Imovina funkcionera | MANS

Tag: Lidija Đukanović

  • Dubai ipak poklon – tužilaštvo da ispita zašto

    Dubai ipak poklon – tužilaštvo da ispita zašto

    Odluka Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kojom je utvrđeno da je Milo Đukanović prekršio zakon prihvatanjem plaćenog putovanja i hotelskog smještaja u Dubaiju za sebe i suprugu, mora biti povod za nastavak ispitivanja ovog slučaja. MANS poziva nadležno tužilaštvo da utvrdi da li je Duško Knežević finansiranjem tog putovanja obezbijedio neku korist za sebe ili svoje kompanije, odnosno da li je poklon bio povezan sa odlukama, uticajem ili postupanjem tadašnjeg predsjednika Vlade. Istovremeno, MANS traži da se ispita odgovornost prethodnog rukovodstva ASK-a za postupanje koje je dovelo do toga da kršenje zakona bude utvrđeno tek više od sedam godina nakon podnošenja inicijative i poslije dvije presude Upravnog suda kojima su poništene ranije odluke Agencije.

    Dominantan fokus antikorupcijskih organa ne smije ostati samo na vrijednosti poklona, bilo da je riječ o novcu, putovanju ili drugoj usluzi. Suštinsko pitanje je šta je takvim poklonom eventualno „kupljeno“: pristup donosiocu odluka, povlašćen tretman, konkretna odluka u korist poklonodavca ili zaštita njegovih poslovnih interesa. Upravo taj dio odnosa Đukanovića i Kneževića mora biti predmet provjere nadležnog tužilaštva.

    ASK je utvrdio da je Đukanović, dok je obavljao funkciju predsjednika Vlade, prihvatio hotelski smještaj i avionske karte za sebe i suprugu Lidiju, koje je za boravak u Dubaiju od 25. do 30. marta 2010. godine platio Knežević u ime Atlas grupe. Agencija je zaključila da je Đukanović takav poklon morao da odbije i da o njemu podnese pisani izvještaj organu u kojem je obavljao funkciju.

    Posebno je značajno što je ASK odbacio Đukanovićevo obrazloženje da je riječ o privatnom putovanju koje nije bilo povezano sa njegovom javnom funkcijom. Funkcioner ne prestaje da bude funkcioner kada ode na odmor, niti plaćene avionske karte i hotelski smještaj prestaju da budu poklon zato što ih je koristio tokom privatnog druženja. Ovakav stav mora postati dosljedna praksa Agencije prema svim javnim funkcionerima, bez obzira na njihovu političku pripadnost.

    Objašnjenje o privatnom druženju dodatno dovode u pitanje ranije izjave samog Đukanovića. On je u januaru 2019. godine javno negirao da mu je Knežević prijatelj, naglašavajući da ima strogu selekciju prijatelja. Ako poklonodavac, prema riječima primaoca poklona, nije njegov prijatelj, onda se finansiranje putovanja ne može uvjerljivo objasniti kao obično darivanje među prijateljima. Privatna priroda putovanja ne objašnjava zašto je vlasnik poslovne grupacije preuzeo troškove tadašnjeg premijera i njegove supruge.

    Zato tužilaštvo treba da utvrdi okolnosti u kojima je putovanje dogovoreno i plaćeno, izvor i tok novca, kao i poslovne interese koje su Knežević i njegove kompanije imali pred državnim institucijama u relevantnom periodu. Potrebno je ispitati da li su ti interesi bili povezani sa odlukama ili postupanjem Đukanovića, uključujući eventualni uticaj na druge državne organe, te da li je plaćanje putovanja bilo povezano sa očekivanom ili ostvarenom protivuslugom.

    Odluka ASK-a sama po sebi ne dokazuje da je takva protivusluga postojala. Međutim, utvrđeno prihvatanje nedozvoljenog poklona od poslovnog čovjeka otvara pitanje moguće veze između privatne koristi javnog funkcionera i vršenja njegovih javnih ovlašćenja. To pitanje ne smije ostati bez odgovora.

    Više od sedam godina od inicijative MANS-a i dvije presude Upravnog suda bilo je potrebno da Agencija utvrdi kršenje zakona u ovom slučaju. Takvo postupanje predstavlja ozbiljan poraz sistema koji bi morao pravovremeno da prepoznaje i sprečava nedozvoljene odnose između javnih funkcionera i privatnih interesa. Potrebno je ispitati i odgovornost prethodnog rukovodstva Agencije, čije su odluke u ovom predmetu dva puta osporene pred Upravnim sudom.

    Građani imaju pravo da znaju ko je finansirao privatne troškove najviših državnih funkcionera i da li su ti pokloni bili povezani sa odlukama donijetim na štetu javnog interesa. Sada kada je ASK utvrdio kršenje zakona u dijelu prihvatanja poklona, na potezu je nadležno tužilaštvo. Ovaj slučaj ne smije biti zatvoren bez ispitivanja razloga zbog kojih je Knežević platio putovanje i odgovora na pitanje da li je zauzvrat očekivao ili dobio korist od tadašnjeg premijera.

    MANS

  • Milov put u Dubai pao na Upravnom sudu

    Milov put u Dubai pao na Upravnom sudu

    Upravni sud Crne Gore usvojio je tužbu MANS-a i ponovo poništio odluku Agencije za sprječavanje korupcije kojom je utvrđeno da nekadašnji premijer Milo Đukanović nije prekršio propise putovanjem u Dubai u martu 2010. godine. Presuda znači da se predmet vraća Agenciji na ponovni postupak, ali i da je još jednom potvrđeno kako je ranije rukovodstvo ASK-a, protivno zakonu, štitilo interese najmoćnijih funkcionera u državi.

