo zakonski okvir koji je neadekvatan i koji sistemski štiti funkcionere umjesto javni interes. Još uvijek nemamo adekvatna zakonska rješenja koja bi omogućila da se postupci vode protiv neobjašnjive imovine, a ne da sve zavisi od toga da li će tužilaštvo uspjeti da dokaže konkretno krivično djelo za svakog pojedinačnog funkcionera.

    Podsjećamo da je MANS još 2011. godine ukazivao na nesrazmjer između imovine i prijavljenih prihoda bivšeg šefa države, a da smo 2019. podnijeli konkretnu inicijativu ASK-u upravo zbog ovih satova. Činjenica da je Agenciji trebalo više godina i pritisak javnosti da utvrdi  nešto što je bilo vidljivo i golim okom, pokazuje da je sistem kontrole imovine funkcionera bio namjerno postavljen tako da štiti najmoćnije, umjesto da ih kontroliše.

    U postojećem pravnom okviru, za tužilaštvo će biti izuzetno teško da dokaže koje je tačno krivično djelo rezultiralo sredstvima za kupovinu ovih satova. To nije specifičnost ovog slučaja, već ključna prepreka za efikasno oduzimanje imovine stečene kriminalom ili imovine koju nije moguće objasniti zvaničnim prihodima javnih funkcionera, uključujući i mnogo vrijednije nekretnine, poslove i sredstva na računima u inostranstvu. Dok god država ne uvede jasne mehanizme za postupke protiv neobjašnjive imovine, svaki novi “sat”, vila ili račun biće samo još jedan dokaz nekažnjivosti, a ne početak stvarne istrage.

    Zbog toga MANS u kontinuitetu traži hitne izmjene zakona koje će omogućiti da se postupci vode protiv neobjašnjive imovine, kako bi ova i slične aferе napokon dobile svoj epilog u vidu oduzimanja imovine, a ne još jednog formalnog saopštenja.

    Ovo je ujedno i test za novu upravu ASK-a: da li će ova odluka ostati još jedan papir u fioci, ili će po prvi put pokazati da zakon jednako važi i za bivšeg predsjednika države. Zbog toga zahtijevamo da ASK ponovo otvori i preispita sve ranije izvještaje o imovini najviših funkcionera iz perioda vladavine DPS-a, jer je sada jasno da je godinama postojao sistemski aranžman ćutanja i tolerisanja lažnih prijava. Javnost ima pravo da zna ne samo ko je godinama skrivao sopstvenu imovinu, već i ko je u institucijama ove države to omogućio.

    MANS

  • Upravni sud poništio još jednu odluku ASK-a: Ponovo se provjerava Adžićev put u Emirate

    Upravni sud poništio još jednu odluku ASK-a: Ponovo se provjerava Adžićev put u Emirate

    Autor: Tina Popović (ND Vijesti)

    Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) nije pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje kada je konstatovala da nekadašnji savjetnik potpredsjednika Vlade Filip Adžić nije kršio propise ne prijavljujući putovanje u Ujedinjene Arapske Emirate (UAE).

    To piše u presudi Upravnog suda po tužbi MANS-a protiv odluke ASK.

    Odluku prema kojoj Adžić nije kršio propise jer, kako je tada obrazloženo, “nije službeno boravio u UAE”, svojevremeno je donijela Jelena Perović, ali je Upravni sud krajem prošle godine poništio taj stav i naložio novom rukovodstvu ASK da donese novo rješenje.

    Sud naglašava i da je Agencija tada propustila da utvrdi ko je, na koji način i iz kojeg razloga platio troškove putovanja Adžića.

    “ASK postupa po presudi Upravnog suda, a o svim nalazima javnost će biti blagovremeno obaviještena, uz dosljedno poštovanje principa zakonitosti i nepristrasnosti”, rečeno je “Vijestima” iz ASK, kojom sada rukovodi vršilac dužnosti direktora Dušan Drakić.

    Tadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović i njegov savjetnik Adžić boravili su u UAE u decembru 2021. godine.

    MANS je u aprilu 2022. godine inicirao postupak pred Agencijom, naglašavajući da su Abazović i Adžić boravili u Ujedinjenim Arapskim Emiratima o trošku Mohameda Al Šaibanija, koji je na čelu Kraljevskog suda i izvršni direktor “Investment Corporation of Dubai” (ICD), kompanije koja je vlasnik Porto Montenegra u Tivtu.

    U inicijativi su obrazložili da je, shodno Zakonu o sprečavanju korupcije, javnim funkcionerima zabranjeno primanje poklona mimo protokolarnih, i prigodnih – vrijednosti do 50 eura, a naročito poklona koji su u vezi sa vršenjem javne funkcije. Istakli su i da su ti funkcioneri morali odbiti poklon u vidu plaćenog putovanja i troškova boravka, i o tome sačiniti pisani izvještaj, koji bi potom predali organu vlasti u kom vrše javnu funkciju, u ovom slučaju Vladi Crne Gore, odnosno Generalnom sekretarijatu Vlade (GSV).

    Prethodno rukovodstvo ASK, na čelu sa Perović, konstatovalo je da ni Abazović nije kršio Zakon, navodeći da su vjeru poklonili navodima tog funkcionera da “predmetno putovanje nije bilo u vezi sa vršenjem javne funkcije, već da je isključivo riječ o privatnoj organizaciji, te da mu je nejasno da, pored toga što obavlja javnu funkciju, ne može imati svoju privatnost…”.

    Upravni sud u presudi, međutim, ističe da je ASK počinio povredu pravila postupka, a da su razlozi dati u obrazloženju rješenja “nejasni i u suprotnosti sa stanjem u spisima predmeta i ne upućuju na odluku datu u dispozitivu”.

    “Tuženi organ (Agencija) pogrešno tumači materijalno pravo, a činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno. Prije svega, sud ukazuje na to da je pogrešan zaključak tuženog organa da Zakon o sprečavanju korupcije jasno definiše da poklon čini novac, hartije od vrijednosti ili dragocjeni metal, kod činjenice da je članom 6 stav 1 tačka 5 Zakona predviđeno da poklon obuhvata stvar, pravo ili uslugu stečenu, odnosno izvršenu bez naknade i svaku drugu korist koja se daje javnom funkcioneru ili povezanom licu sa javnim funkcionerom, u vezi sa vršenjem javne funkcije”, precizirano je u presudi.

    Pogrešno tumačenje materijalnog prava, prema ocjeni Upravnog suda, imalo je za posljedicu da ASK nije pravilno i potpuno utvrdila činjenično stanje “budući da se nije podrobnije bavila ispitivanjem okolnosti u vezi sa predmetnim putovanjem u UAE, te ko je, na koji način i iz kojeg razloga platio troškove istog”.

    “Takođe, tuženi organ prilikom utvrđivanja odlučne činjenice da li se u konkretnom slučaju radi o poklonu u vezi sa vršenjem javne funkcije nije u potpunosti razjasnio sve okolnosti. Naime, tuženi organ svoj zaključak da je imenovani javni funkcioner na predmetno putovanje išao u svojstvu građanina, a ne javnog funkcionera, temelji prvenstveno na dopisu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore, iz kojeg proizlazi da isti u decembru 2021. godine nije bio u radnoj posjeti Emiratima, pri čemu tuženi nije cijenio štampanu verziju objave – teksta sa zvaničnog sajta Vlade Crne Gore koju je MANS dostavio uz zahtjev za pokretanje postupka, a prema kojoj je potpredsjednik Vlade Dritan Abazović sa članovima svog kabineta u sklopu radne posjete UAE posjetio EXPO Dubai”, navodi Upravni sud.

    Abazović je tada, po povratku iz UAE, na pitanje novinara u Skupštini Crne Gore saopštio da je njega i dio njegovog kabineta pozvao Šaibani.

    “To nije sat, nije činija, knjiga, koja je dobijena. Ja svoja privatna putovanja imam, nijesam dosad bio u saznaju da treba da ih prijavim ASK-u. Dakle, ako odem u Sarajevo za Novu godinu, znači treba to da prijavim ASK-u. Ja to stvarno ne mogu da razumijem. Ako treba da se prijavi, nemam ništa protiv. Nas su i ranije pozivali, kad smo boravili u Turskoj, taj put je isto Vladu koštao nula eura, zato što su domaćini javili unaprijed da će oni da pokrivaju troškove prevoza, boravka, itd. Možda su nekom isplaćene dnevnice za Tursku, ali ovdje je bilo nula eura”, objašnjavao je tada Abazović.

    Ni Đukanovićeva putovanja nijesu poklon

    Agencija je u oktobru 2022. godine donijela odluku da ni bivši predsjednik Crne Gore nije kršio Zakon u Dubai u UAE putovao u martu 2010. godine, o trošku predsjedika Atlas grupe Duška Kneževića.

    “Đukanović je istakao da je tačno da je u periodu od od 25. do 30. marta 2010. godine bio na putovanju u UAE – Dubai, da je troškove putovanja snosio organizator. Objasnio je da je na predmetno putovanje bio pozvan sa suprugom na privatno druženje, te da u konkretnom javna funkcija koju je obavijao u tom momentu ni na koji nadin nije bila povezana sa putovanjem”, piše u obrazloženju.

    Dalje se navodi da se u konkretnom slučaju ne može govoriti o kršenju Zakona o sprečavanju sukoba interesa, jer putovanje ne spada u novac, hartije od vrijednosti ili dragocjeni marerijal, pa je predložio da se prijava odbaci kao neosnovana.

    “Uvidom u registar poklona, za 2010. i 2011. godinu utvrđeno je da se u njoj ne nalazi to putovanje, kao i da nema sačinjenog izvještaja o njegovom odbijanju. Ovo je nova odluka nakon što je Upravni sud poništio prethodno rješenje Agencije”, stoji u odluci Perović iz oktobra 2022. godine.