    Odluke koje je Upravni sud osporio donijete su upravo u mandatu prethodnog menadžmenta Agencije, koji je uporno odbijao da ovaj slučaj tretira kao ozbiljan primjer sukoba interesa i nedozvoljenog poklona velikih razmjera.

    Troškove puta tadašnjeg premijera Mila Đukanovića u Dubai, u periodu od 25. do 30. marta 2010. godine, platio je biznismen Duško Knežević preko kompanija iz Atlas grupe, čime je Đukanović prekršio odredbe zakona koje regulišu primanje poklona.  Na osnovu računa koje su objavili mediji i izjava samog Kneževića, jasno se vidi da su plaćene povratne avionske karte za Mila i Lidiju Đukanović i tadašnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, u iznosu od oko 6.500 eura, kao i višednevni boravak u luksuznom hotelu „One&Only Royal Mirage“ u Dubaiju, koji je koštao više od 20.000 eura. Ukupno, riječ je o poklonjenom putovanju vrijednom blizu 30.000 eura, obezbijeđenom za premijera, njegovu suprugu i ministra od strane biznismena čije su kompanije u isto vrijeme imale značajne interese pred Vladom Crne Gore.

    I pored takvih činjenica, ranije rukovodstvo ASK-a godinama je insistiralo na stavu da Đukanović nije prekršio zakon. To je pravdano tvrdnjom da plaćeno putovanje i hotelski smještaj nijesu „poklon“ u smislu tada važećih propisa, kao i pozivanjem na to da se sporni događaj odigrao prije formalnog osnivanja Agencije. Umjesto da provjeri ko je i iz kog razloga finansirao luksuzni aranžman za najviše državne funkcionere, Agencija se zadovoljila dopisima državnih organa i izjašnjenjem samog funkcionera, čime je praktično preuzela ulogu zaštitnika, a ne kontrolora njegovih interesa.

    Upravni sud je u više navrata, odlučujući po tužbama MANS-a, ovakav pristup ocijenio kao nezakonit i nelogičan. Sud je jasno ukazao da se poklonom ne mogu smatrati samo novac i dragocjenosti, već i usluge, uključujući plaćene troškove putovanja i hotelskog smještaja, kao i svaka druga korist iznad zakonskog limita. Takođe je naglašeno da se odgovornost javnog funkcionera cijeni prema propisima koji su važili u trenutku kada je poklon primljen, bez obzira na to što je kasnije formirana nova institucija, poput ASK-a. Posebno je važno što je sud konstatovao da Agencija nije pravilno ni potpuno utvrdila činjenično stanje, jer se oslonila na formalne dopise i izjave, umjesto da do kraja istraži ko je, kada, kako i s kojim motivom platio put i boravak u Dubaiju.

    Ova presuda potvrđuje kako se u slučaju puta u Dubai ne radi o tehničkoj grešci, već o svjesnoj odluci ranijeg menadžmenta ASK-a da slučaj poklonjenog luksuznog putovanja praktično skloni sa dnevnog reda. Riječ je o klasičnom primjeru poklona ogromne vrijednosti, plaćenog od strane čovjeka koji je godinama bio u bliskim poslovnim i političkim vezama sa vrhom vlasti, i koji je istovremeno imao konkretne poslove sa državom. Uprkos tome, odluke Agencije išle su isključivo u pravcu relativizacije i zatvaranja ovog predmeta.

    Slučaj puta u Dubai uklapa se u širu sliku postupanja prethodnog rukovodstva ASK-a, koje je više puta dolazilo pod udar sudova upravo zbog toga što nije željelo da se ozbiljno bavi imovinom i poklonima najviših funkcionera. U predmetu skupocjene kolekcije ručnih satova Mila Đukanovića, Upravni sud je naložio Agenciji da sprovede potpuni ispitni postupak i utvrdi porijeklo i prijavljivanje te imovine, nakon što je MANS-ova inicijativa bila praktično zaboravljena od strane prethodnog menadžmenta. Tek nakon višegodišnjeg odugovlačenja i sudskih presuda utvrđeno je da satovi nijesu bili prijavljeni u skladu sa zakonom. Sličan obrazac ponovio se i u slučaju puta Filipa Adžića u UAE, gdje je Upravni sud utvrdio da ASK nije utvrdila ni osnovne činjenice o tome ko je platio put i pod kojim uslovima, nakon čega je Agencija bila primorana da prizna da je došlo do kršenja Zakona o sprječavanju korupcije.

    MANS naglašava da sve ove presude jasno pokazuju da je problem bio u načinu na koji je prethodni menadžment Agencije razumijevao svoju ulogu – više kao štit za moćne, nego kao nezavisnu instituciju koja kontroliše njihove interese. Zbog toga MANS traži da se, pored političke i institucionalne odgovornosti bivšeg rukovodstva, u slučaju puta u Dubai konačno donese odluka koja će biti zasnovana na činjenicama i zakonu.

    Od postojeće uprave ASK-a očekuje se da bez odlaganja sprovede sve ono na šta je Upravni sud jasno ukazao, da do kraja utvrdi ko je finansirao putovanje i sa kojim motivom, i da na osnovu toga donese odluku koja će pokazati da je Agencija u stanju da radi u interesu javnosti, a ne u korist onih čije bi interese trebalo da kontroliše.

    Građani imaju pravo da znaju ko plaća luksuzna putovanja njihovim funkcionerima i da li se takvi pokloni vraćaju kroz odluke Vlade i državnih organa. Posao Agencije nije da traži alibi za takve aranžmane, već da ih do kraja rasvijetli i sankcioniše. Očekujemo da sadašnje rukovodstvo ASK-a pokaže da je spremno da prekine praksu svojih prethodnika i da u ovom predmetu napokon donese odluku koja će biti u skladu sa zakonom i sudskom praksom.

    MANS